Mila Elegović otkriva tajne svoje figure, stav o filerima i rutinu kojoj je vjerna desetljećima

Na kazališnim daskama, pred kamerama i na javnim događanjima, Mila Elegović (55) godinama plijeni istom lakoćom — bezvremenskom ljepotom, besprijekornom figurom i energijom zbog koje mnogi komentiraju kako izgleda kao da dana ne stari. Ova svestrana hrvatska glumica i pjevačica, dugogodišnja prvakinja zagrebačkog kazališta i umjetnica bogate karijere na filmu, televiziji i u mjuziklima, iza svog njegovanog izgleda ne krije čarobne formule, već disciplinu, dosljednost i vrlo jasnu filozofiju umjerenosti.

U razgovoru za Net.hr  otkriva rituale ljepote kojima je vjerna gotovo četiri desetljeća, govori o proizvodima bez kojih ne može, ali i bez zadrške iznosi svoj stav o filerima, estetskim zahvatima i prihvaćanju prirodnog starenja. Jer, kako sama kaže — u jednom trenutku licu jednostavno treba dopustiti da stari.

Možete li nas provesti kroz svoju kompletnu skincare rutinu — korak po korak, od jutra do večeri?

Dakle, moja skincare rutina je ista skoro četrdeset godina. Od 15. godine pa do dana današnjeg ona se nije puno mijenjala. Mijenjali su se samo preparati, ali praktično je to ostalo zauvijek isto.

Prvi korak je čišćenje. Nekada je to bilo sa sapunom koji je meni činio uvijek dobro, a nakon toga bi išao tonik koji je bio alkoholan, jak i snažan. I onda nakon toga je išla krema.

Foto: Josip Mikacic/PIXSELL

Tamo negdje pri kraju dvadesetih godina, blizu 30, se ušuljao u moj život serum. Nakon toga još jedan korak za koji mislim da je presudan u očuvanju — moje epidermis factor za sunce, City Block SPF.  Ja ne koristim nikada 50 jer mislim da je to malo previše, nego u umjerenoj količini — faktor 30. I to je što se tiče jutra zauvijek tako.

U pubertetu sam imala dosta problematičan ten, ali sam imala sreću da sam upoznala zagrebačku kozmetičarku gospođu Durbešić, legendarnu kozmetičarku koja je uspjela moje lice jako obnoviti i spasiti. Preparati koje je sama spravljala bili su dosta jaki i oštri, međutim meni je to pasalo.

Što se tiče večeri, s obzirom na to da sam ja glumica i da uvijek dođem s puno šminke na licu, naročito nakon teatra, veliku pozornost posvećujem pjenušavom čistaču. Nekad je to bio sapun, a sada su to pjenušavi čistači. Dugo godina je to bio Cliniqueov sapun za lice, sad su to pjenušavi čistači.

Zadnjih dvadeset godina koristim Clinique tonik za lice jer ima alkohola, jedan od rijetkih, i koristim Muradove kreme plus najrazličitije brendove, kako mi odgovara. To su uglavnom jake kreme jer meni jaki sastojci koriste puno, a jeftine kreme kod mene ne funkcioniraju. Osim jedne apoteke koja se više ne proizvodi - bila je to jako masna krema po bečkoj recepturi.

Navečer je protokol takav da je čistač prvi, a nakon toga ulje, pa serum pa krema. 

Kako njegujete kožu tijekom zimskih mjeseci? Postoji li proizvod bez kojeg ne možete?

Tijekom zimskih mjeseci je obavezno ulje umom životu, dakle, ja koristim Clarinsovo Santal ulje za suhu kožu i bez ulja ne mogu, pogotovo kako sam starila i ulazila u te neke starije godine. Nakon pedesete godine više ne mogu zamisliti svoj život bez ulja za lice.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Odlazite li redovito na kozmetičke ili dermatološke tretmane i koji su Vam se do sada pokazali najkorisnijima?

Nikad nisam voljela tretman čišćenja lica — mislim na ono klasično istiskivanje nečistoća rukama. To za mene nikad nije funkcioniralo, iako sam išla na to. Poslije sam čula, odnosno pročitala filozofiju Estée Lauder koja je rekla da je to potpuno bespotrebno ako se lice temeljito čisti svakog jutra i svake večeri, i to mi se uvijek činilo dosta radikalno i nasilno.

