Pariz je jedan od onih gradova koji ne nudi ruku dobrodošlice, ali zato ostavlja prostor da mu se približiš vlastitim tempom. Upravo ta ravnodušnost, ta tiha samouvjerenost grada, ono je što Ellu Dvornik (35) iznova privlači. Ovoga je puta u Parizu proslavila svoj rođendan, te dočekala Božić i Novu godinu. U razgovoru za Net.hr otkrila je što toliko voli kod tog grada.

Ovo Vam je već peti put u Parizu – što Vas i dalje najviše oduševljava u gradu?

To što Pariz uopće ne pokušava biti simpatičan. Grad je potpuno ravnodušan prema tome sviđaš li mu se ili ne, i baš u toj nehajnosti ima nevjerojatnu privlačnost. Svaki put me ponovno oduševi osjećaj da si samo prolaznik u nečijoj svakodnevici, a ne gost kojem se grad mora prilagođavati. Pariz te ne zabavlja, nego ti dopušta da mu se približiš koliko želiš.

Kako biste Pariz opisali u tri riječi?

Nemaran, estetski, samouvjeren.

Uspoređujete Parižane i Hrvate – što tko radi bolje?

Parižani su bolji u tome da žive bez potrebe za stalnim dokazivanjem. Imaju prirodan osjećaj za stil i estetiku koji ne djeluje forsirano i znaju uživati u malim svakodnevnim ritualima poput kave, ručka ili šetnje. Hrvati su, s druge strane, topliji i neposredniji u komunikaciji, puno se lakše povezuju s ljudima i nevjerojatno su snalažljivi. Imamo i jači smisao za humor i spontanost koja često olakša život.

Kako se lokalci razlikuju od nas?

Manje su emotivno dostupni, ali puno dosljedniji sebi. Ne trude se biti simpatični, ali su vrlo jasni u tome tko su i što žele. Kod nas postoji veća potreba za bliskošću i potvrdom, dok kod njih prevladava individualnost i osobni prostor.

Jeste li primijetili nešto posebno u kulturi ili ponašanju ljudi?

Primijetila sam da nitko nema potrebu ispričavati se što zauzima prostor, ni fizički ni mentalno. Ljudi bez problema sjede sami u kafićima, često bez mobitela, promatraju okolinu i uzimaju vrijeme za sebe. Postoji ta tiha dozvola da budeš sam sa sobom bez potrebe da to objašnjavaš.

Koja bi tri mjesta preporučili nekome tko dolazi prvi put u Pariz?

Šetnju uz Seinu bez ikakvog plana, Montmartre ujutro prije gužve i jedno popodne izgubljeno u Maraisu, bez cilja i bez žurbe.

Kako doživjeti Pariz kao lokalac?

Najbolje je ne uzeti hotel ili smještaj u poznatom, turističkom dijelu grada. Treba živjeti u običnom kvartu, tamo gdje nema znamenitosti, ali ima života. Ići u pekaru ispod stana, sjediti u lokalnom kafiću u kojem se ne govori engleski i hodati bez plana. Pariz se ne doživljava kroz checklistu nego kroz rutinu.

Imate li neki tajni spot koji turisti rijetko posjete?

Manje ulice Maraisa i dijelovi Canal Saint-Martina, posebno ujutro. Nema spektakla, ali ima stvarnog gradskog života i to mi je uvijek najdraži dio Pariza.

Koja je Vaša najdraža lokacija za fotkanje u Parizu?

Najviše me privlače interijeri. Mali pariški kafići, hoteli, galerije i stanovi s onim prepoznatljivim pariškim šikom koji nije napravljen za kameru. Volim tamnije tonove, ogledala, stare lampe i detalje koji djeluju kao da su tu desetljećima. Pariz mi je često ljepši iznutra nego izvana.

Koja je Vaša najdraža hrana u Parizu?

Tartar, croque madame i foie gras. Foie gras jedem isključivo u Parizu jer mi ima smisla samo tamo. Volim njihovu jednostavnost i fokus na kvalitetu namirnica, bez potrebe da se jelo pretvori u spektakl.

Imate li neki restoran, kafić ili street food koji biste preporučili?

Najdraži su mi mali kvartovski kafići, često oni koji su kombinacija kafića i knjižnice. To su mjesta gdje ljudi sjede satima, čitaju, pišu ili samo promatraju. Jedini izazov je pronaći mjesto s udobnim sjedenjem jer Parižani obožavaju male drvene stolice, ali kad pronađeš dobar stolac, znaš da si na pravom mjestu.

Jeste li probali nešto neočekivano ili posebno lokalno?

Jedino puževe ali recimo nešto što sam primjetila što mi je neobično je - koliko grad kasno počinje funkcionirati. Većina dućana ne otvara prije deset ili jedanaest sati, osim pekarni i kafića. Pariz se ne žuri i taj sporiji ritam osjeti se u cijelom gradu. Također mi je zanimljivo koliko je normalno sjediti sam i biti potpuno neometan.

Ako biste mogli preporučiti samo jedan must-do doživljaj u Parizu, što bi to bilo?

Izgubiti se bez Google Mapsa. Pariz je grad koji te nagradi tek kad mu prestaneš zapovijedati i pustiš ga da te vodi.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Od nestašice krvi do toksina u žitaricama: Ovo je Direktov pregled dana