Za bosanskohercegovačkim pjevačem Zdravkom Čolićem, djevojke su nekad divljale za njim, a sada slavi 73. rođendan. Rođen je 30.svibnja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Za razliku od mnogih pjevača, njegovo zanimanje za glazbu nije došlo od djetinjstva. Tada se zanimao za sport. Bio je najprije golman u juniorima "Željezničara", a ubrzo je shvatio da mu atletika ipak više leži.
Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Međutim, to mu je bio najveći rezultat kojeg je postigao, a onda je kasnije otkriveno da ima veliki talent za recitiranje,pa je često sudjelovao i u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko kazalište, gdje je sudjelovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice", "Kekec i Mojca".
Glazbeni počeci
Glazba mu je bila hobi, učio je svirati gitaru, a pohađao je i glazbenu školu. S prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a bili su poznati kao duet Čolić i Isa s Grbavice.
Njegov prvi službeni pjevački nastup bio je 1969. godine, dok je bio član grupe Ambasadori, u kojoj je pjevao dvije i pol godine. Svirali su R&B, pjesme Jamesa Browna i grupe "Chicago". No, tada su svirali samo u Domu armije i Domu milicije, gdje su nastupali u plišanim odjelima, koja su kupili specijalno za tu priliku.
Godine 1971. upoznao je srpskog skladatelja i pijanistu, Kornelija Kovača, koji ga je pozvao u Korni grupu. Pun nade i ambicije, Čolić se preselio u Beograd, ali u grupi je ostao samo šest mjeseci, a zamijenio ga je Zlatko Pejaković.
Početak solističke karijere
Vratio se u Sarajevo te započeo solističku karijeru. Prvi njegov solistički koncert bio je 15. travnja 1972. godine na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu, gdje je nastupao s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu" te osvojio treću nagradu za interpretaciju.
Pjesma je od tada postala veliki hit, a danas spada u neke od njegovih najljepših pjesama, a od tog trenutka službeno je počela i Čolina solo karijera. Iste godine sudjelovao je i na festivalima u Splitu s pjesmom "Stara pjesma", Skopju s pjesmom "Moj bol", te na festivalu u Prištini. Nedugo nakon nastupa na festivalima, Čolić je s Indexima, Biserom Veletanlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović otišao na veliku turneju po tadašnjem SSSR-u.
Još jedan veliki Čolin uspjeh dogodio se na Opatijskom festivalu 1973. godine, gdje je nastupao s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra" te pobijedio. Tom pjesmom plasirao se na Eurosong, predstavljajući tadašnju državu Jugoslaviju u Luksemburgu. Završio je na predzadnjem mjestu, ali to nije bila velika katastrofa za njega jer je unatoč tome, tvrtka Warner Brothers potpisala s njim ugovor, a pjesma "Gori vatra" postala je istinski evergreen jugoslavenske popularne glazbe.
Godine 1975. izdao je prvi studijski album pod nazivom "Ti i ja", a nakon toga postao je vrlo popularan i omiljen među djevojkama. Iste godine diskografska kuća PGP RTB izdala je ploču "Zdravko Čolić", koja je sadržavala najveće hitove. Krajem iste godine krenuo je s "Indexima" na prvu jugoslavensku turneju. Na posljednjem festivalu, na kojem se Čolić pojavio, bilo je 1977. godine na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu, gdje je nastupio s budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koji je prodan u više od 300.000 primjeraka.
Snimljen je i dokumentarni film o Zdravku Čoliću pod nazivom "Pjevam danju, pjevam noću", za kojeg je scenarij napisao novinar Dušan Savković, a režirao ga je redatelj Jovan Ristić. Kasnije je film pretočen u seriju od četiri epizode, a nakon nekoliko mjeseci prikazana je na tadašnjoj jugoslavenskoj televiziji.
Pauza od glazbe
Čolić je od početka karijere do danas objavio čak 15-tak albuma, na kojima su se nalazili njegovi brojni hitovi, poput "Ti si mi u krvi", "Baš ti lijepo stoje suze", "Lejla", "Glavo luda", "Pjevam danju pjevam noću", "Jedina", "April u Beogradu", te brojni drugi.
Iako je 1990. godina bio na vrhuncu karijere, početkom rata u Bosni i Hercegovini 1992., Čolić je napustio Sarajevo i preselio se u Beograd. Tada je nastupao samo po manjim dvoranama širom Europe s Lazom Ristovskim. Tijekom pauze u njegovom diskografskom radu 1994. godine, Komuna i PGP RTS objavili su dvostruki album "Posljednji i prvi" koji je ujedno bio i izbor njegovih najvećih hitova. Taj album se smatra i jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj SRJ.
Zdravko Čolić
Nakon sedam godina pauze, 1997. godine, Čolić je za Komunu izdao svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića. Te je godine, održao čak devet rasprodanih koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu.
Njegove pjesme postale su tada popularne i u Hrvatskoj, gdje su ih ranije cenzurirali strani lokalni radijski urednici. Iz toga razloga, njegovu pjesmu "Pjevam danju, pjevam noću" krajem 2000. obradila i Ivana Banfić.
Ljubavna priča
Zdravko je svoju suprugu Aleksandru upoznao u Makarskoj, a njihova ljubav je u vrlo kratkom roku postala jako čvrsta.
"Upoznali smo se davnih dana u Makarskoj, Aleksandra je studirala u Beogradu, nastavili smo se viđati, s vremenom smo se počeli zabavljati. Osvojila me jednostavnošću i privrženošću, posvetila mi se, misli o meni, brine.
Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, uhvati neku emociju koja bez riječi govori da joj je stalo do njega. To ne mogu objasniti jer može pred tobom biti najljepša i najpametnija žena, a da jedva čekaš da odeš od nje. Viša sila određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Sandrina i moja aura su se prepoznale, to je vjerojatno bilo sasvim dovoljno za ulazak u neku novu dimenziju", ispričao je Čolić ranije.
Koncert Zdravka Čolića u Osijeku
Vjenčali su se 1. svibnja 2001. godine vrlo spontano, pa su mnogi mislili da je skrivena kamera.
"Vjenčali smo se na Prvi maj potpuno spontano, svi su mislili da je skrivena kamera jer je bio praznik. Dugo smo bili u vezi, pa je to bilo ili dža ili bu. Poštovanje i prijateljstvo mora postojati. Veze koje duže traju za onog tko ih može izgurati nisu nekad loše, u smislu zajedničkog života", izjavio je tada Zdravko, prenosi nova.rs.
Dvije kćeri
Iste godine dobili su kćer Unu, a 2006. dobili su i Laru.
Una je vrlo aktivna na društvenim mrežama, a Čolić je jednom prilikom otkrio kako joj to ne može zabraniti.
"Ona samo nešto slika. Ja je ukorim, ne volim to, ali ne mogu joj zabraniti. Ona je takva… Jednostavno, komunicira s ljudima, voli se slikati. Sa mnom se slikaju. Ja nisam nikad takav bio, što manje, to bolje. Samo kad moram, zbog posla. A ona samo telefon. Ja joj ne mogu zabraniti, što da joj radim. To je drugačije potpuno nego što je nekad bilo. Prije si morao fotografa unajmiti da te slika ili si morao imati dobar fotoaparat kući, pa onda čekaš da izradiš slike", rekao je Čolić ranije za Avaz.
POGLEDAJTE VIDEO: Čolić u Direktu o grudnjacima, narodnjacima i zaradi: 'Nikad nisam trčao za parama'
