Nataša Janjić otvorila je dušu i progovorila o najtežem razdoblju kad je trudna mjesec dana prije poroda provela u bolnici, odvojena od supruga i 22-mjesečnog sina Tonija.
"Bilo je to krajem lipnja, u vrijeme kada posjeti u bolnicama nisu bili dopušteni. Tada sam, nakon redovite kontrole, a prije odlaska na more, iznenada zadržana u bolnici zbog određenih komplikacija i obaveznog mirovanja, s idejom da ću uskoro izići. S djetetom se nisam bila ni pozdravila, što mi jako teško palo. Čovjek ne razmišlja o tome dok mu se ne dogodi, odnosno da ću zbog dolaska drugog djeteta ostaviti prvo na više od mjesec dana. Suprug nije mogao biti na porođaju, Kaju je vidio tek kad smo izišli iz bolnice. Bilo mi je to zaista najteže razdoblje u životu. Nesretna zbog nemogućnosti da vidim najmilije, sama u bolničkoj sobi, zabrinuta za ishod i zdravlje moje djevojčice", ispričala je glumica za Story.
U početku se, tvrdi, nadala da će kraj trudnoće dočekati kod kuće, a kako je vrijeme odmicalo, bilo joj je sve teže.
"Svaki dan bio je kao vječnost. Bila sam pod lijekovima i najljepši dani bili su oni koje bih prespavala jer su me približavali cilju. Gledala sam filmove i serije, pregledavala snimke i fotografije na mobitelu i svakodnevno plakala. Nije bilo utjehe, krivnja me izjedala, kako ovako nešto nisam predvidjela, jesam li pridonijela ovom stanju, hoće li sve ostaviti traga na mom sinu, nedostajem li mu više nego što zna i može pokazati, hoću li roditi zdravu djevojčicu... i tako u krug. Previše toga nam se dogodilo u tom kratkom, a delikatnom razdoblju - stravičan potres, bijeg iz stana previše oštećenog za daljnji boravak u njemu, karantena, odvojenosti od obitelji i prijatelja, briga... ", rekla je.
Otkrila je i kako se snalazi u ulozi majke. "Majčinstvo je zaista najljepši osjećaj i uloga na svijetu, ali i neopisivo iscrpljujuće. Mislim da je mnogo jednostavnije kad je život oko tebe normalan, kad je izlazak u šetnju jednostavniji, kad ti se nude sadržaji i druženja s drugim majkama, ali moram priznati da sam se naviknula i gotovo već srasla s tom ulogom, omilila mi se moja robija. Nema me više, pretvorila sam se u ispostavu, radnu snagu, kućnog policajca i zabavljača. A šefovi i publika mi još nemaju platežnu moć", kazala je Nataša.
Prvorođeni sin se, tvrdi, od prvog dana veseli sestrici. "Malena je dobna razlika među njima i mislim da se vrlo brzo više i nije sjećao da je ikad bio sam. Nema još od nje puno koristi, ali ne propušta joj se javiti, pomaziti je ili poljubiti. Još joj nije bacio nijednu igračku u glavu, prilično je nježan i navikao je da sve dijelimo s njom. Poštuje te trenutke. Zahvaljujući tome što je gledao kako Kaji režemo noktiće, dopustio je konačno da ih i njemu odrežemo bez uobičajenog natezanja, a kad mijenjam pelene, dodaje mi kremu ili ga pošaljem da baci pelenu u smeće, vesele ga takvi maleni zadaci. Za igru će još morati pričekati", rekla je glumica.
