Krešo Bengalka (39), pravim imenom Krešimir Kulašin, jedan je od vrlo zanimljvih repera na hrvatskoj glazbenoj sceni. Sa svojim prepoznatljivim stilom i iskrenim tekstovima, Krešo je postao glas splitskih kvartova i simbol autentičnosti u rap glazbi. Njegova karijera započela je u legendarnoj grupi Kiša Metaka, a kasnije je uspješno gradio solo put kao Krešo Bengalka. Među njegovim najvećim uspjesima ističu se hitovi poput „Konan“ i „Kalashnikov“, koji su osvojili publiku i stekli milijune pregleda na YouTubeu. Surađivao je i s nekim poznatim imenima poput Tončija Huljića (61) i Vojka V (40).

REPER O ubojstvima /

Krešo Bengalka, jedan od aktera Specijala Potrage 'Zavadlav': 'Zbog jedne stvari se i dogodio Filipov pohod'

Osim toga, ovaj glazbenik hrabro progovara o izazovnim trenucima u svom životu i ističe koliko je važno skinuti stigmu po pitanju određenih duševnih stanja. U razgovoru za Net.hr Krešo je progovorio upravo o tome. Otkrio je koji mu je period u životu bio najteži, tko mu je najveća podrška u životu i kako se danas osjeća.

Kada ste shvatili da se želite baviti glazbom?

Od malena sam bio na binama. Otac mi je bubnjar, a majka mi pjeva u klapi. Rep me počeo privlačiti kada sam imao 10, 11 godina, u tom nekom periodu. Oduvijek sam sanjao da sam glazbenik, da se bavim galzbom. Privlačila me lirika, beat. Kada sam imao 27 godina sam dobio feedback i od publike da to što radim oni vole. Dobio sam i kći i tako je sve krenulo. Počeo sam se time baviti profesionalno i evo to traje već 10 godina.

Izašao je Vaš sedmi samostalni album Žilet, ali i spot za pjesmu Bangladeš. Po čemu se ističe Vaš album i što Vas je inspiriralo za stihove pjesme Bangladeš?

Na novom albumu je prisutno više drill zvuka. Ja sam u konačnici pratio što drugi rade, okrenuo sam se starom načinu pisanja, onom stilu koji sam koristio u Kiši Metaka. Pokušao sam dobiti nešto što je egzotično i daleko. Tako i ta pjesma Bangladeš. Ja osobno nemam neku poveznicu s Bangladešom. Jedino znam kako izgleda karta te zemlje. A pjesma je inspirirana mojim životom, osjećajima, odnosno mindsetom u mojoj nekoj određenoj fazi života.

Imate li neki najdraži stih koji u Vama izaziva posebne osjećaje?

Ima ih mnogo koji su mi jako dragi, ali posebno me dotakne svaki put kada mi publika pjeva „Krešo Bengalka u žilu ti pošaljem vraga“. Pretpostavljam da publika voli moju glazbu i da im to paše.

U javnosti je poznato da ste se borili s depresijom. Možete li nam opisati kada ste bili u svom najizazovnijem periodu života?

To je istina, ali evo izborio sam se za sreću. Stvar je čisto jednostavna. Počneš upadati u stanje depresije. To se nagomilava i počinješ doživljavati život kao crno bijeli film. Ne možeš prepoznati šarolikost u ljudima. U tom raspadanju sam imao svakakvih situacija. Ljudi su se znali i distancirati od mene, a ti i dalje ne razumiješ potpuno u čemu je točno problem. Onda odlučiš poduzeti nešto. Dobiješ terapiju i osjećaš se bolje nakon toga. O toj temi bi se trebalo više pričati. Mladi danas izbjegavaju ozbiljne teme. Svi imaju vremena pričati o ratu, o koroni, a nemaju hrabrosti pričati o ozbiljnijim stvarima.

U kojem periodu karijere ste se osjećali najlošije?

Na početku karijere mi je bilo najgore. Nisam sam sebe mogao razumjeti. Morao sam se smijati, a ni sam nisam znao što mi se točno događa. Uistinu čudan neki period. To je onaj osjećaj kada si tužan, ali ti je još deset puta gore od toga.

Koja pjesma Vas najbolje opisuje u tom periodu života?

To bi bila pjesma Otpor čiji naziv sam od sebe govori puno. U njoj govorim o tome kako sam uspio pobijediti strah i sram.

Kakvo je Vaše trenutno stanje po tom pitanju? Jeste li zadovoljni obiteljskim životom?

Sad sam vrlo dobro. Nemam te neke poglede na život. Osjećam se normalno, sve je to na toj nekoj kemijskoj bazi. Život mi je u potpunosti dobar. Žena radi, a kći ide u školu. Kuhinja mi je udaljena doslovno tri metra od studija. Fali mi malo snage, a trenutno mi je cilj skinuti što više kila i trenirati.

Koga smatrate svojom najvećom podrškom?

Najveća podrška su mi žena i otac. Nema muške osobe kojoj sam draži nego ocu. Otac je pratio moje pobjede, a to je prenio i na mene. Tako i ja svoju kćer gledam. Njezine pobjede gledam kao svoje.

POGLEDAJTE VIDEO: Anđa Marić u emisiji MagNet ispričala je sve o svojoj borbi s bolešću te kako je uspjela postići neviđeni napredak