Novi početak /

Napustila korporativno okruženje i krenula ispočetka: Anja Gorup sreću je pronašla u poduzetništvu i u maslinama

Polaznica Uplift akademije Anja Gorup je nakon 12 godina u korporativnom svijetu odlučila krenuti u poduzetništvo. Pokrenula je brend Maslinino ulje i posvetila se edukaciji o kvalitetnom ekstra djevičanskom maslinovom ulju

6.3.2026.

10:19

Native

Zvonimir Barisin/PIXSELL

Nakon više od desetljeća provedenog u korporativnom okruženju, Anja Gorup donijela je odluku koja joj je promijenila i poslovni i životni smjer. Napustila je siguran sustav, ostala na Braču i pokrenula vlastiti brend Maslinino ulje, s jasnom misijom edukacije o kvalitetnom ekstra djevičanskom maslinovom ulju i njegovoj ulozi u zdravlju.

Danas kroz tvrtku Green Blue World gradi posao koji spaja proizvodnju, edukaciju i iskustvo, uz snažan fokus na potencijal oleoturizma u Hrvatskoj. U razgovoru Anja otvoreno govori o izlasku iz “zlatnog kaveza”, važnosti intuicije u poduzetništvu, izazovima građenja tržišta koje još uvijek ne prepoznaje kvalitetu, ali i o ulozi Uplift akademije i pouzdanih partnera u razvoju poslovanja.

Anja Gorup jedna je od stipendistica Uplift akademije, edukativnog programa namijenjenog mikro, malim i srednjim poduzetnicima koji je Mastercard pokrenuo kako bi im pružio konkretna znanja i stvarnu podršku u razvoju poslovanja.

Nakon 12 godina u korporativnom svijetu odlučili ste napraviti veliki rez. Što je bilo teže - donijeti odluku ili prvi dan kada ste shvatili da više nema “sigurnosti”?

Ja već kad sam ušla u korporativni svijet, vrlo rano sam počela osjećati jednu vrstu praznine, nedostatak svrhe. Imala sam ambiciju, radila sam, napredovala, mijenjala poslove i firme, ali u pozadini je stalno bio osjećaj da to jednostavno nije to.

Posebno intenzivne bile su zadnje tri godine prije otkaza. Tad mi je postalo kristalno jasno da me život “zove” na promjenu karijere, na nešto što je više u skladu s mojim vrijednostima. Nisam još znala točno što i kako, ali sam znala jedno: ovako više ne ide. Zato, kad me pitate što je bilo teže – donijeti odluku ili prvi dan bez “sigurnosti” – meni je donijeti odluku, iskreno, bilo ogromno olakšanje. Bez obzira što sam išla u sasvim nepoznato, ali barem nisam više išla protiv sebe.

Okolnosti su se posložile tako da su mi olakšale odluku, i samo sam u tom trenutku shvatila: ako želim podržati sebe i biti fer prema sebi, zapravo više nemam izbora. Tada sam imala odličnog poslodavca, dobar tim i super uvjete, posebno jer sam radila od doma. Ali zapravo je to bio moj “zlatni kavez”, komfor zona izvana, a u meni više nije bilo ispunjenja. I ostala bih vjerojatno još neko vrijeme u toj komfor zoni, da se nije dogodio konkretan okidač – ukidanje home officea.

Kad sam se nakon tri godine rada u miru, u prirodi, doslovno “sa cvrčcima i slanim zrakom”, vratila u ured i open space sa stotinjak ljudi, tijelo mi je odmah počelo slati poruke. Imala sam jake glavobolje, osjećala sam iscrpljenost i u sebi sam znala: ovo više nije odgađanje odluke, ovo je kraj jedne faze, kada napokon biram sebe, ostajem na Braču i ne vraćam se u Zagreb.

A dio o “sigurnosti” je pak cijela posebna tema. Jer sigurnost je puno relativnija nego što mislimo. Ta korporativna sigurnost često je lažna. Ljudi misle da je tamo sigurno, a da je s druge strane nepoznato i rizik. Ali realno, i u korporaciji se sve može promijeniti preko noći: reorganizacija, rezovi, višak… i “sigurnost” nestane u tjedan dana.

