Vlatka Pokos o novom projektu i društvenoj odgovornosti: 'Mjesečno doniram 20 eura za djecu Gaze'

Nakon duže medijske pauze, pjevačica i voditeljica Vlatka Pokos (56) odlučila je ponovno progovoriti za Net.hr. U velikom intervjuu otkriva detalje svog novog autorskog projekta, podcasta "Žuta minuta", ali i iskreno govori o životu izvan Hrvatske, daleko od javne scene koja ju je godinama pratila.

Bez zadrške i u svom prepoznatljivo direktnom stilu, Pokos se dotiče tema koje često ostaju na margini javnog prostora, od mizoginije i društvenih predrasuda do usamljenosti, osobnog rasta i promijenjenog pogleda na ljubav.

Nakon iskustva života u inozemstvu i odmaka od domaće medijske svakodnevice, danas, kako kaže, svijet promatra drugačijim očima, otvorenije i kritičnije.

Foto: Instagram

Kako je nastala ideja za pokretanje podcasta "Žuta minuta" i što vas je motiviralo da se upustite u ovaj projekt upravo sada?

Ja se već dulje bavim tom idejom, s obzirom na to da moje javno djelovanje izaziva pozornost, a naravno tu je i moja velika ljubav, voditeljski posao kao takav. S obzirom na to da sam za sad sam svoj majstor, a živim u inozemstvu, nije lako organizirati sama snimanja. Vjerojatno ću početi snimati intervjue online iako više volim osobni kontakt. Mislim da je važno osjetiti sugovornika uživo; koristim modernu tehnologiju ali izgubio se gotovo potpuno ljudski kontakt i to mi nije drago.

Najavili ste teme poput mizoginije, menopauze i usamljenosti, zašto smatrate da su baš te teme danas važne za javni prostor?

Te teme su vrlo važne u današnjem svijetu i o njima se premalo govori u Hrvatskoj. Nažalost, posljednja istraživanja su pokazala da smo na europskom dnu kad su u pitanju vijesti i ozbiljne teme jer izgleda da Hrvati vole zabiti glavu u pijesak i nadati se da će problemi nestati; mislim da se upravo zbog takvog pristupa Hrvatska nalazi u današnjoj situaciji politički, društveno i ekonomski. Ja već godinama pratim ugledne svjetske medije i željela bih podići svijest o nekim temama i mogućim promjenama u Hrvatskoj. Sama sam vrlo zainteresirana za povijest, ali i aktualnu politiku i društvena zbivanja. O našem mentalitetu dovoljno govori to što sam neprestano kritizirana zbog svoje osviještenosti i društvenog angažmana. Naime, jedan od pokazatelja visokog stupnja mizoginije u društvu je upravo ušutkavanje žena. Ženama se određuje kako trebaju živjeti i što smiju ili ne smiju govoriti. U Hrvatskoj ima puno neznanja i dok ljudi ne shvate da je znanje moć, Hrvatska će i dalje u svakom pogledu tonuti.

Koliko je osobnog iskustva utkano u sadržaj podcasta i planirate li u narednim epizodama dijeliti vlastite priče?

Puno osobnog iskustva je utkano u odabir tema, naravno. Sigurno ću povremeno podijeliti vlastita životna iskustva, ali to sigurno neće biti na razini tračeva o mom privatnom životu što imama osjećaj mnogi priželjkuju, uključujući medije, koji se neprestano time bave i vrlo selektivno objavljuju moje izjave. Primjerice, o temi Gaze koja je jedna od najvažnijih svjetskih tema u svijetu, mediji nisu objavili apsolutno ništa! Ne razumijem razloge; jesu li svi kupljeni? Jesu li svi izgubili elementarnu ljudskost i empatiju? Što se dogodilo svijetu i ljudima kad možemo mirno gledati, u realnom vremenu, brutalni i nekažnjeni masakr nevine dječice i njihovih majki i obitelji?

