„Ljudima je dosta nedostatka kontrole“, nedavno je konstatirao Tim Berners-Lee, čovjek koji je poznat kao izumitelj World Wide Weba, misleći pritom upravo na prostor tog istog World Wide Weba koji je stvarao prije mnogo godina.
Doista, u svojim ranim fazama, World Wide Web funkcionirao je kao sigurno mjesto koje su koristili znanstvenici, istraživači, inženjeri i studenti za lakšu razmjenu korisnih i važnih informacija i znanja.
Kako je vrijeme prolazilo, popularnost World Wide Weba je rasla, a s rastom popularnosti, mreža koja povezuje cijeli svijet prerasla je svoju izvornu namjenu. Pretvorila se u virtualni svijet dostupan svima, što je uz mnogo pozitivnih stvari donijelo i ponešto neželjenih popratnih posljedica.
Posljedice ekspanzije najveće mreže na svijetu
Primjerice, sveprisutnost i široka dostupnost interneta omogućili su nam lakšu komunikaciju i brz protok informacija. Istovremeno, a pogotovo dolaskom društvenih mreža, primjećujemo i sve više negativnih učinaka.
Od ovih negativnih posljedica, tu prvenstveno možemo izdvojiti pretjerano korištenje interneta, porast ovisnosti o društvenim mrežama i videoigrama, sve veću raširenost online kockanja, ali i drastičan rast problematične interakcije u online okruženju.
Kada govorimo o problematičnoj interakciji i komunikaciji u digitalnom okruženju, najčešće se susrećemo s fenomenom koji je poznat kao cyberbulling odnosno provocirajuća i nasilna komunikacija. Međutim, primjetan je i trend rasta rizične komunikacije s nepoznatim osobama, a sve češće dolazi i do negativnih i neželjenih posljedica sextinga i sličnog rizičnog seksualnog ponašanja u virtualnom svijetu.
Iako su krenula u virtualnom okruženju, ta rizična ponašanja mogu poprimiti vrlo stvarne posljedice. Najbolji primjer je sextortion odnosno iznuda na temelju poslanih eksplicitnih fotografija ili snimki.
Jer iako se takva ponašanja odvijaju u virtualnom okruženju, posljedice su vidljive u stvarnom okruženju i imaju velik utjecaj na svakodnevno funkcioniranje pojedinca. Naime, ako nas netko ucjenjuje eksplicitnim fotografijama, naravno da će to utjecati na naš život, neće ostati u online sferi. Svim ovim zloupotrebama najizloženije su najranjivije skupine, konkretno djeca i mladi.
Što se može poduzeti?
Da, nešto se mora promijeniti. A među ljude i institucije koji su se uključili i angažirali oko tih promjena je i Hrvatski Telekom koji je u suradnji sa stručnjacima s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu razvio program 'Alati za moderno doba'.
Program 'Alati za moderno doba' sastoji se od nekoliko komponenti, a namijenjen je učenicima, roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima. Ovim preventivnim programom nastoji se, edukacijom i prenošenjem konkretnih znanja o virtualnom okruženju te razvijanjem ključnih socio-emocionalnih vještina pomoći djeci i mladima u stjecanju alata koji će im pomoći da se bolje snađu i zaštite u digitalnom okruženju.
Razgovarali smo s dr. sc. Sabinom Mandić s Odsjeka za poremećaje u ponašanju s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, stručnom suradnicom u Odgojnom savjetovalištu Nastavno-kliničkog centra ERF-a, jednom od autorica i predavačica edukacije „Alati za moderno doba“.
„Doktorirala sam na temu ovisnosti o internetu adolescenata, a ta tema je od samih početaka rada bila u fokusu mog interesa i područje znanstvenog i stručnog zanimanja“, objašnjava naša sugovornica.
"Kao što znamo, danas je sve drugačije"
„Pritom trebam naglasiti da je u vrijeme pripreme istraživanja za doktorski rad krenula i pandemija COVID-19, koja nas je sve još više 'gurnula' u virtualno okruženje, a pogotovo mlade, pa je i to doprinijelo aktualnosti teme. I tu je nekako onda i krenuo dublji interes za istraživanje na koji način djeca i mladi doživljavaju virtualno okruženje, što im ono pruža, na koji način se ponašaju online, koje su potencijalne posljedice i još brojne druge teme koje su se putem otvorile“, dodaje.
