"Mislim da su ljudi destruktivni sami po sebi pa su u tom činu našli opravdanje za svoju destrukciju u životu na način da je netko drugi bio destruktivniji od njih. Znaš ono – moja destrukcija nije toliko bitna jer ima još gorih od mene. Svi su našli neko opravdanje u tome nažalost. Mislim da nitko ne može sebi uzeti pravo da nekome drugome oduzme život. Tu jednostavno mora biti podvučena crta u svakome smislu", tim riječima za RTL Krešimir Kulašin, poznatiji kao Krešo Bengalka, opisuje trostruko ubojstvo Filipa Zavadlava.
Krešo Bengalka, predstavnik tvrdog rap đira, akter je Specijala Potrage "Zavadlav" autora Darija Todorovića, koji se može pogledati na RTL-ovoj streaming platformi PLAY Premium.
U dokumentarcu Bengalka se zajedno s autorom vozi po splitskim ulicama i priča o onoj drugoj strani zakona, u koju je Zavadlav, pokazat će se, uletio silom životnih prilika.
I Bengalka je vidio dosta toga s druge strane zakona. Kazao je to u dokumentarcu, a isto je potvrdio i u razgovoru za RTL.hr. U krim miljeu, veli, završe ljudi iz svih društvenih slojeva.
"Osobno sam imao situaciju da u srednjoj školi nisam bio dobar đak, bio sam ponavljač kojem je trebalo dosta dugo da maturiram. Isto me život na tu stranu, ajmo reći, nije nekako mazio u toj mojoj adolescenciji i isto me odvukao na tu neku malo krivu stranu, odnosno van nekog životnog balansa. Nisam puno ni primjećivao neke životne vrijednosti poput onih ljudskih, pozitivne namjere drugih. Sve to dolazi iz nekog ranog djetinjstva, određene frustracije i ljudi jednostavno zaborave na iskrene i prave vrijednosti u životu i okreću se nekom drugom putu", govori Bengalka.
Neki u to uđu, tvrdi, jer ih zanima zarada i osobni profit, ali i neke krive stvari. Imaju, kaže Bengalka, neke krive predodžbe o životu. No, kaže, u takvom miljeu ima i onih koji su pošteni.
"U velikoj većini, ti pošteni brzo nadrljaju", dodaje Bengalka.
'Što je zakon oštriji, kriminal je veći'
Kriminala je, veli, uvijek i bilo, samo je s vremenom postao sve oštriji. Daje objašnjenje za to.
"Jednako koliko je sistem oštar s kažnjavanjem, toliko je kriminal postao oštriji. Ima ga sve više i ne može ga biti sve manje jer ljudima treba sve više para. Što više ljudima treba para, trebaju naći način kako će zaraditi i preživjeti. Ovo sve u čemu živimo mi svi, govori nam samo jednu stvar – treba zaraditi pare i treba živjeti pa ljudi ne biraju sredstva kako će doći do toga. Da nema zakona, ne bi bilo kriminala jer što je zakon oštriji, kriminal je sve veći. To je nešto što ide jedno s drugim i jednostavno se ne može iskorijeniti. To samo buja i raste u nekom određenom smjeru", tvrdi.
Govori li o tome njegov album "Split Zoo", pitam ga. Znači li to da, s obzirom na situaciju, postajemo zvijeri u svakodnevnom preživljavanju?
"Ajmo reći da se ljudi vraćaju svom nekom iskonskom, životinjskom instinktu. Koliko god evolucijski idu naprijed, sve više se vraćaju u srž čovjeka kao životinje, a ne kao čovjeka", smatra Bengalka.
Može li ta njegova tvrdnja na neki način možda objasniti podjelu među onima koji pružaju podršku Zavadlavu i onima koji ga smatraju ubojicom, pitam ga.
