Hrvatski stand-up komičar Ivica Lazaneo (30) nedavno je izbacio svoj novi stand-up comedy specijal „Nemojte šta zamjerit“, koji je u kratkom vremenu skupio odlične reakcije publike. Upravo povodom izlaska specijala razgovarali smo s njim o humoru, samokritičnosti, životnim situacijama koje nerijetko postaju materijal za njegovu komediju te izazovima kroz karijeru. U iskrenom i opuštenom razgovoru Lazaneo je otkrio tko ga najjače nasmijava u obitelji, kako izgleda proces stvaranja šale, zašto je iskustvo najveći saveznik na pozornici i zašto su komičari - barem prema njemu - „inteligentni, duše od ljudi i odlični ljubavnici“.

Foto: Privatna Arhiva

Koja je najgluplja fora koju Vam je itko ikada rekao? 

Ne mogu se sjetiti neke specifične situacije, vjerojatno mi mozak automatski takve ideje filtrira i stavlja u koš za smeće. Ali znam da u 90% slučajeva kad mi netko nakon nastupa priđe sa rečenicom „OK je bio tvoj nastup, al evo ti nešto šta možeš iskoristit za ubuduće“ slijedi nešto potpuno nesuvislo i neiskoristivo. A počasna diploma ide i ljudima koji pokušaju ispričati vic, ali usred pričanja shvate da ne znaju ostatak.

Tko se, osim Vas, u Vašoj obitelji najviše šali? Kome se najviše smijete? 

Odrastao sam u obitelji u kojoj je humor bio način nošenja sa teškim situacijama tako da su svi članovi izoštrili svoje alate za šalu. Mislim da je otac najaktivniji po tom pitanju, ali ni ostali ne zaostaju i od svakog sam pokupio po nešto. Otac više voli riskantan humor i igranje sa granicama, majka i nona po njenoj strani znaju ubost cinično i sažeto, a nona sa očeve strane je možda najmanje ciljano humoristična, ali me najviše zabavi svojim načinom života, karakterom i neočekivanim reakcijama i izjavama. Mlađa sestra je kao i ja pokupila od svakog po nešto pa je kroz odrastanje bila dobar sparing partner za međusobnu zafrkanciju.

Bude li Vam nekada drago što ste se našli u nekoj neugodnoj situaciji jer ćete iz nje moći izvući materijal za nastup? Stavljate li se sami u neugodne situacije kako biste stvorili više materijala za nastup? 

Pa možda ne toliko promišljeno i namjerno, bilo bi previše mazohistički haha. Ali kao način za nošenje sa nepridvidim i stresnim situacijama zasigurno, uvijek u pozadini dok se odvijaju ili neposredno nakon postoji misao „možda ovo bude na neki način korisno, barem kroz materijal na pozornici“. A izlaganje neugodnim situacijama se vjerojatno događa podsvjesno u potrazi za inspiracijom jer nje nema bez doživljenih novih iskustava i podražaja, tako da mislim da sam se u ovih 10 godina karijere malo oslobodio anksioznosti i socijalnog grča upravo zbog potrage za novim i nedoživljenim. U zoni komfora nema rasta i uzbuđenja.

Foto: Privatna Arhiva

Jesu li Vam draži grupni ili solo nastupi? 

Svaka vrsta nastupa ima svoje prednosti pa težim ravnoteži. Grupni nastupi su gušt zbog druženja sa ekipom iz SplickeScene: Travizijem, Škiljom i Primorcem. Zajedno smo od početka, prošli smo sve uspone i padove skupa i sad smo već kao braća. Zajednički nastupi su i večeri na kojima stvaramo i testiramo novi materijal pa je i to uzbudljivo. Solo nastupi s druge strane pružaju veću slobodu u izvedbi, možeš publiku uvesti u svoj svijet na sat ipo i veći je osjećaj zadovoljstva nakon što dobro odradiš solo show koji je mnogo zahtjevniji izvedbom. A i cijeli honorar ostane tebi, ne dijeliš ga na četiri dijela.

Jeste li ikada imali problema s javnim nastupom ili ste oduvijek bili opušteni govoriti pred ljudima? Što biste savjetovali nekome tko ima strah od javnog govorenja? 

U osnovnoj školi sam uvijek sudjelovao u predstavama i priredbama, ponekad i vodio program, ali nervoza i trema su uvijek bili prisutni. Mislim da je to sasvim prirodno, nitko se nije naučen rodio. Jednako je bilo i sa nastupima, trebalo mi je desetak nastupa da prestanem zaboravljati tekst i gledati u pod umjesto u publiku, a još godina il dvije da se opustim i zvučim prirodno. Kroz svih 10 godina bavljenja standupom dolazilo bi do nekih novih razina opuštenosti, profesionalnosti i prirodnosti na pozornici i mislim da to neće nikad prestat. Iskustvo je najveći alat u tim situacijama i u tome se i krije savjet. Ništa bez prakse, ona daje samopouzdanje.