S druge strane, zašto bi poduzetništvo automatski značilo da nema sigurnosti? Sigurnost nije samo u ugovoru i plaći, sigurnost je i u tome koliko vjeruješ sebi, koliko si fleksibilan i koliko si spreman stvarati, učiti i prilagođavati se. Za mene je ključ bio prestati se lagati “činjenicama” koje to nisu. Biti iskrena prema sebi i priznati si: ovo me više ne ispunjava i vrijeme je za nešto novo.

Vaš brend ‘Maslinino ulje’ ima jasnu edukativnu misiju. Koliko je izazovno graditi tržište koje još uvijek ne razlikuje kvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje?

Da, moj brend ‘Maslinino ulje’ ima jasnu edukativnu misiju i drago mi je kad ljudi to prepoznaju jer to je zapravo svrha svega što radim. A koliko je izazovno graditi tržište koje još uvijek ne razlikuje kvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje? Iskreno – jako je izazovno. Ali prije nego što je izazovno, meni je pomalo i tužno. Tužno mi je jer smo zemlja koja ima sve predispozicije da proizvodi vrhunsko maslinovo ulje, a opet kao da često sami sebi postavljamo prepreke.

I tu mislim na cijeli lanac, od proizvođača, koji su po meni ključni jer oni prvi oblikuju standarde i povjerenje potrošača, pa do šireg sustava i organizacija koje bi trebale biti nositelji znanja i zajedničkog razvoja tržišta. Ponekad se, nažalost, umjesto suradnje osjeti međusobno nadmetanje, a realno, bez zajedništva i standarda teško je napraviti veliki iskorak.

Upravo zato edukacija za mene nije “dodatak”, nego temelj. Vjerujem da bi svi proizvođači prvo trebali stalno educirati sebe, a onda i svoje kupce jer potrošač danas često još uvijek nema znanje da prepozna razliku u kvaliteti. Ljudi često misle da je svako “domaće” maslinovo ulje automatski zdravo, ali nije. Isto tako, pravo kvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje, ne može se kupiti za par eura u supermarketu. Nije poanta u eliti i luksuzu, nego u tome da maslinovo ulje nije samo namirnica, nego funkcionalna hrana i da kvaliteta direktno utječe na nutritivnu vrijednost, pa tako i na zdravlje.

Moja vizija je da ljudi nauče razlikovati kvalitetno ulje od onog koje je nutritivno prazno ili čak potencijalno štetno. Jer tek kad znamo prepoznati kvalitetu, možemo stvarno reći da maslinovo ulje koristimo kao nešto što nam doprinosi zdravlju, a ne samo kao “masnoću koju dodajemo u hranu”.

Tu bih iskoristila priliku i upozorila ljude na barem nekoliko ključnih stvari na koje trebaju paziti prilikom odabira kvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Uvijek birajte tamnu staklenu bocu (ne plastiku, ne limenku, ne glinu, ne keramiku i sl.) i bolje što manju (idealno 500ml), da je ulje što kraće vrijeme izloženo zraku, jer propada zbog oksidacije. Tražite naznačeno vrijeme berbe i jasno navedeno podrijetlo/proizvođača. Budite realni s cijenom jer vrhunsko ulje ne može biti “bagatela”.

Kada pomirišite ulje, ono mora mirisati na svježinu i voćnost – trava, list, artičoka, badem, rajčica… Nemojte se bojati gorčine i pikantnosti, to su često znakovi polifenola, odnosno antioksidansa, koji su nositelji jednih od glavnih zdravstvenih benefita koje ulje ima. I na kraju, čuvajte ga pravilno: na tamnom i hladnijem mjestu, dalje od izvora topline, i potrošite ga razumno brzo nakon otvaranja.

Proizvodnja je na Braču, a razvoj brenda u Zagrebu. Kako balansirate logistiku, emociju i realnost vođenja posla na dvije lokacije?