Naravno, danas imamo druge tretmane, poput HydraFaciala, koji više izvlače nečistoće bez tog bespotrebnog istiskivanja, ali ja na to ne idem.

Jedino što mi je koristilo bili su fileri i masaža lica. Masaža lica mi se pokazala kao nekako najbolji tretman za mene.

Što se tiče filera, s tim treba jako oprezno i pažljivo, i što je moguće manje i rjeđe, jer se to sada pretvorilo u jednu bolest — izobličenje mladih ljudi koji već s 20 godina kreću filerima mijenjati svoju fizionomiju, što je strašno.

Ja sam se s filerima počela baviti kad su mi se pojavile prve bore, negdje u tridesetim godinama, a botoksa sam se dotakla tek u kasnim četrdesetima — ali vrlo malo — i, kažem, filere što je moguće izbjegavam.

Mislim da ih čak više ni ne mogu koristiti jer sam kroz život shvatila da filere možete primati određeni broj puta i određeno vrijeme, a sve nakon toga postaje ružno i iskrivljeno. Suludo je i nije dobro. U jednom trenutku licu jednostavno treba dozvoliti da ostari, tako da kažem.

Kakav je Vaš stav o estetskim zahvatima — gdje Vi osobno povlačite granicu između njege i korekcije?

Pa kao što sam rekla u prošlom odgovoru, korekcije — ja na svom licu nisam imala što korigirati jer sam bila zadovoljna sa svime kako me je Bog stvorio, pa vam u tome ne mogu ništa reći. Uvijek sam se bojala operacije kao takve i anestezije i to još uvijek ne mogu prihvatiti kao neku opciju, ali nikad ne znate — Bože dragi — što se u životu može dogoditi.

Ne mogu ulaziti u stavove drugih ljudi niti im nametati svoj, ali je presudno što se događa s mijenjanjem i neprihvaćanjem sebe, i mijenjanjem u tolikom omjeru. Mislim da to nije dobro ni za mentalno zdravlje čovjeka.

Naravno, ako vas neki zahvat usreći — okej. Ali kažem da cijela industrija estetskih operacija za mene — ne. Onoliko minimalno da ostanete svoji i da sačuvate sebe, ako vam je to potrebno u nekom trenutku. Ali ove druge radikalne operacije — to nije za mene.

Koristite li kod kuće beauty gadgete poput LED maski, masažera ili gua she — i imate li favorita?

Beauty gadgete volim. Volim hladne maske i hladne obloge koje možete kupiti u normalnoj apoteci — one plave tekućine u vrećici, pa može biti i topli ili hladni oblog, ovisno za što.

Gua sha volim, ali ne svaki dan, ali to mi odgovara tako da okej — ima tih zgodnih hladnih maski. Ja u frižideru uvijek imam leda.

Led mi je okej, uvijek je bitan za imati jer vam može pomoći u nekoj situaciji, ako se probudite nakon noći koju niste prespavali pa ste onda malo deformirani.

Ali to uvijek pomaže. Masaža je jako bitna, ja svoje lice masiram ujutro i navečer, tako da to uvijek nekako najviše pomogne.

Kako njegujete svoju figuru — postoji li rutina kretanja ili tjelovježbe kojoj ste posebno vjerni?

A što se tiče tijela, ja sam vječno i uvijek na nekoj vrsti dijete. Dakle, ja nikada ne jedem koliko bih htjela niti jedem što bih htjela. To je jednostavno moj dogovor sa samom sobom.

Prvo je to bilo zbog posla i zbog želje da igram najrazličitije uloge, da nisam određena svojom fizionomijom. Onda je bilo zbog zdravlja. A sada, već u ovim godinama, zbog kretanja.

Jako je važna pokretljivost i energija, jer za glumca je bitno da nije statičan, da niste nefleksibilni i spori, umirovljeni — a tu vam kile jako odmažu.

I u krajnjoj liniji, zbog inzulinske rezistencije koju imam, dosta je važno da sam uvijek u nekoj dobroj kilaži.

