Kada pomislimo na osobu koja nas nasmijava do suza ispred malih ekrana, jedno ime gotovo uvijek iskoči mnogima u glavi, a to je legendarni Davor Jurkotić (48). Dugogodišnji radijski i televizijski voditelj, komičar i autor, poznat je po emisijama koje su ostavile trajan trag na hrvatskoj medijskoj sceni, poput „U zdrav mozak“ i „Bijele udovice“. Iako je završio pomorski fakultet, svoju strast pronašao je u potpuno drugačijoj profesiji. Svojim jedinstvenim pristupom humoru, improvizacijom i sposobnošću da se potpuno prepusti trenutku, Jurkotić je postao sinonim za dobru zezanciju i iskren smijeh. Do suza je nasmijao i nas u presimpatičnom razgovoru za Net.hr u kojem nam je ispričao sve o svojim počecima, otkrio kako je nastala popularna emisija „U zdrav mozak“, što je bilo najteže u „Bijelim udovicama“ te ispričao jednu nezaboravnu spačku koja je nasmijala tisuće.

INTERVJU IZ PAKLA /

'Zaspao je usred snimanja!' Graham Norton opisao najčudnijeg gosta u karijeri

U javnosti je poznato da ste završili Pomorski fakultet. Što Vas je nagnalo da se upustite u potpuno drugačiju profesiju?

Sasvim slučajno, kao što se u životu često najljepše stvari dogode slučajno. Studirao sam na Pomorskom fakultetu kada me školski kolega, koji je tada radio na lokalnom radiju u Kraljevici i na Radio Portorožu, zamolio da mu donesem kazetu Daleke obale. Bio sam veliki fan benda i imao sam sve njihove kazete, pa sam ih donio kako bi ih prebacio na minidisk. Tad sam mu rekao da bih volio raditi na radiju. I tako je krenulo – prvo sam radio sport na radiju, pa onda i na lokalnoj televiziji, ali i to kratko. Malo po malo, pojavili su se kolege, ideje, zabavne emisije, i eto… prošlo je već 26 godina.

Brojni Vaši obožavatelji posebno ističu kao najzabavniju emisiju „U zdrav mozak“. Kako je cijela ta priča započela?

Nevjerojatno je koliko je „U zdrav mozak“ bio popularan. Iako ga već godinama ne snimamo – više od pet godina – i dalje ga ljudi gledaju, dijele, citiraju. Kad god negdje dođem, bilo gdje u Hrvatskoj, ljudi mi prilaze i pričaju o toj emisiji. To je najbolji pokazatelj koliko je ostavila trag.

Foto: Nel Pavletic/pixsell

POGLEDAJTE VIDEO: Stand up komičar uzburkao vode

Jeste li imali ikakve pripreme kada je u pitanju ovaj projekt ili je sve bila improvizacija?

Apsolutno sve je bila improvizacija! Niti jedan od tisuća poziva koji su završili na YouTubeu nije bio unaprijed napisan, dogovoren ili snimljen po scenariju. Mi nikad nismo filozofirali – „ovo mora ovako“, „ovo mora onako“ – sve je bilo spontano i iz glave. Upravo zato je i uspjelo. Taj „trash“ moment, jednostavnost i spontanost – to je bio naš recept.

Osim toga, proslavio Vas je i kultni projekt „Bijele udovice“. Kako je nastala ta ideja?

„Bijele udovice“ su nastale spontano. Mario Battifiaca već je imao svoj lik Marie, a onda smo došli na ideju – zašto ne bismo napravili emisiju u kojoj dva muškarca, prerušena u žene, intervjuiraju goste? Kad si u liku, lakše se zafrkavati, lakše provocirati, lakše „maltretirati“ gosta. Publika je to odlično prihvatila.

Foto:

Što Vam je bilo najizazovnije kod snimanja te emisije?

Najveći izazov bio je – nagovoriti ljude da dođu u emisiju. Iako su gotovo svi na kraju pristajali, često su imali zadrške, bojali se kako će se snaći u takvom formatu. Problem je bio i to što se nisu znali opustiti – nisu bili prirodni jer nisu znali kako reagirati na nas u likovima. Kad gost ne ide s nama u zezanciju, sve izgleda umjetno.

Možete li podijeliti neku spačku koja Vam je posebno ostala u sjećanju?

Ima ih jako puno, ali jedna mi je baš ostala u glavi – zvala je žena koja prodaje kaktus visok dva metra. Kad sam nazvao, rekla je da ga je upravo prodala i da joj je čovjek već na vratima. Čujem zvono preko telefona, i onda joj kažem da je to moj brat. Pitam je može li mi ga dati na telefon – ona da, a čovjek nema pojma tko sam ja. Kažem mu da taj kaktus ne može kupiti jer je moj. Onda se počnemo svađati. Vratim telefon ženi i onda joj pričam sasvim drugu priču. Cijeli poziv je bio totalna ludnica, pravi kaos!

POGLEDAJTE VIDEO: Milanović kao da je u zemlju propao: nema ga u Saboru, ne daje intervjue, ali naš dopisnik iz Rijeke mu je na kraju ipak doskočio