"Strana koja je stala za Zavadlava zapravo traži opravdanje za tu neku svoju destrukciju kao što sam već rekao. Ova strana koja je realna i normalna je shvatila to da ne može nitko nikome oduzeti život i moralno nema goreg čina od tog. Gore od ubojstva je napraviti dva ili tri ubojstva", ustvrdio je Bengalka.
Ljude povezuju traume
Ima li, kao i u Specijalu Potrage o Filip Zavadlavu, nasilje od najranije dobi neku poveznicu među, nazovimo ih većinom sudionika u kriminalu, neovisno jesu li oni sami žrtve ili zlostavljači, pitam dalje Bengalku.
"Nisam još čuo za nekog tko je imao teško djetinjstvo ili je imao ekonomsku zaj****u situaciju ili zaj****u školu da je nešto previše uspio u životu. To su ustvari jako rijetki slučajevi tako da mislim da je u tome kriminalu poveznica najviše kuća, škola, društvo", smatra.
"Ljudi su u tim točkama najviše oštećeni i da je to nešto što ih povezuje dalje u, recimo, kriminalu", tvrdi Bengalka.
Potonju tvrdnju dodatno objašnjava i kaže da ga je njegovo osobno životno iskustvo naučilo da ljude povezuju traume, a ne samo nešto dobro.
Pretvaraju li te traume, pitam Bengalku, ljude koji ogrezu o kriminal u sadiste? Možda neki poput, recimo, kamatara uživaju u svakom segmentu svog posla.
U kriminalu je, ustvrdit će Bengalka, sve od pojedinca do pojedinca.
"U tome poslu su ljudi sadisti. Ne možeš opstati drugačije, ali mislim da i oni se sebi tako ne predstavljaju. Oni su prema sebi okrenuti kao da su duše od ljudi. Ima ljudi koji su kamatari pa su, ajmo reći, normalni. Iskoristili su tu situaciju. Ima tu svega jer nije teško završiti u kriminalu. Sve je tanja granica između legalnog i ilegalnog načina života. Stvar je samo kada će se netko predati i krenuti u krivom smjeru", kaže.
A taj krivi smjer ne isključuje ni uporabu oružja, kao u slučaju Zavadlava. Pitam Bengalku koliko su današnji klinci na ulici generalno upućeni u oružje, s obzirom da su i na vijest o ratu u Ukrajini teme o pištoljima i puškama pomalo postale nezaobilazne u javnom eteru.
"Moja generacija je odrasla dok je trajao rat na ovim prostorima i mi smo svjesni težine metka i tog očaja. Nove generacije nisu to proživjele i njima je samo stavljena neka priča što je to bilo. Oni ne vide zapravo koliko je rat s**nje u svakom smislu riječi. Njima to sve djeluje kao nešto filmski, ali rat je zapravo ništa drugo nego apsolutna destrukcija svega. Mi smo imali sreće pa nas rat nije toliko dirao ovdje niti smo puno izgubili, ali svaka kuća je imala nekog tko je bio na fronti.
Ljudi koji su to prošli, njima to nije zaj****cija jer znaju koliko je to ozbiljno i u kojoj mjeri je to ostavilo duboke ožiljke za sve nas. Ova nova generacija koji dolaze su suočeni s tom situacijom da je tu rat bio, ali oni ga nisu osjetili pa i ne znaju da je rat pravo s**nje. Zbog toga se i događa ta neka situacija sa Zavadlavom, zbog toga se i događaju neke stvari koje su zapravo potpuno krive.
Zbog toga što ljudi jednostavno ne kuže koliko je rat dugoročno sj***o nas u smislu da se ne možemo svi ni lako nositi sa svakodnevnim situacijama, ali opet, s druge strane, nečiji život staviti na panj, nikome se toga ne igra niti se ičim to treba opravdati. Nema opravdanja ni za kog tko je išta nažao učinio s iti jednim metkom na svitu, a kamoli to što se dogodilo u Splitu", smatra Bengalka.
