Osim s nezaposlenošću, svakodnevno se suočavamo i s pričama o mobingu. Nažalost, u današnje je vrijeme to postalo gotovo normalno i ne vjerujem da postoji ijedna zaposlena osoba koja se barem na neki način nije našla u toj situaciji.
Sjećam se redakcije u kojoj sam radila (a kako bih uopće tu strahotu i mogla zaboraviti?!). U to vrijeme naš zakon još nije bio potpuno razrađen i preciziran oko toga što je to točno zlostavljanje na radnom mjestu.
Uglavnom, radila sam emisiju koja se bavila razotkrivanjem korupcije i kriminala, dok su istovremeno nadređeni upravo to provodili nad svojim podređenima. Naime, mom uredniku je na um pala genijalna ideja – da bismo nas dvoje mogli biti ljubavnici. Isprva sam ga pristojno odbila, a što je on bio uporniji, to mi se sve više gadio. Kad mu je iz donje u gornju glavu doprlo da do seksa između nas dvoje nikad neće doći, više nisam bila novinarka nego srpsko smeće i kurvetina.
Pristojno sam mu ukazala da to što o meni priča da idem u krevet sa svima ide njemu na štetu jer ispada da je on jedini kojemu nisam 'dala'. Nije mu to baš bilo drago pa me gađao stolicom. Znajući s kim imam posla, rekla sam to s pristojne udaljenosti. On je bio u svojoj sobi, a ja u hodniku. Tako da kad me gađao stolicom, bio je to 'pucanj u prazno'.
'Opalit ćeš mene!'
A onda je smislio temu o sredstvima koje ljudi mogu koristiti za samoobranu. Među njima je bio i elektrošoker.
'Sanja, ti ćeš to raditi. I da gledatelji vide kako elektrošoker djeluje, opalit ćeš njime Ivana', zaključio je na kolegiju.
'Ali to nije nimalo bezazleno. Ako Ivan ima problema sa srcem, posljedice bi mogle biti tragične', pokušavam spasiti sebe i kolegu.
No, on je uporan.
Kolega me navečer zove i kaže da mu nije svejedno i ja sam ga potpuno razumjela. Prenesem sutradan uredniku razgovor i on zaključi da je kolega kukavica i smjesta mu da otkaz (što nije bilo tako teško jer je dečko bio honorarac).
'Mene ćeš opalit elektrošokerom. Ja sam muškarac i ne bojim se kao onaj jadnik', ustrajan je u naumu.
'Gle, ja bih tebe vrlo rado opalila elektrošokerom, tim više što znam da puno piješ i nezdravo živiš, pa znam da bih te se riješila jednom zauvijek. Ali bojim se da ću pred zakonom za tebe odgovarati kao za ljudsko biće', iskreno mu odgovorim.
'Marš van', prosiktao je, a prilog smo odradili tako da smo odglumili kako sam kolegu 'elektrošokarala'.
Na cesti kao govno na kiši
Nakon nekoliko mjeseci, naravno da mi nisu željeli produžiti ugovor i ostala sam na cesti. Potražila sam pomoć odvjetnice s namjerom da ih tužim zbog mobinga.
Žena mi je najiskrenije rekla: 'Gledajte, Sanja, vi njih možete tužiti, ali to će se odugovlačiti po sudu. S druge strane, razmislite koliko bi kolega svjedočilo u vašu korist. Razmislite i o tome kako će budući poslodavci gledati na taj vaš potez.'
Platim ženi savjet i shvatim da doista nitko od kolega ne bi bio na mojoj strani na sudu. Shvatim da ukoliko bih i dobila parnicu, kolege bi me tapšale po ramenu i govorile: 'Bravo, Petrovićka', ali budući poslodavci bi me gledali kao nekoga tko im je u stanju stvarati probleme.
Stoga sam kukavički podvila rep i krenula tražiti posao.
Srećom, svijest oko mobinga se u međuvremenu razvila. Postoje i razne udruge i savjetovališta za takve slučajeve, a ni tužbe za zlostavljanje na poslu više nisu rijetkost.
Jedino gdje još zapinje je svjedočenje kolega da se nad njihovim suradnikom ili suradnicom uistinu provodio mobing. Stoga, dragi ljudi, shvatite – uvlačite li se u dupe šefu koji je nekoga uzeo na zub iz samo njemu znanih razloga, to vas neće spasiti da možda već sutra i vi budete njegova žrtva. Jer to su sadisti koji kad se riješe jedne žrtve nađu drugu.
A to ćete možda biti upravo vi, a svjedočenje kolege koji je to već prošao itekako vam može biti od pomoći.