„Najkraće rečeno – promijenilo se sve. Za početak, promijenile su se mogućnosti koje nam internet danas pruža u odnosu na to što je pružao prije dvadesetak godina. Prisjetimo se da na samim počecima globalne uporabe interneta nije bilo neograničenog surfanja, bežičnog interneta, pametnih telefona i ostalih uređaja putem kojih smo mu mogli pristupiti, a nisu si svi ni mogli priuštiti pristup internetu. Kao što znamo, danas je sve drugačije“, ističe dr. sc. Mandić.
„Gotovo da i ne postoji osoba, a pogotovo mlađe generacije, koja nema neograničen pristup internetu i barem jedan pametni uređaj. Uslijed velike ekspanzije korištenja interneta, prije 15-ak godina počele su se dizajnirati i osmišljavati društvene mreže, kao i online videoigre koje su u velikoj mjeri dodatno privukle sve generacije u online okruženje. S godinama, došli smo do situacije koju imamo danas – gotovo svi imamo profile na društvenim mrežama, sigurno smo svi barem jednom odigrali neku online igru, a posao nam se u velikoj mjeri odvija online“, objašnjava.
Djeca nisu spremna na sve što ih čeka u online svijetu
„Na pitanje što se promijenilo u načinu na koji djeca koriste internet, teško je dati kratak odgovor. Prije svega, u odnosu na starije generacije koje su primjerice, prvi profil na društvenoj mreži otvorile s 20 ili 30 godina, djeca danas imaju profile već s 10 godina, a neki i ranije“.
„U toj dobi, ali i u adolescenciji, razvojno još uvijek nemaju razvijene sve kognitivne funkcije kao odrasla osoba (kritičko promišljanje, promišljanje o posljedicama ponašanja i slično), a imaju pristup svim online sadržajima kao i mi odrasli. I upravo u tome leže brojni rizici koji se mogu povezati s korištenjem interneta kod mlađih generacija“, upozorava dr. sc. Sabina Mandić.
„Naime, posljednjih godina djeca sve ranije postaju korisnici interneta i različitih internetskih sadržaja. Ako govorimo o korištenju pametnih uređaja za gledanje crtića, videa, fotografija i slično, djeca već od najmlađe dobi imaju pristup i konzumiraju ga aktivno, iako Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i pedijatrijska udruženja upozoravaju da djeca do treće godine života zapravo uopće ne bi trebala imati pristup ekranima“, kaže nam naša sugovornica.
Alarmantni rezultati istraživanja
„Što se tiče aktivnijeg korištenja interneta u kontekstu prije svega, društvenih mreža i online videoigara, istraživanja, ali i kliničko iskustvo, govore nam kako djeca s otprilike 10-11 godina imaju otvoren profil na barem jednoj društvenoj mreži (vrlo često i na više njih istovremeno), dok s otprilike 9 godina počinju aktivnije igrati online videoigre na način da imaju vlastite profile, strategije i slično. U odnosu na vrijeme provedeno online, podaci ukazuju na to da oko 40 posto osnovnoškolaca preko tjedna provede više od tri sata dnevno na društvenim mrežama, a preko vikenda njih preko 60 posto“, naglašava.
„Videoigre preko tjedna više od tri sata dnevno igra oko 11 posto osnovnoškolaca, dok se taj udio vikendom penje na oko 30 posto. Trend kod srednjoškolaca je gotovo pa isti. U većoj mjeri koriste društvene mreže u odnosu na videoigre, ali je intenzitet korištenja tijekom tjedna i vikenda puno veći. Najčešće konzumirani sadržaji uglavnom se odnose na pregledavanje različitih videouradaka, korištenje društvenih mreža te igranje videoigara“, dodaje.
Tu se moramo pozabaviti jednim vrlo važnim pitanjem koje se odnosi i na posljedice toliko vremenski intenzivnog korištenja interneta i takvih sadržaja na internetu.