Većina poslovanja je sve više i više na Braču, jer brend sam ja (još uvijek ‘one woman band’) i zapravo gdje sam ja, tamo je i brend, a ja sam sve više i više na Braču. Do sada bih zime provodila u Zagrebu, ali evo, ovo je bila prva zima koju sam provela na otoku, i iskreno, bila mi je najljepša do sada; svi su me ranije plašili “zimom na otoku”, a realno ima par dana bure i kiše, pa opet dođe sunce i normalan život u boji, dok u Zagrebu znaju proći tjedni bez pravog svjetla, u sivilu i magli.

Logistički mi je zato sada sve puno jednostavnije: skladište je tu, tako da narudžbe idu direktno s Brača diljem Hrvatske, EU i UK za sada. Imam pouzdanu dostavnu službu i odlično pakiranje, i taj dio stvarno jako dobro funkcionira. A što se tiče razvoja samog brenda, kreativno mi je moj Brač najveći “asset” – priroda, mir i taj tempo mi daju prostor da čujem svoje misli i želje, da dobijem ideje i da ih lakše provedem u djelo.

Ljudi kažu kako živim izolirano u odnosu na gradski život, ali meni taj mir donosi fokus, a i više energije jer ju ne trošim na gradske gužve i puno drugih beskorisnih stvari, koje u gradu ne bih mogla izbjeći. A opet uz dobar internet tu na otoku sam povezana sa svima s kojima trebam biti, tako da nemam osjećaj nikakvog manjka, dapače, imam više vremena i više kapaciteta za sve što je važno za život i za posao.

Često ističete olive tourism kao veliki, ali nedovoljno iskorišten potencijal Hrvatske. Što nam po vama danas najviše nedostaje da bismo taj potencijal stvarno iskoristili?

Rekla bih da nam najviše nedostaje zajedništvo i strategija, odnosno sposobnost da kao mala zemlja radimo kao tim. Ako želimo ozbiljno iskoristiti potencijal oleotourism-a, proizvođači se moraju ujediniti i kontinuirano educirati, a lokalni stručnjaci ipak malo velikodušnije dijeliti svoje znanje. Jer samo kao zajednica možemo podizati standarde i graditi povjerenje naših potrošača i posjetitelja, a onda i prepoznatljivost same destinacije.

Drugi ključ su javne institucije i turističke zajednice, koje imaju velik utjecaj kroz budžete i promociju: one mogu vrlo jednostavno odlučiti hoćemo li u turizmu naglašavati samo sunce i more ili i autentične doživljaje s visokom vrijednošću, poput oleoturizma, gdje gost stvarno nauči nešto korisno i doživi nešto lokalno.

A potencijal je ogroman, posebno na Braču. To je otok s više od milijun stabala maslina, dok cijela Istra ima oko 400 tisuća, i unatoč tome, na Braču danas praktički imate jedva jedno mjesto, gdje turist može doći na kvalitetno kušanje i dobiti pravu edukaciju o maslinovom ulju. Upravo tu vidim prostor za ponuditi gostu sadržajan, kvalitetan doživljaj koji je i emotivan i autentičan, ali i snažno edukativan, tako da nakon tog doživljaja ne ode samo s lijepom uspomenom, nego i sa znanjem. I to ne bilo kakvim znanjem, nego znanjem kako birati namirnicu koja je važna za zdravlje.

U poduzetništvu rijetko uspijevamo sami. Tko su bili ključni ljudi i partneri koji su vas podržali kada okolina možda nije vjerovala u vašu ideju?

Kod ovog pitanja ću biti skroz iskrena, jer mislim da ljudi često očekuju “šablonski” odgovor o timu podrške, a moje iskustvo je ipak bilo malo drugačije. Ja sam po prirodi idealist i moje vizije ljudima često zvuče preveliko ili čak nemoguće, pa se mnogi ne mogu s tim poistovjetiti. I nije to nužno zato što mi ne žele dobro, nego zato što često ne vjeruju ni u sebe, pa im je teško vjerovati da je nešto takvo moguće i za nekog drugog.

Zbog toga se najviše oslanjam na sebe i na ono što bih rekla da je temelj svega: vjera u sebe. Moje iskustvo me naučilo da moraš vjerovati u sebe i onda kad još nemaš dokaze, i da ne smiješ odustati od svoje vizije samo zato što ju drugi još ne vide. Ljudi ti često počnu vjerovati tek kad vide rezultate, kad “dokazi” postanu očiti, a realno, tada ti podrška više ni ne treba…

Zato meni nije više bitno tko vjeruje u mene, nego samo to da ja nikada ne prestanem vjerovati u sebe….

