Napisala biografiju Freddieja Mercuryja i svijetu otkrila da je skrivao kćer: Za Net.hr ispričala istinu
Lesley-Ann Jones svjetski je poznata biografkinja koja je tijekom života bila bliska s mnogim legendarnim zvijezdama, ali nije mogla ni naslutiti da će jednog dana doći do informacije koja će promijeniti dio povijesti rock glazbe
Kada se govori o legendarnim rock zvijezdama, imena poput Freddieja Mercuryja, Briana Maya i Rogera Taylora iz benda Queen gotovo uvijek dolaze na prvo mjesto. Njihova glazba oblikovala je generacije, a privatni životi dugo su ostajali zagonetka, pažljivo čuvana iza glamuroznih fasada i svjetala reflektora. U središtu najnovijeg otkrića stoji "B", tajanstvena kći Freddieja Mercuryja, koja je godinama čuvala istinu o svom ocu daleko od očiju javnosti. Mary Austin, Freddiejeva bivša partnerica i bliska prijateljica, znala je za njegovo očinstvo, no javnost o tome nije imala pojma. Ova ekskluzivna priča, koju je sa svijetom podijelila autorica i biografkinja, Lesley-Ann Jones (69), otvara potpuno novi pogled na život i naslijeđe Freddieja Mercuryja, kroz oči jedine njegove nasljednice. U intervjuu za Net.hr, upravo je Lesley otkrila sve detalje pisanja knjige "Love, Freddie" koja ne bi mogla postojati da joj se "B" nije javila s namjerom da otkrije sve o odnosu sebe i slavnog oca.
Pisali ste opsežno o legendarnim rock zvijezdama – što vas je privuklo upravo takvim ličnostima?
David Bowieja sam upoznala kao dijete. Od tada me rock zvijezde fasciniraju. Tada je još bio David Jones, lokalni heroj koji tek treba probiti se u mainstream. Susret s njim potaknuo me da slijedim svoj san: da dobijem posao u novinama i pišem o glazbi i glazbenicima. Kažu, pazi što želiš. Sada, s odmakom, shvaćam da "kult celebrityja" zapravo nikada nije postojao. Bio je to samo privid. Mi koji smo lovili zvijezde po svijetu, u potrazi za ekskluzivnim intervjuima i naslovnicama, htjeli smo da hodaju po vodi i razlikuju se od običnih smrtnika. Ali nisu. Približiti im se dovoljno da s njima razgovaraš, piješ, večeraš i putuješ s njima možda je bio san milijunima obožavatelja, ali ja sam, na svoje razočaranje, otkrila da su oni još "ljudskiji" od nas. Bilo je iznimaka, ali uglavnom su bili slabi, ranjivi i ovisni. Nesigurni i pogrešivi. Istina im je često bila nebitna. I bili su uplašeni, najčešće od vlastite smrtnosti. Rock zvijezde su najekstremniji, ekscentrični i predani umjetnici, a često očajni u osobnom životu. Upravo zato su beskrajno fascinantni.
Gledajući unatrag, koja je vaša biografija bila najizazovnija za pisanje i zašto?
Svaka je izazovna, posebno kad je tema preminula osoba. Ljudi često misle da to posao olakšava, ali nije tako. Ključno je da želim provesti barem dvije godine svog života s tom osobom. Ne smijem biti ravnodušna ili hladna prema njima. Znam da ću živjeti, disati i sanjati njihov život danju i noću, pa je onda bolje da mi se osoba sviđa. Odbijem više knjiga nego što ih napišem.
Što vas je prvo potaknulo da napišete knjigu "Love, Freddie"? Je li otkriće "B" pokrenulo projekt?
U prosincu 2021. dobila sam e-mail niotkuda. Imao je 26.000 riječi, isprintan na 41 stranicu, i bio je od anonimnog autora za kojeg se kasnije ispostavilo da je Freddiejeva kći. Počele smo se dopisivati. Nije prošlo dugo prije nego što sam znala da jednostavno moram napisati ovu knjigu.
Možete li opisati trenutak kada ste prvi put saznali da Freddie Mercury možda ima tajnu kćer?
Nije postojao "trenutak". Bio je to spor proces shvaćanja. "B" se nije odmah predstavila kao Freddiejeva kći, niti je išta tvrdila. Vrlo pametno mi je dopustila da sama dođem do zaključka, nakon što sam joj dala nekoliko "pogrešnih" pretpostavki. "Pogodila si, nisam ti rekla", priznala mi je.
