Kad se Stjepan Ursa pojavi, teško ga je ne primijetiti. Na pitanje kako bi se predstavio nekome tko ga prvi put vidi, Ursa se samo nasmije - jer zna da prvi dojam već sve govori. Veličina, mišići i snažna pojava često iznenade one koji ga prvi put vide, ali Ursa je puno više od “samo snažnog tipa iz teretane”. Magistar odnosa s javnošću, bivši interventni policajac, profesionalni trener, prvak u bodybuildingu i ponosni otac, svoj je život i karijeru pretvorio u priču o disciplini, obitelji i izazovima koji idu uz to da stalno moraš biti jači. Mnogi ga pamte i po pojavljivanju u nekoliko epizoda RTL-ova showa ''Život na vagi'' čije su propuštene epizode dostupne na platformi Voyo, bez reklama. 

Za početak, kako bi se predstavili nekome tko te prvi put vidi?

Ne volim se baš hvaliti, ali ako moram - ajde. Ja sam Stjepan Ursa, sveučilišni magistar odnosa s javnošću, bivši interventni policajac, profesionalni trener i prvak u bodybuildingu. I naravno, ono čime se najviše dičim jest to da sam ponosni otac sedmogodišnjeg sina Jakova.

Nedostaje li vam nešto iz razdoblja interventne policije?

Policija je mene odgojila. Otišao sam kao dijete, kao mladić u Zagreb, gdje sam ostvario svoju policijsku karijeru. Kroz policiju sam završio i Policijski fakultet. Petnaest godina sam proveo u interventnoj policiji i iza sebe ostavio veliki broj intervencija. Ono što mi osobno najviše nedostaje je taj adrenalin, on se nikad više neće ponoviti u mom životu. Samo onaj tko je policajac istinski zna o kakvom adrenalinu pričam. Upadanje u stanove, hvatanje počinitelja kaznenih djela…

Foto: Emica Elvedji/pixsell

Foto: Emica Elvedji/pixsell

Nažalost, moram reći da sam jedan od onih koji je svoju mladost započeo gledanjem teških nasilja. Nisam još bio ni službeno policajac kad sam vidio samoubojstvo. Vrlo mlad naučio sam nositi se s time što je smrt i što ona donosi. Jedan stari policajac jednom je rekao da je policajac jedina osoba na svijetu koja vidi život stvarnim očima - i to me prati cijeli život. Taj adrenalin, taj osjećaj kako ti srce udara… to je nevjerojatno.

Što je najnježnija stvar koju ljudi nikad ne bi pogodili o vama na prvi pogled?

Da stvarno znam voljeti. Velike momke od 120 i kusur kila često prati neka predodžba grubosti. Moram reći da sam zaista osoba koja ima emociju, koja voli, koja zna i patiti. To je nešto što ljudi ne znaju o meni, a baš bih volio da znaju.

Svi vas povezuju s treninzima i prehranom. Koliko zapravo jedete dnevno?

Ne moram ići daleko u povijest, trenutno sam u fazi izgradnje mišićne mase. Nisam više aktivni sportaš, ne natječem se, odlučio sam se umiroviti, ali lifestyle koji živim je lifestyle bodybuildera. Jedem veliku količinu kalorija. Trenutno, s obzirom na proteine, ugljikohidrate i masti, težim 125 kilograma.

Foto: Emica Elvedji/pixsell

Unosim oko 400 grama proteina, 500 grama ugljikohidrata i nekih stotinjak grama masti. Za doručak pojedem 7 jaja, cherry rajčice, 4 štrukle, 200 grama pršuta i 200 grama kompota - koji god, samo da unesem određenu količinu šećera zbog pumpa na treningu. Popijem i oko 4 decilitra soka od naranče. U najboljim danima znali smo jesti i po 1000 grama ugljikohidrata. To je abnormalna količina.

Jesu li vas ikada zamolili da okitite bor jer ste “najveći u prostoriji”?

Kod nas u Slavoniji to završava tako da ja uvijek obaram bor. Inače sam lišen kićenja.

Imate li neku posebnu božićnu tradiciju?

Božić mi je najljepši u domu u kojem sam odrastao, u kući moje majke i oca. Tamo nas je petero braće i sestara i mi smo uvijek u tom điru da je obitelj na okupu. Ne razdvajamo se, i tako učim i svoje dijete. Božić uvijek u Slavoniji i gotovo. Tu je i moja misa. Vrlo mi je bitno taj dio provesti maksimalno u vjeri. Vjera mi kao čovjeku puno znači. Sve vežem za to.

Foto: Emica Elvedji/pixsell

Imate li božićni obrok koji uvijek volite pripremati?

Meeeso, meso i samo meso! Meso mi je sve. Sam ga pripremam na tisuću načina - u gulašu, klasični biftek, pljeskavice… Nije bitno, samo da je meso. Ne volim nikakve umake. Daj mi dobar komad mesa i ja sam zadovoljan.

Ograničavate li si neku hranu za blagdane?

Moram priznati jednu stvar: petnaest godina nisam pojeo nijedan oblik slatkoga - čokolade, kolače, ništa. Za mene je to zabranjeno, odvikao sam se i tako učim svoje prijatelje i klijente. Kolači i slatkiši su za djecu i tako treba ostati. Neću jesti kolače, nemoj me nuditi. Ništa mi od toga ne fali.

Pronašao sam se u svom izgledu - on me ispunio. Moj život se vrti oko treninga. Financiraju me ljudi koji vjeruju u mene i u moj način života. Sve što prikazujem je istinito.

Imate li poruku za ljude koji kažu da kreću sa zdravim životom od 1.1.?

“Nema ne ide” me oblikovalo i motiviralo. Svima koji kreću u bolji život poručujem isto: neka i vas “nema ne ide” motivira. Dobra transformacija može ljudima uljepšati život.

POGLEDAJTE VIDEO: Direkt je u utrci za Zlatni studio u kategoriji najbolje TV emisije ove godne