DVA DESETLJEĆA SATIRE /

Nik Titanik otvoreno o izložbi i tužbi: 'Ovo je važno za sve koji kritiziraju javne osobe'

Nik Titanik je u razgovoru za Net.hr otkrio kako je postao karikaturist, podijelio detalje izložbe 'Mi Hrvati' te se osvrnuo na tužbu

8.5.2026.

14:18

Lara Horvat

Ivica Galovic/PIXSELL

Nik Titanik (52) pseudonim je hrvatskog karikaturista, ilustratora i dizajnera Nikole Plečka koji već 21 godinu svaki dan objavljuje svoje karikature.

Prvu karikaturu nacrtao je 1986. godine, a prvi ozbiljni angažman dobiva u studentskom listu "Puls" 1993. godine. Krajem 1999. godine postaje član Hrvatskog društva karikaturista.

U razgovoru za Net.hr otkrio je kako je postao karikaturist, ispričao je detalje svoje izložbe "Mi Hrvati" te se osvrnuo na nedavno završen sudski spor između njega i Krešimira Antolića.

Prije par tjedana imali ste otvorenje izložbe 'Mi Hrvati' u Prelogu. Kako je nastala i kakvu priču nosi vaša izložba?

Izložba "Mi Hrvati" krenula je s velikom izložbom koja je održana u rujnu 2024. godine. To je bila inicijalna izložba i nakon nje započela je turneja po Hrvatskoj koja će sada trajati dvije godine. "Mi Hrvati" zamišljena je kao izložba najvećih i najpoznatijih stereotipa u Hrvatskoj koji su fokusirani na politiku i na naše društvo koji na neki način razotkrivaju stereotipe.

Imate li najdraži rad iz izložbe?

To su moja djeca pa ne znam. Ima 18 slika na izložbi, 12 fotografija su baš ti stereotipi, jedan je ovca, odnosno što predstavlja stoku sitnog zuba, kako nas je Franjo Tuđman volio zvati, a pet dijela prikazuju bivše i sadašnje predsjednike koji su prikazani zapravo jako ogoljeno, doslovni svi su u gaćama.

Car je gol, osim predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je prikazana u haljinici jer mi žena nije dala da ju prikažem u gaćama. Znači ti predsjednici su mi zapravo nekako najdraži i svaki je prikazan s nekakvim jednim ili dva tri detalja koji su ih najviše karakterizirali za vrijeme mandata.

A iza nas je sad tri desetljeća rada u karikaturi. Kako je nastao vaš prepoznatljiv pseudonim Nik Titanik i kada i kako ste shvatili da je karikatura vaš životni poziv?

Crtam od malih nogu od vrtića, to je moja strast. Paralelno dišem, paralelno i crtam tako da je to moj život i to ću raditi do kraja života.U početku sam bio, a i dan danas sam zaljubljenik u strip jer sam odrastao u 80-im godinama prošlog stoljeća kada je strip bio stvarno na svom vrhuncu. Dosta sam pokupio tu školu Alana Forda u filozofiji humora i obrade tema.

S vremenom sam otkrio rad američkog karikaturista koji se zove Gary Larson. I onda sam spojio tu školu karikature Garyja Larsona i Alana Forda i stvorio sam nekakav svoj stil i svoje likove. Koji pazim da, naravno, uvijek pazim da ne kopiramo nikoga. Ali, ali s ponosom ću uvijek biti jako ponosan ako netko prepozna inspiraciju.

Dosta umjetnika karikaturista, pogotovo strip crtača, ima neke pseudonime. Ja sam smatrao da je moje civilno ime Nikola Plečko dosta dosadno za potpisivanje i imao sam tu sreću da mi je nadimak bio Nik.

Kada sam studirao na fakultetu sredinom 90-ih uvijek bi dodavali nekakav nastavak koji se mogao rimovati pa sam bio pobjednik, gubitnik i onda je 1997. izašao film Titanik pa su me krenuli zvati Nik Titanik i to se nekako najviše primilo. I onda kada sam ušao u svijet karikature, krenuo sam potpisivati svoje radove sa pseudonimom.

Koja je bila vaša prva karikatura?