Kako izgleda proces nastajanja jedne dobre priče za nastup? Kome prvome ispričate neku šalu koju ste smislili i tko Vam upućuje najviše kritika? 

Sto komičara, sto metoda nastajanja materijala. Vjerujem da je svima zajedničko prepoznavanje zrna ideje, neki kliker u glavi koji kaže „aha!“ i natjera te da to zapamtiš, ili u mom slučaju zapišeš jer bi inače iščezlo. A nakon toga svatko ima svoju metodu generiranja teksta koji će završiti na pozornici. Ja sam u početku karijere sve zapisivao od riječi do riječi i  teskstove učio napamet. Sa iskustvom i samopouzdanjem to se svelo na slanje glasovnih poruka sebi, zapisivanje natuknica i bitnih rečenica te raspisivanje pred prvu izvedbu u smislu asocijacija i širenja ideja. U Splitu nas četvorica radimo klupske večeri „Novih baza“ gdje tri puta godišnje predstavimo po novih 20-25 minuta materijala i brusimo ga kroz desetak izvedbi dok ne dobije svoje konture i ritam te bude spreman za vanjske nastupe. Ideje najčešće prezentiram kući djevojci, ona je moj najveći fan i kritičar. Da mi često drugu perspektivu i proširi pogled na pripremljeno.

Foto: Privatna Arhiva

Idete li na tuđe stand up nastupe, tko je Vaš najdraži stand up komičar i postoji li neka šala za koju Vam je žao da Vama nije prva pala na pamet? 

Pokušavam što više, ali priroda posla je takva da smo na sceni svi zauzeti u istim terminima pa nam festivali budu jedina prilika za druženje i gledanje nastupa. Van toga sa ekipom iz SplickeScene idem po Europi na gostovanja stranih komičara te smo skupa uživo gledali Louis CK-a, Bill Burra, Rory Scovela, Jim Jeffriesa, Eddie Izzarda, Anthony Jeselnika. Kad sam bio u New Yorku uživo sam gledao i Seinfelda, Joe Lista, Sam Morrila, Andrew Schulza i još dvadesetak nepoznatih komičara po klubovima koji su urnebesni. Od komičara koje volim nadam se uživo još vidjeti i Mark Normanda, John Mulaneya, Geoffrey Asmusa, Doug Stanhopea, Taylor Tomlison i mnoge druge. Specijala i klipova kvalitetne komedije i novih komičara nikad nije bilo više nego sada. Za tuđim šalama ne žalim, potaknu me da dignem svoju razinu i napišem nešto novo i kvalitetno.

Prema Vašem iskustvu, koji je stereotip o komičarima najtočniji?

Pa ne znam koliko stereotipa o komičarima uopće postoji osim onog da smo depresivni haha.

U Americi postoji i izreka da su komičari moderni filozofi, ali to je pretenciozno. Možda neki komičari ili u nekom dijelu izvedbe, ali većinom smo zabavljači i dvorske lude.

Najtočniji stereotip je onaj da smo inteligentni, duše od ljudi i odlični ljubavnici.

Foto: Privatna Arhiva

Koji film ili seriju biste preporučili nekome tko se želi dobro nasmijati? 

Preporučio bi stand-up komičare sam već nabrojio, a od serija Seinfeld, Curb your Enthusiasm, Louie, It's always sunny in Philadelphia, 30 rock, Arrested Development, Community, Veep, The Office, Scrubs, Peep show, Rick & Morty, South Park, Flea Bag, Flight of the Conchords, Atlanta, Dave, IT Crowd. Pogledao sam bar još toliko sitcoma u cijelosti, tek sad vidim koliko sam sati života posvetio gledanju komedije haha.

Od filmova van poznatih komedija i klasika bi preporučio Popstar never stop never stopping, Thelma, Kiss kiss bang bang, The nice guys, The death of Stalin, Walk Hard, Tenacious D – The pick of destiny, Best in show i desetke drugih, ništa što malo guglanja i reddita neće otkrit.

Imate li životni moto kojim se vodite?

Moj najdraži moto su Moto keksi. A životni postulati su bit pošten i profesionalan, slušat svoju intuiciju i nadat se da će mi to bit vraćeno od strane svemira i drugih ljudi. Zasad funkcionira.

POGLEDAJTE VIDEO:Zabrinjavajuć trend maloljetničkog nasilja, na sudovima se vrte ista imena​