Mile Kekin nikad iskrenije za Net.hr: 'Kad spominješ Hrvatsku i ministre, računaš na odjek'

U trenutku kada se javni prostor sve češće dijeli na “za” i “protiv”, Mile Kekin (55) bira ono što mu je oduvijek bilo najbliže - pjesmu kao komentar stvarnosti. Njegov novi singl “Neispravni vokalist” već naslovom sugerira autoironiju, ali i dublje propitivanje vlastite uloge u ljubavi, društvu i vremenu prezasićenom informacijama.

U intervjuu za Net.hr otvoreno govori o tome tko je zapravo “neispravni” - on sam, urbani neurotik s viškom informacija u krvi, ili društvo koje sve teže podnosi humor i kritiku. Kao i u ranijim pjesmama, intimno i društveno kod Kekina ne postoje odvojeno: ljubav, kaže, nikad ne živi u vakuumu. Također, osvrće se i na svoju nedavnu pjesmu “Hrvatska je raj na zemlji”, koja je privukla veliku pažnju javnosti, a koju je najavio kao odgovor na komentar hrvatskog premijera Andrej Plenković.

Reakcije su bile burne - tisuće komentara, podijeljena publika i rasprave o granicama satire. Kekin priznaje da je takav odjek očekivao, ali i poručuje da ne kalkulira niti se pokušava svima svidjeti. “Ne znam šutjeti”, kaže, svjestan da humor danas često izaziva više buke nego otvorena kritika. Pred objavu novog albuma, koji stiže na jesen, Kekin ostaje dosljedan sebi - težak “k’o olovo”, kako i sam priznaje, ali iskren. U razgovoru otkriva kako nastaju njegove pjesme, osjeća li teret javne uloge i može li satira danas biti snažnija od izravne poruke.

Foto: Press

'Neispravni vokalist' zvuči kao autoironičan naslov. Tko je zapravo taj „neispravni“ - glazbenik, građanin ili možda društvo u cjelini?

Pa ja naravno. Ljubavne pjesme uvijek pišem iz sebe, inače ispadnu neuvjerljive, kao da ih je AI napisao. Sad možda malo vrijeđam AI, neke stvar koje AI izbacuje zvuče ljudskije od puno toga na radiju. Kod mene su ljubavne pjesme vrlo često obojene kontekstom, da ne kažem društvom i situacijom, jer smatram da ljubav ne postoji u vakuumu. Još od pjesme Pitala si me gdje pjevam bruto i neto ništa nije nam sveto su moje ljubavne pjesme često i društvene. 

U pjesmi se osjeti kombinacija humora, gorčine i društvenog komentara. Koliko vam je danas važno progovarati o stvarnosti, a koliko ostaviti prostor za osobnu, intimnu priču?

Moraš sačuvati neki svijet za sebe, barem kad zatvoriš vrata stana navečer i ostaneš sa svojim najdražim. Onda je zdravo i ljekovito se odmaknut od mobitela i kompa. To je naravno sve teže. Lako je razviti ovisničko ponašanje o lajkovima i komentarima. Ja se trudim nakon 10 navečer ne biti više dostupan ako su mi svi doma. Uvijek ću progovarati o stvarnosti da me ista ne bi dočekala iza ćoška s toljagom u ruci. 

Foto: Press

Imate li osjećaj da se od vas u javnosti često očekuje da budete „glas razuma“ ili kritičar društva? Opterećuje li vas ta uloga?

Ne. Nisam svjestan te uloge.  Ako mi dođe da nešto napišem, nešto konkretno, to i napravim i ne kalkuliram pri tome. Ne skupljam glasove, ne moram se svidjet svima niti to pokušavam. U svojim tekstovima ne bježim u hermetične metafore i pokušavam izbjeći opće mjesta u stilu, nas on gore izrabljuju, svi su isti, a mi smo dolje i jako tužni zbog toga. Ne znam pisati kritične pjesme u kojima će se svi pronaći. Možda zato što im ne vidim svrhu. 

Kako je nastajala pjesma? Je li krenula od konkretne situacije, medijskog napisa, unutarnjeg preispitivanja ili čiste igre riječima?

Nastala je rovarenjem po sebi kao i obično. Tko sam, što radim, zašto to radim i kakav sam partner kad nisam u formi. Svi mi imamo više lica, a tko ćemo biti često ne ovisi o nama samim nego i svijetu oko nas. Glavni lik ovdje je svjestan da je urbani neurotik koji pati od viška informacija u krvi. Nije mu lako se opustiti i krajnjoj liniji prepustiti. Ima tu dozu vudilaneovskog humora što ga čini ljudskijim i podnošljivijim za druge. 

Foto: Press

Vaša pjesma “Hrvatska je raj na zemlji” izazvala je veliku pažnju i različite reakcije. Jeste li očekivali da će izazvati takav odjek?

Iskreno rečeno jesam. Kad spominješ Hrvatsku, ministre i nogomet onda možeš računati na odjek. A još kad u najavi kažeš da je to odgovor premijeru onda tim više. Tako je i bilo. Preko 2000 komentara ne pamtim. Mnogi su skužili zezanciju, a neki nisu kao što to obično biva. 

Koliko je u toj pjesmi bilo satire, a koliko stvarne emocije? Mislite li da publika danas lakše prihvaća poruku kroz humor nego kroz otvorenu kritiku?

Pjesma jeste satirična, ali u svakoj satiri ima istine, ali je malo iskarikirana. Vjerojatno zato i nemamo puno satiričnih emisija jer kako se sprdati sa sprdačinom od svijeta kojim vlada sprdačina od američkog predsjednika. Kako iskarikirati karikaturu. Osim toga je takvo doba. Za razliku od pjesme Zimmer frei kad smo se još mogli zezati sa državom, sada živimo u vremenu podjela i svetinja, sve je sveto i samim time zabranjen teritorij za humor ako si ne želiš navući čopor hejtera na vrat. A ja, k'o za vraga, ne znam šutjeti. 

Foto: Press

Nakon javnih komentara premijera, jeste li imali potrebu dodatno pojasniti svoj stav ili smatrate da pjesma sama po sebi govori dovoljno?

Kao što slika govori tisuću riječi tako ih pjesma govori barem stotinjak. Sve sam rekao u pjesmi. A sad idem dalje, snimam novi album i silno mu se veselim.

Možemo li “Neispravnog vokalista” čitati kao svojevrsni nastavak tog dijaloga s društvom i politikom i što publika može očekivati od novog albuma koji najavljujete?

To je prvi singl s albuma koji izlazi na jesen i koji će kao i svi albumi dosad reflektirati sve kroz što sam prolazio, neke će razjariti, a druge razveseliti. Nisam light, ne znam pisati pjesme koje su svima po volji. Kao što u pjesmi priznajem; težak k'o olovo, ali kažu da 'ko prizna pola mu se prašta. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Krankšvester kod Mojmire o šovinizmu i vojnom roku. Davor: 'Tad je to bilo iživljavanje', Hrvoje: 'Ja sam prizvao savjest'