Suzana Mančić (64), nekoć najpopularnija loto djevojka Jugoslavije, danas je ponosna majka dviju kćeri - Teodore i Natalije, no malotko zna da je voditeljica prije 30-ak godina izgubila čak tri bebe.
O velikim gubicima i boli progovorila je u svojim autobiografskim knjigama i intervjuima. Kako je kazala, prvu bebu izgubila je u trećem, drugu u četvrtom i treću u šestom mjesecu trudnoće. Posljednju bebu je čak porodila, no nažalost nije preživjela.
"Ja sam jaka žena i sve što mi se događalo prihvaćala sam kao nužnost. Uporno sam išla prema svom cilju da jednog dana dobijem dijete, a to se nije dogodilo sve do trenutka kada sam shvatila da se moram smiriti, napraviti raspored u životu, odgoditi sve obaveze i leći u krevet kako bih 'čuvala' trudnoću. To je za mene bilo nešto nepojmljivo, da ja, koja sam oduvijek bila zdrava mlada žena, bez ikakvih tegoba, izgubim bebu prvi, pa drugi, a onda i treći put," ispričala je Suzana za Hello.
Plakala kada je saznala da nosi djevojčicu
U autobiografskoj knjizi priznala je da je oduvijek htjela dobiti dječaka i nazvati ga Aleksandar, po ocu.
"Iako su mi doktori svaki put rekli da sam nosila dječaka, ne mogu sto posto vjerovati u to da su sve bili sinovi, jer je u našoj tradiciji da želimo rađati mušku djecu. Mislim da vas možda takvim odgovorom žele stimulirati da nastavite s pokušajima, ali ja sam htjela dobiti sina Aleksandra, po mom ocu, i sina Stojana. Uvijek sam voljela ta stara, arhaična imena", napisala je.
"Na prvom ultrazvuku s Teodorom, bila sam uvjerena da ponovo nosim dječaka. Kada mi je liječnik rekao da je djevojčica, rekla sam da je to nemoguće i zaplakala kao posljednja seljanka. Ali, tolika moja želja za muškim djetetom nastala je iz vrlo sebičnog razloga. Ja sam jedinica i u životu sam morala biti i muškarac i žena. Morala sam sama da osiguram i zaštitu i opravdanje, sve ono što sam idealizirala da bih bila u ulozi starijeg brata kojeg nikad nisam imala. Željela sam da ga moja kći ima", dodala je voditeljica.
Najstrašnije iskustvo bilo joj je potpisivanje osmrtnice za mrtvorođenu bebu.
"Liječnica mi je odmah nakon porođaja rekla: 'Nemojte se nadati'. Dijete nije preživjelo, nije imalo dovoljno razvijena pluća. Najstrašnije je bilo kada su mi donijeli da potpišem osmrtnicu. To je bilo surovo. To je bio istinski hod po mukama. Ali, činjenica je da je žena satkana da bude jaka, da rađa i da gubi. Ja sam u sebi izgradila takvu filozofiju i vodila sam se njome", zaključila je Suzana.