Tatjana Jurić o svojoj novoj knjizi: 'To je moja osobna priča i imam ju pravo ispričati'

Godinama je slušatelji i gledatelji poznaju kao glas koji bez zadrške otvara teme o odnosima, emocijama i životnim izazovima. No u svojoj prvoj knjizi ''Muškarci lijevo, žene desno?!'', bivša voditeljica Tatjana Jurić (44) otišla je korak dalje – umjesto tuđih priča, ispričala je vlastitu. Bez senzacionalizma i potrebe da ikoga prozove, kroz osobna iskustva, preispitivanja i lekcije koje su je oblikovale, progovara o odrastanju, ljubavi, granicama, kompromisima i sazrijevanju. U razgovoru nam otkriva zašto je godinama dvojila treba li ovu knjigu uopće objaviti, što je naučila o sebi kroz proces pisanja i zašto vjeruje da promjene počinju tek onda kada se usudimo progovoriti.

Čitatelji vas godinama poznaju kao voditeljicu. Mislite li da će nakon ove knjige upoznati neku sasvim drugu Tatjanu?

S obzirom na formu emisije koju sam imala na radiju u svakodnevnom programu uživo i iskrenu dvosmjernu komunikaciju sa slušateljima ondje, ne bih rekla da će čitatelji nakon ove knjige upoznati neku novu mene. Dobit će svakako dublji uvid u moje emocije, moje stavove i sve ono što me formiralo kroz godine, a samim time moguće i bolje razumijevanje moga pristupa obradi pojedinih tema u programu.

U ovoj knjizi djelujete vrlo ogoljeno. Je li postojao trenutak kada ste pomislili: "Ovo ipak neću objaviti”?

Dugo sam promišljala treba li moja knjiga zaživjeti, no onda sam shvatila da je to moja osobna priča i da je imam pravo ispričati.

Pišete da ste tek tridesetak godina kasnije razumjeli prizore iz djetinjstva. Je li vas to razočaralo ili oslobodilo?

Ne bih rekla da sam ih tek u 30-ima razumjela, prije bih rekla da sam u 30-ima odlučila jasnije promišljati i glasnije progovarati o istima. Razočarenja u tome nema, oslobođenje je, pak, rekla bih nešto intimnija kategorija i ona je na svakomu od nas, ali ono što znam, a i što sam napisala u svojoj knjizi, tek s progovaranjem, te preuzimanjem odgovornosti potičemo promjene na bolje.

Koliko ste se bojali da će se netko od ljudi koji se može prepoznati u knjizi osjetiti prozvanim?

Moja knjiga nema ni ime ni prezime, kad razmišljam o svemu ne vidim ničije lice, vidim vlastiti proces sazrijevanja i knjiga se temelji isključivo na mojim emocijama i osobnim doživljajima situacija u kojima sam se našla.

Gdje danas povlačite granicu između kompromisa i odricanja od sebe?

Kompromis koji traži odricanje od sebe, već je nešto što se kompromisom ne može nazvati. Kompromis ujedno znači i uvažavanje onoga drugoga i to je razlikovni faktor koji također nedovoljno jasno naglašavamo. Kompromis znači uvažiti drugoga, ne umanjiti samoga sebe.

Koliko ste često ostajali u vezi dulje nego što ste trebali samo zato što ste vjerovali da se ljubav mora “spašavati”?

Važno je vjerovati u vlastite izbore i iznimno je važno i sebi i drugima davati prilike. Prilike većinom donose bogatstvo, kako god okrenemo: ili završe kao blagoslov, ili kao lekcija. Pa nije li to divno!

Postoji li nešto što ste u ovoj knjizi ipak odlučili prešutjeti kako biste zaštitili sebe ili nekoga drugoga?

Postoje, naravno, poglavlja koja sam izostavila jer iako svatko od nas ima slobodu izražavanja i doživljaja, važno je i to činiti kroz prizmu uvažavanja onoga drugoga. Pisala sam samo do one granice do koje je nužno i dovoljno kako bih ispričala osobnu priču i koja je dovoljna za prenošenje iskustva i emocija.

Koja je stranica ili poglavlje bilo najteže napisati i zašto?

Ništa mi nije bilo teško napisati. Upravo suprotno, težina je nestajala sa svakim ispisanim slovom. Jer mi je, kako sam navela, ova knjiga potvrda moga iskustva. Naglasak na - moga.

Imate li osjećaj da žene nakon četrdesete prestanu živjeti prema očekivanjima drugih ili taj pritisak nikada zapravo ne nestane?

Mišljenja sam da je navedeno izrazito individualno i da ne treba generalizirati, no s druge strane, i s vlastitim sazrijevanjem shvaćam koliko se osjećam osnaženo u odnosu na svoje ranije godine. 

Je li vas neka ljubav promijenila toliko da ste nakon nje postali potpuno druga osoba?

Ljubav je nešto što nosimo u sebi i ako je razvijamo, sa svakom osobom postajemo promijenjeni, ali i bolji. Jer, nije važno ono što nam ljudi daju, već ono što ćemo mi od toga dalje sa sobom ponijeti u život. Svaki će pojedinac sam odlučiti hoće li ga i na koji način iskustvo - učiniti boljim. Tko to propusti, skromno bih rekla, propustio je i život sam. A život je prekratak da se propušta. 

U ovoj knjizi puno pišete o tome kakav odnos više ne želite. Možete li danas reći da živite odnos kakav ste priželjkivali?

Ne bih rekla da u svojoj knjizi puno pišem o tome. Više pišem o svojim unutarnjim procesima. Odnosi nas oblikuju na sve moguće načine, jednoznačno reći što želimo, a što ne želimo, dosta je komplicirano. Važno je pravovremeno poznavati alate kako bismo što sretnije i kvalitetnije znali prepoznati što smo izabrali, te kako bismo sa što manje osobne štete prolazili kroz temeljne životne odnose. Dijelom je zato moja knjiga i nastala.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!