Nina Kraljić na Facebooku je objavila poduži tekst u kojemu se dotakla svog posla, ali i privatnog života. Objavu je naslovila "Budi to što jesi?".
"Nikad nećeš biti dovoljno lijepa i posebna za scenu' su riječi koje sam čula sa 17 godina od djelatnice jedne medijske kuće, kad sam se odlučila prijaviti na prvo malo ozbiljnije natjecanje, nakon već puno bolesnih odricanja zbog mog glazbenog puta (od selidbe iz kuće s 13, batine kroz cijelu srednju školu gdje još uvijek imam ožiljke na leđima itd.", započela je Nina.
"Iako su me frizirali kao staru babu i gurali me u novinama kao hrvatsku Susan Boyle, samo jer smo pjevali istu pjesmu kroz slično natjecanje, prošla sam u finale, ali nisam mogla biti svoja. Koliko puta sam čula 'Je l' možemo radije svirati po originalu, ovo što ti radiš i jesi je too much', 'Čudan nam je wicked game takav'... A mogla sam reći da su takvi premali vizionari, ne mijenjaju ništa, ne usude se izaći iz komfor zone i konstantno rade isto, a onda su sretni kad jedan 'too much' nastup ima milijun pregleda."
"I tada mi se sa 17 govorilo da će te ako šutiš, kimaš glavom i ne pokazuješ previše svoj jedinstveni ja nego se valjaš kao svinjica po blatnim lokvicama u kolektivnom 'pravi se glupa, smješkaj se i ništa ne govori', put odvesti daleko. Trebaš samo ne pokazivati da si svoja toliko, nego se prilagoditi jer bez klana nema ni elana. Na sceni budi svoja, ali na službenoj stranici koja je ironično u tvom vlasništvu ne pokazuj previše tko si, nemoj spominjati teme nevezane uz pjevanje, čak i kad su tebi bitne, ali i inače nemoj slučajno pokazati da ti nešto smeta ili nisi savršena ili stojiš iza sebe i kad ne držiš mikrofon u ruci."
"Koliko puta sam nešto napisala iza čega stojim i onda to brisala jer su mi odmah govorili 'Nina, nemoj. Nemoj. Završit ćeš u novinama i znaš gdje živimo' Gdje? U tiraniji? Ne, ne mislim više brisati ništa. Imam istu personu i kad se kamere ugase, ali taj dio nam ne odgovara. Smiješno zar ne? Apsurdno sigurno. Tko je stvarniji, tko pokazuje ranjivost, a snažno zastupa ono u što vjeruje je ovdje u velikom problemu i još ako javno progovaraš u problemima koja opažaš ili jednostavno govoriš svoju istinu složio se netko s njom ili ne... kaos. Ali mi smo zemlja demokracije."
"I vrlo brzo shvatiš da nije stvar u tome koliko ti kvalitetno pjevaš ili koliko su pjesme radiofonične. Ne, radi se o psihologiji prodaje. Ako osoba ne razumije što ti jesi i čak je plaši jer ne može tebe prepoznati u sebi (klasični mirror projecting), nije upoznata često s takvim zvukom ili jednostavno ne razumije što si ti, neće slušati, neće dati ni priliku. Mi volimo zatupiti mozak i emociju, a opet pametovati na kavama u naša četiri zida (jer smo prvaci svega), ali ne na prosvjedu da zaista nešto promijenimo."
"Nemam problem s tim da netko ne voli moju muziku, dapače. Kad vidim ove koji se većini sviđaju uplašim se i za njih i za sebe. Ako nešto radiš dobro, imaš one koje te ne vole ili te ne mogu slušati. Inače ne radiš ništa značajno, toliko si se ukopao u ulogu mainstreama i dopadanja masi i zarađivanja."
"Znam ih par koji pjevaju pjesme s tekstovima koji veze s njima lično nemaju (čak ih i ne vole), a često čak ni s njihovom seksualnom orijentacijom te pjesme veze nemaju. Ne. To nije vaša privatna stvar jer ako se nazivaš umjetnikom/umjetnicom onda ima da predstavljaš istinu jer si odlučio biti javna osoba. Ako mi pjevaš o jednoj divnoj ženi/muškarcu, a ispod stola mi maziš plesača/plesačicu, a javna si osoba onda budi primjer za LGBT zajednicu i reci kako stvari stoje i budi pozitivan primjer. U čemu je problem, ja sam otvoreno biseksualna. Kratko i jasno to je stav iza kojeg stojim i cijenim jednako negativne koliko i pozitivne komentare. Čula sam puno puta izliku 'Tako je to kod nas. Ako se outamo sve što smo izgradili će se srušiti. Oprosti, ali izbor uvijek imamo i što vi to gradite točno i u čiju korist? Ovo je samo opravdanje da se nastavi ganjati linija manjeg otpora naizgled sigurnija, ali koja radi veliku štetu kolektivu."
"Ukratko, ne daj bože da si osoba koja ima svoje ja i ne boji ga se reći. Odmah si problematičan troublemaker. A ako uz to i imaš viziju oko rada na pjesmi i sam ih stvaraš i stojiš iza kreativnog procesa, ne radiš po šabloni 'dobio pjesmu, otpjevao pjesmu, imam hit' nego radiš nešto novo, voliš pomicati granice - onda si još i težak i zahtjevan. A ako si cura, ajme… Bonus sjedi lezi i plači jer smo još uvijek patrijarhističko društvo.."
"Uvijek me fasciniralo i grozilo kako kada radim s vanjskim suradnicima (pričam o ljudima izvan Hrvatske) doživim aplauz što znam što želim i znam to realizirati čak i u nemogućim uvjetima bez tima, menadžera ovog i onog. Radim najnormalnije u tako divnim atmosferama da se vraćam doma u suzama, a ovdje dobiješ 'ajde, trpjet ćemo ju jer lijepo pjeva, ali to je to, možda ako se zadrži i ne pukne na živce i ostane godinama svoja, ali ne prestane raditi, možda joj neku nagradu uvalimo za 20 godina kad joj ona više neće ništa ni značiti, već će ju dati nekom mladom tko treba podršku onako kako ju je trebala kad je ona bila tih godina. Čekaj malo, što je to u nama da onima koji trebaju podršku ju ne dajemo? Zašto sva lova ide onima koji ju već imaju?".
"Radim ovo iz čiste ljubavi, ali neću lagati da je feel često usamljen i da se često pitam 'ma zašto ovo radim tu, jesam li mazohist? I da li sam hrabra ili luda jer je tanka granica?' Pogotovo jer najdraži i najčešći kompliment koji dobivam od većine je 'goni se iz ove prćije od zemlje. Ne cijene se takvi kao ti. Ti si za van.' A pazite sad ovu ideju: A da možda napravimo da ovo prestane biti prćija od zemlje i da se actually ne tjera odavde perspektivne mlade ljude koji žele nešto nesebično pružiti svojoj zemlji?"
"I onda dodatak 'Znaš kakvi smo mi Hrvati. Kad napraviš nešto vani, tek onda ćemo te priznati.' Gdje je tu logika. Recite mi molim vas, željna sam učenja. Zašto moram otići van da bi bila priznata? Zašto tolika borba protiv istine? Poanta je jasna: biti svoj je privilegija koja se ne cijeni dovoljno", zaključila je pjevačica.
