"Nikad nisam pisala za nagrade, pisanje je moj životni hobi, ljubav, posao. U kojem god smjeru pero išlo vodim ga srcem, pisala tekstove za glazbu, romane ili knjige za mlade. Uvijek želim da teme budu zanimljive te da mlade ili stare ljude povučem da im se čita", poznate su riječi Vjekoslave Huljić, supruge hrvatskog skladatelja Tončija Huljića.
Vjekoslava Huljić rođena je 27. ožujka, 1963. godine. Majka joj je iz duvanjskog sela Kola (od roda Nevistića), a otac iz Imotskog. Iz Tomislavgrada (Duvna) obitelj seli u Split dok je Vjekoslava, djevojačkim prezimenom Tolić, bila još mala. U Splitu je, jednako kao i njezin suprug, prvo krenula na Pravni fakultet, no ona ga je, za razliku od Tončija - i završila. Jednom je za Jutarnji rekla kako je ona pak "diplomirani sanjar".
"Svi mi imamo neke svoje diplome, fakultetske, ili životne. Kako sam shvatila da je bolje život živjeti malo manje u grču, a malo više hvatajući njegovu ljepotu, posložila sam život tako da imam vremena sanjati. S kamenjen i s cvićen isto je, naučiš se odat s oboje, kako sam napisala za Doris. Bit će kako bude, ali sanjati je besplatno, a i ljepše je", objasnila je Vjekoslava.
Vjekoslava Huljić
Na pitanje - "je li joj žao što je završila pravo, a ne radi kao pravnica", Tončijeva supruga redovno odgovara: "Ja sam čak i položila pravosudni ispit i natjecala se za suca za prekršaje i na sreću nisu me primili, tako da sam i dalje nastavila pisati", priznala je Vjekoslava. Zanimljivo, kada ju je Tonči upoznao, ona uopće nije bila punoljetna. Nije htio niti navaljivati te ju je tražio punih godinu i pol dana.
"Kad sam vidio Vjekoslavu, imao sam 18 godina i tada nije bilo mobitela, tražio sam je godinu i pol. Ona je sjedila u prvom redu Splitskog festivala, a ja sam svirao klavir točno preko puta. Počeli smo izlaziti 26. srpnja. Zabavljali smo se sedam, osam godina prije nego smo se vjenčali", otkrio je Tonči u jednom intervjuu te dodao kako je već nakon prvog izlaska znao da će mu Vjekoslava jednom postati supruga.
Na njihovu vjenčanju 1987. godine okupilo se više od 300 ljudi, a održali su ga u nekad popularnom noćnom klubu "Milde Sorte" na Preluci između Opatije i Rijeke.
'Duže smo u životu zajedno nego što smo bili jedno bez drugog'
Huljići već više od tri desetljeća slove kao jedan od najskladnijih parova na estradi, a izgleda da se tajna uspješnog braka krije u jednostavnosti.
"Duže smo u životu zajedno nego što smo bili jedno bez drugog. Nakon svih tih godina još uvijek imamo o čemu pričati, imamo što zajedno raditi. I ako se oko nečega trebamo svađati onda se svađamo oko tekstova. Ne filozofiramo oko budalaština tipa volimo li se ili ne. Smiješno mi je to. Filozofiranje o ljubavi pristaje samo američkim filmovima kao dio teškog promišljanja o životu. Ljubav je prirodna stvar, dogodi se, a o srodnim dušama banalno mi je pričati. Nama je u životu zanimljivo, dinamično. Ja sam dosta na putu pa možda i to pomaže opstanku našeg braka. No niti smo mi iznimka, niti je estrada kompletan idiotluk u kojemu caruju seks, droga, alkohol, rock i ludilo. Znam puno brakova u tom poslu koji su opstali, vole se i zabavno im je zajedno", ispričao je prije desetak godina Huljić za Večernji list.
Kao spisateljica, Vjekoslava Huljić je objavila ukupno12 knjiga, od toga deset za djecu i mlade. Dvije knjige bajki "Čampro i Lonac za čarolije", bajkovite romane "Maksove šumotvorine" i "Oči u oči s nebom" te šest romana u ediciji Mozaik knjige za mlade: "Moj tata je lud za mnom", "Moja baka ima dečka", "Moja sestra je mrak", "Moji misle da ja lažem", "Moje ljeto s Picassmo" i "Moj Titanic ne tone". Za odrasle je napisala roman "Gen anđela" i zbirku pjesama "Jutrooki".