'Nije Split kriminalniji od Zagreba'
Govoreći o kriminalu u Splitu, Bengalka misli da ga je manje nego u Zagrebu.
"Zagreb je prvenstveno veći grad, postoje više različitih ljudi iz različitih smjerova koji su došli tu živjeti. U Split su došli živjeti ljudi iz puno manjih smjerova, ali se zimi osjeti kako u gradu nema para i da su ljudi osiromašeni zimi koliko god su obogaćeni ljeti. To je ono o čemu se ne priča i samim time što se o tome ne priča, ljudi su zimi još više frustrirani jer je teže psihički opstati iz dana u dan. Kriza je sveopća u svijetu pa tako i kod nas. Nije Split puno nešto kriminalniji grad od Zagreba ili nekog drugog grada na Balkanu. Mislim da su ti veći gradovi još gori što se toga tiče pogotovo jer je to centar države u svakom smislu tako da mi smo malo više sa strane, kao Napoli đir", govori Bengalka.
Napoli đir, misli li pritom i na droge, ilegalne supstance? Kad već spominjemo tu temu, pitam Bengalku što misli i o tvrdnji Dine Dvornika koji je jednom prilikom rekao da na drogu najčešće "nasjedaju sanjari, ljudi koji imaju nešto u glavi".
"Ima i toga. Nisam ni ja došao na ovaj svijet, susreo se s drogom i svim drugim stvarima na ulici zato što sam bezgrešan. I ja sam prošao tu neku, ajmo reći, školu da mogu nešto o tome kazati. Sigurno da tu završavaju sanjari i nedužni. Sigurno je da rijetki ljudi u tome svijetu uspiju. To su stvarno ljudi koji su dobro premazani u svakom smislu i mogu tu nešto ostvariti. Ima svega – od ljudi kojima ništa ne fali u životu koji uopće nisu sanjari, koji čisto iz svoje obijesti se odluče na takav stil života do ljudi koji su zalutali, koji nisu imali drugu priliku jer su razočarani u život ili možda u sebe", kaže Bengalka.
Vraćamo se ponovno na Specijal Potrage "Zavadlav". U njemu je prikazano kako je kod jednog od Filipovih žrtava pronađeno navodno oko 200 grama heroina, a u dokumentarcu se s pominje i kako je heroin razorio Filipovu obitelj. Na pitanje zašto ljudi posežu za heroinom, Bengalka kaže da ne zna što stoji iza toga, ali zna da to nije ništa pametni niti zdravo.
"Ljudi konzumiraju što žele konzumirati. Ljudima se to nudi jer ako im neće ponuditi jedan, ponudit će im drugi. To je stvar koja se ne može prepriječiti ničim. Heroin je uvijek bio popularan. Nije sad da je malo popularniji, pa sad nije. Ovisi u kojem krugu ljudi se tko kreće", smatra.
'Heroin pogasio sve živo i neživo'
Govori kako se danas troši više kemije. Kokain, kaže, nije bio tako lako nabavljiv, ali heroin jest i to u svako doba dana. A što je sa sintetičkim drogama?
"Kasnije su tek počele te sintetike tamo 2000-ih. Do tada nije bilo. Ja ne znam nijednog lika u gradu da nije pušio travu. Takvog još nisam upoznao. Svi to prođu u nekom odrastanju i idu svojim putem. Sa sintetikom je problem jer se lako raspačava, brzo ide obrtaj materije i para. To je postalo nekako sve jače, a heroin je u devedesetima pogasio sve živo i neživo. Dosta je ljudi umrlo, a dosta se njih i izvuklo. Šteta je ogromna", tvrdi Bengalka.
Ove godine se najavljuje i poznati festival EDM-a u Splitu. Meka za dilere i one koji "dilaju andole" kao što kaže u pjesmi. Pitam ga koliko splitskom podzemlju pogoduje takav događaj, a on uzvraća da je računica prilično jasna.