Koliko vam je u fazi rasta važno imati banku koja razumije poduzetničke zaokrete i ne gleda vas samo kroz brojke? Kako ste to iskustvo doživjeli u suradnji s RBA?

Kao mali poduzetnik, jako često nailazim na izazov da dobavljači nemaju razumijevanja za nas koji radimo s manjim količinama i nemamo još velike brojke, a baš u toj fazi rasta nam treba podrška koja nije “šablonska”. Upravo zato smatram da je iznimno važno imati partnere koji razumiju specifične potrebe malih poduzetnika i nude fleksibilna rješenja, čak i dok se tek gradimo.

Tako da, imati banku koja razumije stvarni život poduzetnika i poduzetničke “zaokrete”, i koja me ne promatra samo kroz brojke i uspjeh, nego kroz funkcionalnost i podršku u svakodnevici, pogotovo kad radiš na dvije lokacije ili s otoka. Ja sam firmu otvorila u doba covida, potpuno online, i tada mi je bilo ključno da i bankovni dio mogu riješiti fleksibilno i na daljinu.

Najbliža opcija koja je to tada omogućavala bila je RBA u Splitu i iskreno, to mi je u tom trenutku značilo sve: mogla sam otvoriti račun bez komplikacija i bez stalnog odlaska u poslovnicu, a danas praktički sve rješavam putem mobilne aplikacije.

Korisnička podrška mi je uvijek bila dostupna i učinkovita kad je trebalo, ali realno, nisam ni imala puno “gašenja požara” jer sve ide glatko i po dogovoru. Mislim da banka koja danas nije digitalno fleksibilna i ne nudi jednostavno online poslovanje mladim poduzetnicima nema budućnost, ali ne samo deklarativno nego i u praksi, a moje iskustvo s RBA je upravo suprotno: osjećaj da mi olakšavaju posao, umjesto da mi stvaraju dodatne prepreke.

Danas, s odmakom, smatrate li da je slušanje vlastite intuicije bila vaša najvažnija poslovna odluka – i što biste poručili svima koji razmišljaju o izlasku iz “sigurne zone”?

Da, apsolutno. Slušanje vlastite intuicije za mene znači slušanje sebe, a ako ne slušamo sebe, ne živimo svoj život. To vrijedi ne samo za poslovne odluke, nego za sve životne segmente. Ako ne slušamo sebe, onda živimo život za nekog drugog, prema tuđim očekivanjima. Moj savjet onima koji razmišljaju o izlasku iz “sigurne zone” bio bi: nemojte se usuditi, ne usuditi (Do not dare, not to dare). To je vaša odgovornost prema sebi.

A kako bi vam poslovanje, barem u financijskom segmentu, bilo što jednostavnije, Uplift preporuča RBA FlexiBIZ BONUS paket. Naime, RBA predstavlja online poslovni račun koji poduzetnicima omogućuje otvaranje računa u potpunosti digitalno, bez dolaska u poslovnicu i uz minimalnu administraciju. Riječ je o rješenju prilagođenom obrtnicima i malim poduzećima koji žele jednostavno, brzo i sigurno upravljati financijama putem internetskog i mobilnog bankarstva dostupnog 24/7.

Uz pogodnost besplatnog vođenja računa prvih 12 mjeseci u sklopu FlexiBIZ BONUS paketa za online ugovaranje te multivalutni račun i Business Mastercard debitnu karticu, poduzetnici dobivaju fleksibilan alat za svakodnevno poslovanje. Dodatna prednost je mogućnost online ugovaranja financijskih proizvoda, čime se štedi vrijeme i osigurava veća likvidnost. RBA ovim rješenjem poduzetnicima nudi digitalnu podršku koja prati tempo modernog poslovanja i potiče bržu aktivaciju usluge.

Poslovni račun možete otvoriti već danas popunjavanjem ONLINE ZAHTJEVA, a više informacija možete pronaći na POVEZNICI!

Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom Uplift.