Glumica Ecija Ojdanić (50) podijelila je svoje iskustvo nakon što je trčala maraton. Iako je imala ambiciju postići svoje najbolje vrijeme, suočila se s raznim preprekama.
Ovo joj je bio nikad teži maraton
"Svaki maraton je jedan život u malom. I svaki te iznenadi nekom novom situacijom, i životnom lekcijom. Ovo mi je sedmi po redu, i stvarno nikad teži. A trebao je biti, prema kondiciji i formi, apsolutno najbolji", započela je glumica.
"Moj plan je bio da konačno spustim maraton ispod 3.30. Sve je govorilo da bih to i mogla. Prednost domaćeg terena, ravna staza, dobra priprema... Ok, vrijeme malo toplije, ali da se izdržati. Trener mi prije utrke kaže, drži ti pace 5.00. A onda, u drugom krugu ubrzavaj. Kažem ja da ja tako ne znam trčati, da ću se zaletjeti na 4.50, pa što bude. On se nasmije, i kaže, prava emotivka. Trči se glavom, a ne srcem. E, da sam ga poslušala", napisala je.
Bilo joj je toliko loše da se počela pitati treba li odustati
Ecija je nakon 23. kilometra osjetila nagli pad snage i počela se mučiti.
"I zaista, prvi krug, 21 km, kao po špagi. Jesam malo gazila, ali nisam izlazila iz zone ugode. Sve je upućivalo na probijanje granice od 3.30. A onda, već nakon 23. kilometra, kao da me netko izgasio. Takav pad snage, nevjerojatno. I počinje mučenje, strašno. Ništa me ne boli, noge, nemam grčeve, samo nemam snage. I užasno mi je teško… i kreće borba.. odustati ili ne? Jer, svi moji maratoni zadnjih par godina su bili čisti užitak. Zato i trčim, zbog tog osjećaja užitka i ljepote, a ne ova muka", napisala je.
Unatoč tome što joj nije bilo fizički loše, Ecija je izgubila snagu i počela se pitati treba li odustati. U jednom trenutku čula je bodrenje od strane drugog trkača koji joj je dao gel i ohrabrio je da nastavi.
![Image](https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/08d6533c-48c7-11ee-905f-0ee8f36581c7/v/42bc9a34-9d0c-11eb-a404-cedfb09875dd/1280x1280-42bcbbf4-9d0c-11eb-8f97-cedfb09875dd.webp)
"Negdje kod bolnice Dubrava, osjećam hladne žmarce, na plus 26! Taman pomislim zaletjet se na Hitnu, da mi kažu što mi se događa, počnem hodati, kad čujem netko me zove: 'Ecija, što ti je, zašto hodaš?' Ja kažem da mi je slabo, i da razmišljam odustati i prekinuti ovu muku, kad me taj momak bodri, daje gel, i kaže: 'Nema odustajanja, trči!", nastavila je.
"I ne svratim na Hitnu, nastavim trčati… Nakon par kilometara, opet… Ne znam hoću li uspjeti s tom slabosti istrčati još 14 km…Sad je jasno da ambicija najboljeg vremena je potopljena. Samo vrtim u glavi, fućkaš ego, svaki istrčani maraton je pobjeda…Pa da i prehodam zadnjih 10. Mantram u glavi: 'Krepat’ ma ne molat' i tako kilometar po kilometar, dođem do cilja. Najgore vrijeme u zadnje tri godine trčanja, 3.50, ali dovoljno za postolje. Treća u kategoriji, 22. Puno dobrih lekcija, a najvažnija ipak pamet, a ne srce! I odustajanje nije opcija", zaključila je Ecija.
POGLEDAJTE VIDEO: Oko 4,5 tisuće natjecatelja iz 27 zemalja. Za zagrebački se maraton pripremalo i po mjesec dana: 'Nije bilo lako'