Kako provodimo vrijeme online?
„Ovdje bih iskoristila priliku i naglasila da je važnije kako provodimo vrijeme online, nego koliko. Odnosno, potrebno je sagledati koje sadržaje konzumiramo, koje potrebe zadovoljavamo i s kojim ciljem smo uopće online, osim samog promatranja vremenskog okvira. Primjerice, nije isto provedemo li četiri sata online radeći istraživanje za školski referat ili igrajući videoigre i 'skrolajući' po društvenim mrežama“, kazuje dr. sc. Mandić.
Uz ovu distinkciju, važno je i istaknuti posljedice koje zaista mogu biti različite, ali sve ih treba shvatiti s jednakom ozbiljnošću
„Što se tiče posljedica, one su zaista sveobuhvatne i mogu utjecati na cjelokupno mentalno, socijalno i fizičko zdravlje djece i mladih. Postoji čitav niz posljedica, među kojima su primjerice anksioznost, depresivnost, razdražljivo ponašanje, povlačenje u sebe, promjena hobija i svakodnevnih interesa, problemi s glavoboljama, vidom i brojne druge“, naglašava dr.sc. Mandić.
„No najjednostavnije, one se mogu podijeliti na one povezane s iskustvom neprihvatljivog online ponašanja kada je dijete/mlada osoba bilo žrtvom takvih ponašanja ili pak na one uzrokovane razvijenom ovisnošću o internetu u najširem smislu“, dodaje.
Znamo li prepoznati simptome?
Kako uopće prepoznati ima li dijete problema povezanih s aktivnostima na internetu? „Čim primijetimo da se kod našeg djeteta nešto promijenilo, pogotovo ako je promjena nagla. To nešto mogu biti česte promjene raspoloženja, nemogućnost kontrole boravka online, burne reakcije i agresivno ponašanje u svakodnevnim situacijama ili nemogućnost kontrole emocija“, nabraja dr.sc. Mandić.
„Također, to može biti gubitak interesa za druženje s vršnjacima, gubitak interesa za hobije ili druge aktivnosti slobodnog vremena, nagli pad školskog uspjeha, manjak koncentracije, davanje prioriteta online okruženju nad svim drugim aspektima svakodnevice, povlačenje i prekid komunikacije s drugima u realnom okruženju, te brojne druge“, dodaje.
Djeca na neki način danas odrastaju uz internet, pametne telefone i digitalne tehnologije. U nekim segmentima snalaženje u digitalnom okruženju za djecu i mlade dolazi prirodnije nego mnogim odraslima.
Jesu li roditelji svjesni svega što djeca rade online?
„Vjerojatno su roditelji koji su pripadnici nešto mlađih generacija puno svjesniji svega što se događa online, u odnosu na one malo starije, no postoji puno toga što zapravo ne znaju. Istraživanja koja su u uzorku sudionika imala i djecu i njihove roditelje pokazuju kako roditelji u većini slučajeva nisu svjesni niti što njihova djeca rade online, ali niti onoga što oni doživljavaju na svakodnevnoj razini“, upozorava dr. sc. Mandić.
„To nam potvrđuje i iskustvo provođenja radionica i predavanja za roditelje na ovu temu u posljednjih nekoliko godina. Često se roditelji iznenade kada im pokažemo neke pokazatelje, odnosno obilježja boravka u virtualnom okruženju djece i mladih u današnje vrijeme i navedu kako uopće nisu bili svjesni nekih područja. Ono što je zaista ohrabrujuće je da su roditelji voljni i motivirani za učenje o ovoj temi, rado se odazivaju na predavanja i radionice, aktivni su i postavljaju pitanja, a sve s ciljem najveće dobrobiti njihova djeteta i kako da im budu podrška tijekom odrastanja i u virtualnom okruženju, o kojem neki roditelji možda i ne znaju mnogo“, kaže naša sugovornica.
Koliko su roditelji odnosno odrasli i sami svjesni svojih loših navika korištenja interneta?