Kako je počeo vaš odnos s "B" i što vas je uvjerilo da je njezina priča dovoljno vjerodostojna da na njoj temeljite knjigu?
Kao što sam rekla, čim sam shvatila tko je ona zapravo, znala sam da je to showbiz priča stoljeća.
Kakva je ona osoba? Kako biste opisali njezin karakter i ponašanje?
"B" je privatna, stidljiva, povučena; inteligentna, promišljena i mudra. Žestoko štiti svog supruga, djecu i širu obitelj. Ne želi da išta naruši udoban i privilegiran život koji vode. Nije tražila novac. Nije tražila slavu ili priznanje. Imala je jedan cilj: svijetu prikazati Freddiejevu istinu.
Kako mislite da bi Freddie reagirao da ova priča danas dođe u javnost?
Otprilike na polovici našeg tromjesečnog rada, "B" je zaključila da bi Freddie vjerojatno ipak napisao autobiografiju i ispričao svoju priču. Svijet tada nije bio spreman za čovjeka kakav je Freddie bio. Morao je znati da će doći vrijeme kada će društvo prihvatiti njegovu seksualnost i životni stil. To vrijeme je sada došlo. Nije mislila, niti ja mislim, da bi mu smetalo. Naprotiv, vjerojatno bi osjetio olakšanje.
Jeste li pokušale dobiti komentar od Briana Maya, Rogera Taylora ili Mary Austin o knjizi?
Ne. Ovo nije biografija. Knjiga ima samo jedan glas – glas "B". Nije tražila njihovo mišljenje. Freddie je pisao svoje dnevnike i predao ih kćeri četiri mjeseca prije smrti 1991. Ona ih je podijelila sa mnom. Što se "B" tiče, Mary je znala da je Freddie otac. "B" mi je rekla da su se srele. Freddie je u bilježnicama napisao da Mary zna. Tijekom godina pokušavala sam intervjuirati Mary, ali nikada mi nije odgovorila. Ništa nije nagovještavalo da će sada. No knjiga nije ovisila o njezinom doprinosu – ovo je osobna priča jedne individue. Ostali članovi grupe Queen pojavljuju se minimalno i knjiga nije zahtijevala njihovu reakciju. Osim toga, od početka mojeg pisanja o Freddieju bili su hladni prema meni. Brian May je čak na svojoj stranici napisao da "ne zna tko sam ja"! To me iznenadilo – bili smo bliski prijatelji u prošlosti. Pisao mi je često i slao kopije novih snimki. Još imam njegova pisma i CD-e. Moj odgovor? Objavila sam fotografije nas zajedno! Naravno da on i Roger znaju tko sam!
Pisali ste o Freddieju i prije. Čime se ova knjiga razlikuje od vaših prethodnih radova o njemu?
Kao što sam rekla – ovo nije standardna biografija. Jedna žena priča o svom ocu, koristeći njegove osobne, rukom pisane bilježnice da prenese njegovu pravu priču.
Kakvu ste odgovornost osjećali pišući tako osjetljivu i potencijalno eksplozivnu priču?
Osjećala sam istu razinu odgovornosti kao i uvijek kad pišem o nekoj osobi. Točnost i suosjećanje su uvijek ključni, a u ovom slučaju još više. Prednost mi je bila što sam radila s Freddiejevom vlastitom krvlju – kćeri – i što je ona dala odobrenje za napisano. Knjiga nije mogla biti objavljena ako ona nije bila potpuno zadovoljna mojim radom. Sa zadovoljstvom mogu reći da je bila, i da jest.
Je li bilo pravnih ili etičkih prepreka u pisanju i objavljivanju knjige?
Rukopis je prošao šest temeljitih pravnih pregleda. Morali smo biti potpuno sigurni da ne klevetam nikoga i da ne postoji mogućnost tužbe. Bilo je pravne korespondencije prije objave, o kojoj ne smijem govoriti. Srećom, objava knjige je prošla bez problema. Freddiejeva istina sada je vani. Njegova istina je vraćena. Ne mogu vam opisati koliko me to veseli.
POGLEDAJTE VIDEO: Povjesničar Tvrtko Jakovina u RTL Direktu o Hrvatskoj i priznavanju Palestine