Njezin status u cijelosti možete pročitati ovdje:
7 godina... Tko bi rekao da je tako dugo prošlo? Kako godine brzo prođu...čini mi se što si stariji da je i brže. Imala sam 17 godina tada, a i sada se osjećam kao da mi je 17 makar znam da mi nije. Nekih stvari se sjećam kao da su bile jučer, a nekih od jučer kao da su godinama daleko. Možda nam se pobrka sve to u glavi pa sjećanja ne slažemo više po vremenu već po važnosti. Sjećam se sada ovog trenutka prije 7 godina. Sjedila sam na fotelji u svom stanu u Prečkom. Mama me je nazvala i plakala "nema više tate" Tako je započelo moje jutro na ovaj dan prije 7 godina. Nikad nitko nije spreman primiti takve vijesti pa čak i ako su iščekivali - taj trenutak je neobjašnjiv, kao da ste vidjeli nešto što nije s ovog svijeta. Međutim zapitam se uvijek -"Da sam na samrti što bih požalila? Da li je on išta požalio? Da li je htio više i bolje? Jesmo li ga spriječili da bude ono što je htio biti svojim mišljenjima?" Zato sam vas pitala neki dan da mi na to isto pitanje odgovorite i vi ... odgovori su bili inspirativni pa vas zato molim još jednom pošto će ovaj post (predpostavljam) vidjeti puno ljudi ,da budete opet čisti pozitive i da napišete meni i ostalima koji čitaju "što bi sada rekli mladoj/mladem sebi?"