Znaju li pružiti dobar primjer djeci? „Mislim da se svi mi odrasli trebamo zapitati jesmo li svjesni svojih navika korištenja i pametnih uređaja i interneta općenito. Često i sami dajemo „prioritet“ poruci koja je došla na mobitelu naspram razgovoru s djecom, „moramo“ se javiti na mobitel usred razgovora s prijateljima, ne čujemo što nam drugi govore kad smo na mobitelu“, upozorava.
„To su sve poruke koje šaljemo i djeci, koja uče o svijetu oko sebe promatrajući nas odrasle. Nije iznenađujuće da onda i oni imaju takve obrasce ponašanja. Na pitanje znaju li pružiti dobar primjer djeci, odgovor je apsolutno – da, ako osvijestimo vlastite obrasce ponašanja i pokušamo ih promijeniti ili uvesti i sebi i djeci određena pravila“, ističe.
Koje su glavne opasnosti i izazovi s kojima se susreću djeca i mladi na internetu?
„Ako krenemo od nekih općenitih izazova, prvenstveno bih željela naglasiti veliku količinu netočnih i neprovjerenih informacija prisutnih u online svijetu, a kojih djeca i mladi (zbog prethodno navedenih razvojnih karakteristika) jednostavno još uvijek nisu svjesni i te informacije uzimaju kao istinite“, ističe dr. sc. Mandić.
Osim toga, dodaje naša sugovornica, velik je izazov i kako u današnje vrijeme razvijati zdravu i pozitivnu sliku o sebi kada su mladi na pojedinim društvenim mrežama bombardirani slikama i videima prepunim filtera, vide vršnjake iz drugih krajeva svijeta koji žive životima kakvi su njima možda nezamislivi i slično.
„I nama odraslima je ponekad teško kritički promisliti o svim tim sadržajima koji su nam danas dostupni, a možemo zamisliti kako je onda današnjoj djeci i adolescentima. Osim ovih izazova, imamo i brojne rizike koji se odnose prije svega na iskustvo s neprihvatljivim online ponašanjima koja uključuju elektroničko nasilje, seksualnu ucjenu, prosljeđivanje osobnih materijala bez dozvole, otvaranje lažnih profila, vrijeđanje i slično. Također, jedan od rizika je i da se uslijed ekscesivne uporabe razvije i ovisnost o internetu, odnosno o društvenim mrežama i/ili videoigrama“, objašnjava dr.sc. Mandić.
Online svijet se brzo i stalno mijenja
S obzirom na porast trendova problematičnog ponašanja, koje je pokazalo i istraživanje provedeno u okviru programa 'Alati za moderno doba', koliko su zaista pripremljeni roditelji i odgojno obrazovni djelatnici na sve te izazove? Imaju li znanja i mehanizme za pomoć djeci i mladima, znaju li se nositi s takvim situacijama u praksi?
„S obzirom na izuzetno brz napredak tehnologije, kao i novih mogućnosti dostupnih u online okruženju, mislim da je pravo pitanje jesmo li svi kao društvo spremni na te izazove“, kaže nam dr. sc. Mandić uz osmijeh.
„Ovo je područje u kojem nije dovoljno poslušati jedno predavanje ili proći jednu edukaciju jer se ono konstantno i brzo mijenja. Stalno se javljaju novi modaliteti elektroničkog nasilja, nove mogućnosti koje nude društvene mreže koje za sobom vuku nove trendove, obrasce ponašanja ili rizike. Dakle, riječ je o području za koje se potrebno kontinuirano educirati i biti u toku sa svim novim informacijama. Rekla bih da su i odgojno obrazovni djelatnici, ali i roditelji danas, u odnosu na unazad pet ili šest godina, puno upućeniji, educiraniji i spremniji za nošenje s izazovima koje nam tehnologija daje“, napominje.
„Tako da znanja zasigurno imaju, kao i mehanizama, a jedan od njih je i preventivni program 'Alati za moderno doba' koji odgojno obrazovnim djelatnicima daje priliku da na strukturiran i postepen način razgovaraju s učenicima o raznim važnim temama koje se odnose na njihov boravak u virtualnom okruženju. Za neprihvatljiva ponašanja u virtualnom okruženju koja se dogode u krugu škole ili prema drugim učenicima, djelatnici na raspolaganju imaju i Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, u kojemu se pojedini oblici elektroničkog nasilja smatraju osobito teškim neprihvatljivim ponašanjem“, kaže.