Prva karikatura koju sam ikada nacrtao bilo je za vrijeme osamdesetih jer sam još bio zaluđen stripom Alan Fordom. U šestom razredu osnovne napravio sam karikaturu, a bilo je nešto vezano za Nikolu Teslu.

Moja prva plaćena karikatura, gdje zapravo počinjem bilježiti svoju profesionalnu karijeru kao karikaturist izašla je 1993. u Studentskom listu Puls gdje su me angažirali kao ilustratora. Nisam radio karikature s nekakvom porukom, nego su to bile više karikaturalne ilustracije njihovih tekstova.

Kako izgleda proces stvaranja karikature?

Zadnjih 21 godinu radim dvije karikature svaki dan, prva je politička, a druga je sportska. Negdje oko podne, 12:30 počinjem intenzivno gledati portale i gledam zapravo koje vijesti su nekako najaktualnije i najzanimljivije, odnosno meni najinspirativnije koje me zapravo frustriraju i živciraju. Onda odaberem određenu temu i krećem crtati da sam do nekih 14 sati gotov i onda šaljem u redakciju.

Isti taj proces ponavljam za sportsku karikaturu od 14 do 15 sati. Ima nekih tema koje se više dana kuhaju pa se ideja realizira za dan, dva tri tako da konstantno razmišljam o tome što bi se moglo obraditi u karikaturi.

Tri je godine trajala drama s Krešimirom Antolićem samo da bi sud na kraju odbio optužbu. Kako se osjećate u vezi presude?

Pa dobro, to je totalni nonsens što se uopće to dogodilo. Ja mogu prihvatiti da je njega to uvrijedilo, naravno, svi smo mi različiti. Netko razumije da je zapravo karikatura najjače sredstvo javne kritike javnih osoba koji moraju biti spremni na tu kritiku, ali izgleda da sve javne osobe nisu ni spremne, odnosno jedna je tužila čak.

Jako sam sretan što je tako ispalo. Normalno, iz nekog svog osobnog razloga što mu ne moram platiti štetu financijski, a s druge strane mislim da je jako važno, možda će ovo sad pretenciozno zvučati, za sve nas koji se bavimo kritikom javnih osoba kroz humor.

Recimo da sam osuđen jednostavno bi bio izložen tužbama svakoga tko se sprdne, isto kao i ostali karikaturisti, satiričari, foto-montažeri itd. Lako bi se mogli pozvati na presedan moje osuđujuće potencijalne presude, tako da mislim da je ovo jako bitno za sve nas koji to radimo, a samim time i za društvo u cjelini.

View this post on Instagram

A post shared by Nik Titanik (@niktitanik)

Smatrate li da je Hrvatska publika osjetljivija danas nego prije 20 godina?

Možda je i moguće da je takva zbog tih woke utjecaja, što sam ja, recimo, znao osjetiti na vlastitoj koži. Evo primjer, prije par godina sam napravio karikaturu sa Severinom kad je ona prekinula s Igorom Kojićem i karikatura je bila u stilu da dvojica zatvorenika u zatvorskoj ćeliji razgovaraju i na zidu pišu dane.

Jedan zatvorenik je napisao sedam crtica pa ga je drugi pitao zar je ovdje već sedam dana na što je prvi zatvorenik odgovorio: 'Ne, ne, ne nego bilježim životne ljubavi od Severine'.

Svaki njezin dečko bio joj je životna ljubav. Dobio sam svakakve reakcije. Mnogo žena me je uzela na zub i proglašen sam najvećim šovinistom u Hrvatskoj zbog toga.

Stvar je u tome što sam ja sa Severinom imao barem jedno 50-ak karikatura, a mnoge su bile puno puno gore i provokativnije, ali su bile prije woke pokreta.

Imao sam isto jednu karikaturu prije 20-ak godina gdje je u istoj situaciji bio Sandi Cenov koji je također imao puno žena. Karikatura je prikazivala kradljivce grobova koji iskopavaju grob i kradu zlatne prstene iz tog groba, a na grobu piše da je to grob Sandi Cenova. To je ono što je bilo prije dvadeset godina jer takva vrsta humora ne bi danas prošla. Ali dobro, vremena su se promijenila.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: 'Ja sam i četnik i ustaša, a u odnosu na naše, vaši političari su mnogo dosadni'

Nik Titanik

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.