Za svoj roman za mlade "Moj Titanic ne tone" primila je i nagradu Anto Gardaš.
"Naravno da nagrade nisu presudne za nečije stvaralaštvo, ali ipak veseli kad ugledni književnici i znanstvenici izaberu tvoj roman među tolikim vrijednim i dobrim knjigama. Da prepoznaju da si napisao nešto vrijedno pozornosti. Osobito mi je drago što sam dobila baš nagradu koja nosi ime Ante Gardaša, jer sam s njim imala 2002. zajedničko predstavljanje knjiga", rekla je Vjekoslava za Jutarnji prilikom dodjele nagrade.
Zanimljivo, po završetku pisanja, kći Hana je prva osoba koja uvijek dobije djelo na čitanje. Kao ključnu razliku između pisanja knjiga za djecu i odrasle i pisanju poezije istaknula je slobodnu pisanja u knjigama, za razliku od metričkih zakona koji se moraju poštovati kada se piše pjesma.
'Mogu se dati od kraja, izmišljati do mile volje'
"Kad pišem stihove na glazbu, kad čujem pjesmu, izazove mi određenu emociju i doživljaj. Otprilike znam kako bi pjesma trebala izgledati, o čemu pisati. Naravno, postoje zakoni metrike i okvir u koji trebam uklopiti riječi. Treba u malo vremena reći sve. Kad pišem knjige, potpuno sam slobodna i neopterećena vremenom i okvirima. Radnja me nosi, pa kud stignem i kad stignem. Mogu se dati od kraja, izmišljati do mile volje. Divan je posao pisati i izmišljati, što je pomalo san svakog djeteta: izmišljati, a da ti nitko ne prigovara zbog toga. Pisati podrazumijeva i malo istraživanja, ako pišeš o postojećim ličnostima i događajima. Sve u svemu, vrlo živopisno putovanje. A radno mjesto ti je unutar duše i na svakom komadiću zemaljske kugle. Bez putovnice", rekla je jednom prilikom.
Otkrila je i kako izgleda proces stvaranja pjesama zajedno s Tončijem.
"Kada radimo, Tonči i ja u pravilu znamo za koga radimo, i zaista se rijetko dogodi da neku pjesmu radimo za jednu osobu, a potom je damo nekom trećem. To je bio slučaj s pjesmom 'Dva put san umra'. Mi smo tu pjesmu radili za Magazin, a onda se meni, ne znam zašto, dogodio, muški tekst. Pa je pjesma došla u ruke Oliveru. Ali uvijek znamo za koga radimo i ovisno o tome znam kakav senzibilitet netko nosi, kakvu karizmu, kakva mu pjesma leži i nastojim prema svakome postupiti najbolje što mogu i dati najbolje od sebe", priznala je Vjekoslava.
Kao svoj najveći uspjeh, Vjekoslava izdvaja činjenicu da je "ostavila sebe u svojoj djeci". Ipak, kad je riječ o uspjehu, Vjekoslava se može pohvaliti i činjenicom da je jedina žena među top deset hrvatskih autora po zaradi, barem je tako bilo 2019. godine.
"Lijepo je biti u top deset. Imponira mi što sam žena, ali mi je žao s druge strane što sam jedina žena jer ima jako puno mojih nadarenih kolegica. Ima ih sve više i nadam se da će se progurati koja od njih iduće godine među top deset", priznala je.
Nakon vjenčanja godine, Vjekoslava je dala kratku izjavu za Story: "To je dvoje ljudi koji se vole, koji stvaraju svoju obitelj i mislim da tu nema ništa neobično. Oni su kao i svi ostali.
Razumijem donekle interes publike kada su javne osobe u pitanju, ali uvijek se držim da svoj privatni život koliko je moguće zadrže za sebe. Kada bi svi znali koliko smo mi normalni i obiteljski ljudi, koliko smo svi skupa prijatelji…Ne znam kako ljudi misle da mi živimo", rekla je Vjekoslava nakon vjenčanja Petra Graše i njene kćeri Hane.