Kako zaštititi dijete?
Rezultati istraživanja ukazuju na trend porasta ovisnosti o društvenim mrežama, videoigrama, kao i o velikom udjelu mladih s iskustvom neprihvatljivih ponašanja u virtualnom okruženju. Kako se postaviti, kako djelovati?
„Danas je zaista teško zamisliti život bez interneta, zapravo je nemoguće pobjeći od tehnologije. Upravo zato je važno djecu podučiti kako da se odgovorno ponašaju u virtualnom okruženju. Rekla bih da prvi korak u radu s djecom i mladima treba biti pružanje znanja o svim prednostima i izazovima, odnosno rizicima virtualnog okruženja, te potencijalnim nepoželjnim posljedicama vlastitog ponašanja u online svijetu“.
„Također, potrebno je naučiti djecu i mlade kako da prepoznaju znakove koji mogu ukazivati na već razvijene probleme u svakodnevnom funkcioniranju, ali i tome kome se mogu obratiti u slučaju potrebe. Samo znanje i informiranost nisu dovoljni za ostvarivanje značajnih promjena u ponašanju mladih, već važnu ulogu imaju i socijalno-emocionalne vještine, koje predstavljaju svojevrsne resurse koji doprinose tome da se lakše i kvalitetnije nosimo s raznim životnim izazovima“, dodaje.
„Kao najznačajnije vještine u kontekstu odgovornog korištenja interneta jesu vještine nošenja sa stresnim životnim situacijama i problemima, vještine uspostave i održavanja odnosa, vještine rješavanja problema, vještine uravnoteženog korištenja digitalnih tehnologija, te vještine nošenja s vršnjačkim pritiskom. Osim toga, važno je poticati mlade na kritičko promišljanje o sadržajima u virtualnom okruženju te ih medijski opismenjavati. Na kraju, ali ne manje važno, potrebno je i osnaživati resurse u realnom okruženju, čime će uvidjeti da postoji offline alternativa kako zadovoljiti svoje potrebe“, ističe dr. sc. Mandić.
Ako vidite da je problem već prisutan, potrebno je potražiti pomoć i obratiti se stručnjaku
Prvi korak može biti stručni suradnik ili nastavnik u školi koju vaše dijete pohađa. Ukoliko oni ne znaju kako se nositi s određenom situacijom, zasigurno će znati gdje i kome je potrebno uputiti dijete, upozorava dr. sc. Mandić.
Program 'Alati za moderno doba' predstavljen je prije godinu dana u suradnji Hrvatskog Telekoma i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cilj je bio jasan - zaštititi djecu u digitalnom okruženju. I dok je preventivni program 'Alati za moderno doba' prvenstveno namijenjen učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola, uključuje i interaktivna predavanja za nastavnike i roditelje djece. Rezultati programa bili su izvan svih očekivanja, što pokazuju i brojke.
Prošle školske godine je u programu sudjelovalo 2055 učenika, edukaciju za provedbu programa završilo je ukupno 198 voditelja iz 90 osnovnih škola s područja 16 županija. Projekt edukacije stručnjaka, odnosno provedbe i implementacije u hrvatske osnovne škole provodi se uz financijsku potporu Hrvatskog Telekoma.
Program 'Alati za moderno doba' ide dalje i nastavit će se provoditi i u školskoj godini 2024./2025. a kao dio projekta uključeno je sveobuhvatno nacionalno istraživanje koje će pratiti ponašanje djece u digitalnom okruženju i bilježiti učinke programa. Sve te aktivnosti za cilj imaju praćenje trendova koji će omogućiti da se po potrebi mogu prilagođavati edukacije koje će imati najbolji utjecaj na učenike i njihovu dobrobit.
Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom Hrvatski Telekom u skladu s najvišim uredničkim standardima Net.hr-a.
