Početkom prosinca napunit će se deset godina da je Hrvatska potpisala Pristupni ugovor za EU, čije se potpisivanje dugo, dugo čekalo jer se Hrvatska uopće nije borila protiv korupcije. Cijena potpisivanja na koncu je bila glava Ive Sanadera, a otad pa sve do jučer, kad je po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja zbog za dva milijuna eura preplaćenog softvera, uhićena Gabrijela Žalac, nismo imali ama baš nikakve koristi od članstva u EU-u kad je riječ o borbi protiv korupcije.
Štoviše, činilo se kako činjenicu da smo punopravna članica EU-a HDZ shvaća kao dozvolu za razvoj korupcije i nesmetanu, masovnu zloupotrebu položaja. I Europu nije bilo briga. Sve dok sisači novca hrvatskih građana nisu sisaljke previše raširili i na europske izvore love.
Prava je sreća, vjerojatno ne i slučajnost, da su Žalac i Tomislav Petric, prvi čovjek Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU-a (SAFU) pali taman kad su se u Hrvatsku počele slijevati nove milijarde iz europskih fondova. Nove milijarde i novo vrijeme očito traže i nove kadrove i novu politiku nadzora trošenja novca europskih poreznih obveznika, ali veliko je pitanje gdje će i kako će Plenković pronaći takve kadrove budući da ih povlači isključivo iz stranačkih redova. Jer ti su redovi (čast iznimkama) prepuni amoralnih ljudi, uvjerenih kako je Hrvatska i sve hrvatsko, novac pogotovo, naprosto vlasništvo HDZ-a, kojim se može raspolagati prema slobodnoj volji.
Ubojiti novi mehanizmi kontrole
Skandal zbog kojeg je konačno pala Žalac samo je jedan u nizu skandala netransparentnog trošenja novca iz Europskih fondova za koja nitko nikad nije odgovarao (milijarde su nestale samo iz poljoprivrednih fondova) i tek ćemo vidjeti hoće li se HDZ-ovci sisači barem neko vrijeme suzdržavati od sisanja. Prema dosadašnjoj praksi, vjerojatnije je da će doći do šireg zastoja u korištenju sredstava iz fondova Unije (mnoga sredstva se ne koriste upravo zato što ih HDZ ne može podijeliti samo "svojima").
Novi mehanizmi kontrole, među kojima i Ured europskog javnog tužitelja, uspostavljeni su zbog provedbe višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021.-2027., iz kojeg bi Hrvatska trebala povući čak 22 milijarde eura. A zahvaljujući prijašnjim marifetlucima s novcem iz europskih fondova, lako bi se moglo dogoditi da nas na kraju dopadne tek koja milijarda.
Slučaj Žalac tek je prvi od 20-ak slučajeva iz Hrvatske koje je Tamara Laptoš, bivša ravnateljica USKOK-a i bivša zamjenica glavne državne odvjetnice, a sad jedna od 22 europska javna tužitelja, prebacila u europski ured jer se nisu mogli riješiti u Hrvatskoj. Laptoš je danas u uredu koji se bavi kaznenim djelima na štetu financijskih interesa EU-a: subvencijskim prevarama, pranjem novca, različitim zloupotrebama, prekograničnim kružnim prevarama sa štetom većom od 10 milijuna eura. Tko je sve upetljan u ostale "prebačene" slučajeve tek ćemo vidjeti, ali to neće poništiti našu nacionalnu sramotu što smo država čije institucije nisu u stanju progoniti političke kriminalce.
Državno odvjetništvo RH, skupa sa svojim USKOK-om, punih je 30 godina jedna od najcrnjih točaka funkcioniranja države na korist građana jer posluje isključivo po formuli: mi smo državno odvjetništvo što znači da štitimo državni interes; država je HDZ, znači štitimo interese HDZ-a i članova HDZ-a. Ponekad, samo ponekad, kad su SDP i HNS uspijevali osvojiti vlast, u formulu se umjesto HDZ-a ubacivao i njihov akronim.
To nije ni počelo niti će završiti sa Zlatom Hrvoj Šipek, ali da bismo uopće mogli govoriti o bilo kakvoj borbi protiv korupcije, glavna državna odvjetnica trebala bi odmah odstupiti s dužnosti, a DORH bi trebalo posve rasformirati i iznova posložiti, od vrha do dna. Primjer Tamare Laptoš pokazuje da u DORH-u ima kadrova s kojima bi se neki novi DORH mogao graditi, ali to se neće dogoditi dok su na vlasti HDZ i Plenković. Nema boljeg dokaza za to od slučaja Gabrijele Žalac, koju Plenković štiti dokraja i koju DORH, za razliku od europskih javnih tužitelja, nije prepoznao kao moguću počiniteljicu kaznenog djela. Jer je potpredsjednica HDZ-a i premijerova miljenica.
Kakva ekipa u Predsjedništvu HDZ-a
I nije Žalac jedina dužnosnica u vrhu HDZ-a i bivša ministrica koja ne može suvislo objasniti otkud joj imovina kojom raspolaže - u Predsjedništvu stranke su još uvijek i ona i Goran Marić. Unatoč svim svinjarijama, uživaju zaštitu stranke i Državnog odvjetništva. Štoviše, Gabrijelu Žalac potpredsjednik stranke Branko Bačić i danas hvali kao jednu od najboljih ministrica.
Bačić skupa s Plenkovićem i Gordanom Jandrokovićem glumata da ih je iznenadilo njezino privođenje, a to je čista laž jer su prije dvadesetak dana, po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja, obavljene pretrage u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU-a, izuzeta je dokumentacija vezana za posao s Ampelosom te su u SAFU-u obavljani obavijesni razgovori. Jedino što Plenković i kompanija nisu znali vjerojatno je dan na koji će biti privedena dva tako važna člana stranke poput Žalac i Petrica, ako i to. I Plenković i vrh stranke sve su znali, od početka. Ono što ne znaju je kakav će biti kraj.
Hoće li otrovni žalac iz Bruxellesa, koji se zabio u obraz Andreja Plenkovića, završiti kao po dužnost i vladavinu HDZ-a smrtonosna upala? To na svu sreću ne ovisi više samo o urušenim i zarobljenim hrvatskim "državnim" institucijama ni o umrtvljenim hrvatskim građanima, nego prije svega o roju osa koji se nadvio nad hrvatskom praksom trošenja love europskih poreznih obveznika.