Foto: Instagram

Spomenuli ste Gazu, po vama, na koji način se mi kao pojedinci možemo boriti sa svjetskim silama? Je li dovoljno samo podizanje svijesti putem društvenih mreža ili bismo trebali neke konkretnije korake poduzimati? Na koji način se vi borite s ovim globalnim problemom? 

Kako se borim protiv zla koje provodi genocid u Gazi? Eto mojim glasom u javnosti i mjesečnom donacijom za djecu Gaze. Nipošto nisam materijalno bogata, ali 20 eura mjesečno mogu izdvojiti. U Irskoj, primjerice, neprestano vidim proteste za Gazu i Palestince, a u Hrvatskoj je sve to blijedo i beznačajno. Naši političari, posebice premijer se ponašaju kao da glas naroda ništa ne znači. Oni bi trebali nama služiti i trebali bi zastupati naše vrijednosti. Građani Hrvatske su na strani Palestine, u to sam potpuno sigurna ali, nažalost, politika EU-a koju Plenković slijedi je politika prodanih duša, bez empatije i morala. U Hrvatskoj generalno nema nikakvog otpora civilnog društva koje je uništeno lopovlukom i korupcijom, a kamoli da bi netko razmišljao o Gazi. Mene neprestano dušobrižnici ušutkavaju pa im i ovim putem poručujem da me poštede svojih zatucanih i uskogrudnih savjeta. Divim se Irskoj, Španjolskoj i Sloveniji; jedine zemlje koje imaju morala i razlikuju dobro od zla. Hrvatska vlada s jedne strane podržava ustašluk koji se poput kuge proširio Hrvatskom, a s druge se klanjaju modernim nacistima, Izraelu. Sramotno i bolesno. Ponosna sam na hrvatske studente koji su se usprotivili gostovanju Idda Netanyahua, promicatelja cionističkog, genocidnog zla! Toliko.

Kakvu publiku priželjkujete, kome se prvenstveno obraćate kroz "Žutu minutu"?

Pretpostavljam da će to biti ozbiljnija publika, s obzirom na to da danas mladi konzumiraju drugačije sadržaje, moram reći, prilično stupidne. Sad je već i znanstveno dokazano da je Gen Z manje inteligentna od svojih roditelja, po prvi puta u povijesti. Po analizama na YouTubeu, imam gledatelje od 34 na gore i time sam jako zadovoljna. Ne zanimaju me površne teme, tog ima i previše na društvenim mrežama. Ja takve sadržaje ne konzumiram. Želim educirati ljude i ponosna sam što mi se na intervjue odazivaju vrlo pametni i ozbiljni ljudi.

Živite izvan Hrvatske već neko vrijeme, kako je to iskustvo utjecalo na vaš pogled na teme o kojima govorite?

Život izvan okvira na koje ste naviknuti je uvijek dobra ideja i jako sam sretna što sam imala hrabrosti za takav potez. To čovjeka obogaćuje i mijenja na razne načine i daje vam jednu totalno drugu perspektivu na svijet pa i na samog sebe, osobito u slučaju kad iz određene javne prepoznatljivosti uđete u totalnu anonimnost. Za mene je bila ugodna promjena živjeti u Kanadi i biti tretirana bez ikakvih predrasuda nakon hrvatske u kojoj apsolutno svi imaju stvoreno „mišljenje“ o meni. To može biti jako naporno i frustrirajuće; nemam strpljenja za gluposti. Što se tiče samog pogleda na teme mogu usporediti situaciju u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama, ali ne mislim da je bit samo u tome da odete iz svoje zemlje; obrazovati se danas možete sami svakodnevno, čak na internetu, ako to želite. Mnogi ljudi napuste svoju zemlju, ali zadrže svoj skučeni svjetonazor i navike. Ključna je otvorenost promjenama, uključujući i samog sebe. Ja vjerujem u cjeloživotno obrazovanje i rast. To čovjeka čini mladim i mentalno i fizički.

