Nakon što ga je serija "Zabranjena ljubav" lansirala među najprepoznatljivija televizijska lica ranih 2000-ih, domaćeg glumca Zorana Pribičevića danas češće susrećemo na kazališnim daskama nego na malim ekranima. Od kazališnih projekata i inozemnih produkcija do sinkronizacijskih projekata, ovaj glumac znatiželjno prihvaća različite projekte koje ga tjeraju na učenje i rast.

Paralelno s glumom, upustio se i u poduzetničku avanturu koja je spojila umjetnost pripovijedanja i digitalnu tehnologiju. Aplikacije s pričama za djecu koje je pokrenuo postale su prepoznatljiv brend u Hrvatskoj i šire, a nedavno su dobile i međunarodno priznanje.

U razgovoru za Net.hr glumac sa značajnim poduzetničkim iskustvom otkrio je kako je nastala ideja o Pričalici, zašto vjeruje u snagu audio-priča te vraća li se uskoro u veliku televizijsku ulogu.

Foto: Ante Gugić

1. Nakon zapažene uloge u seriji "Zabranjena ljubav", koja vas je proslavila prije više od dvadeset godina, danas vas rijetko viđamo na televiziji. Je li riječ o osobnom odabiru i zasićenju televizijskim formatima ili su u pitanju neki drugi razlozi?

Ne mogu reći da me nije bilo; bilo me je povremeno u manjim ili većim ulogama. Ali, kod nas je takva percepcija: ako nisi stalno u velikoj ulozi na televiziji, nema te.:) Nekako me sve odvelo više u smjeru kazališta, gdje sam se želio dokazati i mislim da još puno toga mogu pokazati. Tu su bili i neki drugi poslovi poput uloga u HBO i Channel 5 serijama te kratkim i dugim igranim filmovima; sinkronizacije crtića, radijske i TV reklame, voditeljski agažmani, kratke skeč forme itd. Sve u svemu, uvijek se nekako sve posloži pa će tako i uskoro ponovno ona prava uloga za mene na TV-u.;)

2. Gradili ste karijeru i u kazalištu, možemo li vas gledati u nekoj predstavi?

Da, zaista je sada već puno predstava i kazališnih projekata iza mene, a trenutno me, između ostalog, možete gledati u predstavi "Ništa bez reklame" koju baš 08.03. za Dan žena igramo u Scenoteci. Tu su i "Godišnjica mature" te "Imovina" Kerekesh teatra i "Šetači pasa" glumačke družine Tragači.

3. Vašu pažnju u posljednje vrijeme privlače sasvim drugačiji projekti. Lansirali ste aplikacije Pričalica te Storiezzz, o kakvom je projektu riječ?

Pričalica je jedan od mojih najdražih projekata koji sam pokrenuo još 2018. - radi se o jedinstvenoj aplikaciji s pričama i bajkama za djecu. Jedinstvena je po tome što samo u Pričalici možete kreirati priče u kojima vaše dijete postaje glavni junak ili pak sastaviti samo svoju playlistu priča s upavankom na kraju i još puno toga. Razvijali smo ju godinama uz suradnju naših vjernih korisnika i mogu slobodno reći da je Pričalica postala pravi brand u Hrvatskoj, pa i regiji. A posebno je vole u dijaspori. Neki logičan slijed bio je napraviti englesku verziju i pokušati osvojiti i svjetsko tržište – tako smo prije sada već 4 godine pokrenuli Storiezzz – koja ima sve iste funkcionalnosti, ali zasad nešto manje priča.

Foto: Ante Gugić

4. Aplikacija je sve popularnija i popularnija, a nedavno ste dobili i priznanje jednog od najpoznatijih svjetskih spisatelja za djecu. Koliko vam znače takva priznanja?

Da, Jeff Kinney - autor Greggovog dnevnika - me baš ugodno iznenadio – nevjerovatno pozitivan i vedar čovjek koji ne hvali baš olako projekte, odnosno preporučit će i pohvaliti nešto što mu se zaista svidi i što ima neki potencijal ili vrijednost – tako da sam iznimno sretan što je prepoznao naš rad, trud i energiju koju smo uložili u cijelu tu priču.