To nije lako i to je jedna velika žrtva koju ja podnosim — ali podnosim. OK mi je, apsolutno OK.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Kako izgleda Vaša rutina njege tijela — postoji li ritual kojem se uvijek rado vraćate?

Puno trčim kad je ljeto i kad se može trčati, dakle od proljeća. Evo, sad ću se negdje baciti na trčanje po prirodi — znam trčati. U teretani imam vježbe, a imam jednu aplikaciju koja mi je za vrijeme covida spasila moje vježbanje, tada nismo mogli u teretanu. I od onda vježbam sama.

Kroz cijeli život imala sam trenere — četiri trenera sam izmijenila — i oni su mi jako pomogli te mi ostavili svijest i znanje kako se vježba.

S obzirom na to da sam i plesačica, jer sam završila baletnu školu i cijeli život vježbam klasični balet, i dan-danas odlazim u kazalište. U deset ujutro je sat na koji idem i to me održava već dugi niz godina.

Tijelo mi je vratilo tu brigu, jer sam se oduvijek jako brinula za fizičku spremu. Tijelo je kao drvo — zapamti sve što ste u njega dobro i loše napravili.

Doma sam uvela jako puno istezanja i, srećom, to i dalje radim. Kad prijeđete neke godine i menopauzu, fleksibilnost tijela postaje jako važna.

Puno hodanja, puno šetnji, ali i puno svakodnevnog rada — kako koji dan. Nekad kažem da je dovoljan trening. Nekad idem trčati, nekad hodati, a nekad su to vježbe snage — osnovne „vojničke“ vježbe: sklekovi, čučnjevi, plank, zgibovi, izdržaj i slično.

Ali bitno je da je to stalno. Ja nikada u svom životu nisam prestala vježbati u smislu da sam, ne znam, po nekoliko mjeseci bila bez vježbanja. To se kod mene nije moglo dogoditi — i zato mi je tijelo to vratilo.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Vaša kosa uvijek izgleda njegovano — kako izgleda Vaša haircare rutina i na što posebno pazite? 

Već 20 godina vjerna sam jednoj frizerki. Ona se zove Antonija i ima svoj salon. Antonija je prvo radila kod Renate, a onda je otvorila salon u Preradovićevoj 13, a sada je već petnaest godina u Preradovićevoj 24 — i to je moj drugi dom.

Dakle, ja sam dva puta tjedno kod nje i to je za mene jednostavno meditacija i ritual.

S obzirom na to da moja javna pojavljivanja uvijek zahtijevaju nekakvu frizuru, meni je to bilo najlakše, najljepše i najdraže kod Antonije. Puno smo zajedno radile — puno editorijala, snimanja, filmskih i televizijskih projekata, fotografiranja… svašta.

Uglavnom, to je moj drugi dom, moj dnevni boravak gdje me možete uvijek naći. To je jedna divna oaza mira.

Kad sam, recimo, napeta, odem na frizuru i već najobičnije tuširanje čovjeku vrati svježinu i promijeni energiju. Voda je jedna dosta bitna stvar -  s vodom puno toga ode.

Imate li neki mali beauty luksuz kojem se rado prepustite kada trebate predah?

Moj mali beauty luksuz je frizura koju uvijek radim u salonu, pa to mogu spojiti s ovim pitanjem koje ste prije postavili.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Kako najradije provodite svoje slobodno vrijeme kada ne radite — što Vas najbolje opušta i vraća u balans?

Ono što me najviše opušta je jednostavno moja osobna odluka i osobna dozvola sebi da se opustim.

Bavljenje sobom u prirodi — šutnja, šetnja, osjećanje šume, osjećanje uopće. Spajanje s prirodom jedna je dosta bitna stvar koja čovjeka opušta i meni, mogu reći, smiruje mozak.

Za mene je to i uživanje u ljepoti — gledanje lijepih slika, odlazak na izložbe, slušanje lijepe glazbe. Jednostavno traženje lijepih momenata u danu i fokusiranje na njih. To je ono što me, recimo, vraća sebi.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Stiglo je proljeće? Meteorologinja otkrila može li se vratiti zima: 'Evo što kažu prognoze'