Foto: Instagram

Čime se trenutačno bavite u inozemstvu i kako izgleda vaša svakodnevica izvan Hrvatske?

Mislim da je opće poznato da u inozemstvu radim u luksuznoj trgovini i to je sasvim korektan posao, puno lukrativniji u Kanadi nego u Irskoj, u kojoj se dugoročno ne vidim zbog klime prvenstveno, ali i zbog puno niže razine profesionalnosti u odnosu na Kanadu koja je meni najdraža zemlja uz Hrvatsku. Moja svakodnevica izgleda slično bez obzira gdje živim. Naravno, postoje razlike u stilu života u Kanadi, Irskoj i Hrvatskoj. Inače, puno čitam, a sport je nezaobilazni dio mog života. Vrlo malo izlazim i vrlo zdravo i disciplinirano živim. Oličenje sam discipline.

Razlikuju li se, po vašem mišljenju, društveni stavovi o temama poput menopauze ili usamljenosti u Hrvatskoj i u inozemstvu?

Naravno da se razlikuju jer se, primjerice o menopauzi na Zapadu jako puno govori i zahvaljujući edukaciji žene danas puno više koriste zamjensku hormonalnu terapiju. U nekim zemljama, uključujući i Hrvatsku, ta je primjena vrlo skromna zbog neznanja i negativnih predrasuda. Mislim da u takvim temama imaju utjecaj i neki svjetonazorski stavovi. Tradicionalno katoličke zemlje zaziru od moderne znanosti u tom smislu. Usamljenost se sigurno drugačije doživljava u raznim dijelovima svijeta, ali svuda je prisutna. Treba naglasiti da samoća i usamljenost nisu ista stvar. Primjerice, ja živim sama, ali ne osjećam se usamljenom.

Postoje li planovi za povratak u Hrvatsku ili svoju budućnost i dalje vidite izvan nje?

Ne želim otkrivati svoje planove jer ne želim slušati glupe komentare i netražene savjete, kojima su Hrvati neobično skloni.

Vjerujete li danas još uvijek u ljubav na isti način kao nekad ili se vaš pogled promijenio kroz godine?

Bilo bi doista žalosno da osoba u zrelim godinama o bilo čemu razmišlja na isti način pa i o ljubavi. Kao što rekoh, vjerujem u osobni rast na svim poljima i nikad se nisam osjećala bolje i snažnije. U svakom pogledu. Ljubav u nekom općenitom smislu nam je svima potrebna; možda se to više može svesti na empatiju, ali ja to nazivam ljubavlju prema drugim ljudima. Ako govorite o ljubavi prema muškarcu, u mojim godinama, to doista nije prioritet. Muškarac mi ne treba ni u kojem smislu. Baš ni u kojem. Moj život je ispunjen na razne načine i vrlo rijetko ili nikada mi ne nedostaje muškarac, koliko god to zvučalo nevjerojatno. Trenutačno sam potpuno nepristupačna u tom smislu i prema muškarcima osjećam uglavnom averziju. Pročitani su u svakom pogledu. Isto tako, ima jako malo muškaraca koji bi me mogli privući; želim nekog sličnog meni, a takvih ima jako malo... Samo jednom u životu sam srela takvog muškarca.

Kako gledate na samoću, je li ona izbor, faza ili nešto što ponekad teško pada?

Samoća je za mene apsolutno izbor. Samo hrabre žene kroz ovaj svijet mogu kročiti same. Uvijek sam bila hrabra i kamo sreće da nisam srela niti jednog muškarca u svojoj mladosti. Moj život bi bio puno ljepši i bolji. Ne bih morala prolaziti zlostavljanja, a na kraju i osudu primitivnog društva. Ali, sve sam preživjela i jako sam ponosna na ženu koja sam postala.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatski stručnjaci analizirali modu na Met Gali: Evo što im je bilo najzanimljivije