5. Uz glumačku karijeru, kako se uopće rodila ta ideja za stvaranjem aplikacija s pričama za djecu?

Ideja je došala sasvim slučajno kada sam u jednom studiju na kraju odrađenog termina zamolio montažera da mi snimi priču koju sam izmislio svom sinu prije spavanja. U priču "Lav iz Zoološkog vrta" sam ubacio i dva njegova prijatelja iz vrtića, montažer je ubacio glazbu i neke zvukove iz fore, ja sam priču mailom poslao roditeljima sinovih prijatelja i nakon nekoliko tjedana mi jedna mama kaže: "Joj, znaš da smo mi onu tvoju priču slušali svaku večer i naši klinci nisu bez nje mogli zaspati". I tako se rodila ideja i otuda je sve krenulo – ta priča je sada u Pričalici zajedno s mojih još 40 originalnih priča koje sam u međuvremenu napisao i preko 150 priča ukupno s klasicima poput "Ježeve kućice", "Antuntuna", "Grge Čvarka" i drugih. Svaka priča posebno je studijski i montažerski producirana na visokoj razini s glasovima koje daju profesionalni glumci.

Foto: Ante Gugić

6. Kako vam je glumačko iskustvo pomoglo u kreiranju sadržaja za djecu?

Bez toga ne bi Pričalica ni blizu bila ovakva kakava je danas. Kroz igranje dječjih predstava i raznih interaktivnih projekata za najmanje prepoznao sam da imam dara za ispričati djeci priču i držati njihovu pažnju te sam naučio i prepoznao što vole i kako reagiraju na određeni tekst i situacije – to mi je uvelike pomoglo oko kreiranja aplikacije i vlastitih priča te stvaranja čudesne zvučne slike koja Pričalicu čini posebnom.

7. Mogu li, po vašem mišljenju, digitalne priče uistinu zamijeniti klasične slikovnice? Kako ih vidite u kontekstu poticanja dječje mašte i kreativnog razvoja?

Digitalno doba, tehnologija, smatrphone-i, brzi globalni razvoj nešto je od čega ne možemo pobjeći. Kada je već tako, zašto tu tehnologiju ne bi iskoristili na pametan i kreativan način, pogotovo kada se radi o djeci i to u dobi kada je najvažnije. Ono što sam kroz ove godine naučio je da ovakve audio priče u digitalnom formatu ne zamjenjuju klasične slikovnice niti im je to cilj. Upravo suprotno: savršeno se nadopunjuju – jer oni koji čitaju i listaju slikovnice, ponekad se žele odmoriti uz audio priču i obrnuto – i tu dolazi Pričalica kao savršen prijatelj svakom roditelju jer bez grižnje savjesti možete dati djetetu mobitel ili mu puštati priče i učiniti višestruku korist jer kroz zvučnu sliku se na jedan čudesan i čaroban način razvijaju mašta, kreativnost, kognitivne sposobnosti, vokabular, samopouzdanje... Benefiti su nemjerljivi. Uvjerio sam se u to kod svoje vlastite djece, ali i kod naših prijatelja i vjernih korisnika.

8. Smatrate li da djeca danas čitaju manje nego prije? Vjerujete li da ljubav prema čitanju dolazi „od doma“?

Mislim da, nažalost, čitaju manje, no također mislim da nisu tome krivi samo roditelji nego i školski sustav koji ne ide baš u korak s vremenom. Opet, to je toliko individiualno. Ja, recimo, kao mali nisam previše volio čitati i trebale su mi neke godine da zavolim čitanje – neka djeca jednostavno vole čitati, neka ne, neka to otkriju prije ili kasnije – bitno je da su okruženi knjigama i audio pričama i da im se nudi dobar sadržaj i knjiga i da ih se ne prisiljava ili obeshrabruje.

Foto: Ante Gugić

9. Što ste čitali svojoj djeci kada su bila manja, a što vole čitati danas?

Čitali smo sve moguće klasike od Crvenkapice, Tri prašćića do Pale sam na svijetu i Knjige o džungli... Sada već čitaju ozbiljnije lektirne naslove poput Zvižduka s Bukovca ili Smogovaca i Duha u Močvari i svih nastavaka Pauline P.  Ali evo – oboje su slušali priče i puno smo im čitali pa kći voli čitati i sama uzme knjigu, dok sina uvijek moramo tjerati na čitanje. Doduše, sam si uzme stripove i jako ih voli, ali s knjigama je teže. Tako da, teško je reći o čemu sve točno ovisi ta ljubav prema čitanju.

10. Vjerujemo da pratite i animirane filmove, što mislite o filmovima za djecu i mlade danas?

Da, gledamo gotovo sve što dođe u kina i, nažalost, sve manje dolaze dobri animirani filmovi – govorim o potpuno novim pričama – jako je teško danas napraviti nešto dobro i originalno tako da većinom prolaze nastavci nekih hitova poput "Obrnuto izvrnuto" ili "Zootropole". Nema više filmova poput "Nebesa" ili "Rattatoillea". Ali, evo, zadnji film koji smo gledali, a da je prilično dobar je bio "GOAT".

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Umjetna inteligencija za ljepšu propovijed? Župnik Željko priznao: 'Gledam koliko lajkova imam'