"Onoliko koliko ljudi više iznajmljuju apartmane, toliko u tom nekom omjeru ljudi prodaju i više droge tada", tvrdi.
"U to vrijeme bude apsolutna histerija koliko za potražnjom alkohola u kafićima ili smještaja ili hrane, toliko je potražnja i za drogom. Netko tko je dobro uvučen u taj posao, ima svoju mrežu i zna kako će izvući te pare. Ovi najsitniji što prodaju andole, oni isto imaju svoju neku zaradu. To su ljudi o kojima sam ja i repao u pjesmama", dodaje Bengalka.
Repa o onome što je prošao
A je li on osobno prošao sve to o čemu repa, pitam ga. Rezolutno kaže - da nije, sigurno ne bi napisao toliko pjesama o tome.
"Napravio bih o tome dvije pjesme i repao o nečem drugom. Mene je to nekako obilježilo, ta neka struja ljudi koji su u tome nekom điru. Nisam se ja puno bavio kriminalom nekim u životu ili ne znam ni ja čime – niti sam reketario niti kamatario. Bio sam u kontaktu s takvim ljudima i znam koja je tu priča. Nisam lik koji je to radio nego onaj koji zna te ljude, a ti ljudi poštuju moj rap. To je cijela baza. Na taj način ja poštujem i to što oni rade mada je ilegalno. Ima i tu svega kao i u svakom poslu. Nisu ni odvjetnici ni suci baš anđeli nego ima i njih svakakvih. Tako je s policijom, a tako je i s kriminalcima", tvrdi Bengalka.
On osobno nje toliko zakoračio u kriminal pa u njemu ni ne vidi neki smisao.
"Ljudi koji se puno godina bave time, tek onda počnu vidjeti smisao i završe na nekom legalnom putu. Ali mislim da u kriminalu nema smisla jer se teško može izvući iz toga, pogotovo tko uđe dublje u to i nauči brzo zarađivati. Mislim da su i neki ljudi koji ovdje imaju legalne firme i slično, isto su kriminalci po stanju glave, po navikama i svemu ostalom. Nama su Nadan Vidošević i Ivo SanaderCorleone, Capone, Noriega, ne znam ni ja. To su ljudi koje smo gledali na predizbornim plakatima i to nisu ljudi s druge strane našeg društva pa smo ih mi gledali kroz žicu. To su ljudi koje smo gledali na plakatima i idolizirali ih. Zapravo su ti ljudi ispali najveći kriminalni milje kad se malo pogleda", govori Bengalka.
Kaže i kako se glazbom počeo baviti kasnije u životu jer se dugo gubio po "različitim đirevima, ulicama, utakmicama i svemu živom". Tako je, objašnjava, upoznao te neke sfere života u Splitu.
"Meni je žao što se nisam ranije počeo baviti glazbom i nekako to sve zaobići, ali s druge strane, imam životno iskustvo koje neki drugi ljudi nemaju, a krenuli su ranije s glazbom. Ovisi kako tko gleda na to, kako tko hoće. Ne mogu ja reći da je meni djetinjstvo bilo s**nje ili da je nekome drugome bilo teško ili lako. Svi mi imamo dobre i loše strane svog života, ali kako bih rekao, imao sam šest godina kada je bila 1992. godina, završio sam četiri razreda, 1995./1996. sam bio već peti, šesti razred. Postao sam svjestan svega što se tada ovdje događalo godinama kasnije, ali sam svoju životnu školu nekako izgradio dok sam se micao od tog kriminalnog miljea. Uvijek sam se držao svoje generacije i tih nekih đireva u gradu, a u svakoj ekipi ima ljudi koji su kriminalci, popi, kurvari, kockari, sportaši", zaključuje Bengalka.
Cijeli Specijal Potrage 'Zavadlav' gledajte samo na PLAY Premiumu!
