Novinar, redatelj i suautor popularne true crime emisije Dosje Jarak, Dario Todorović, već godinama istražuje najmračnije slučajeve koji su potresli javnost, uvijek vođen istim ciljem - pronaći istinu, ma koliko god bila skrivena. Njegov rad obilježava  traganje za činjenicama koje stoje iza najzloglasnijih zločina u regiji, a u novim epizodama Dosjea Jarak, prva epizoda ekskluzivno stiže 23. listopada na Voyo, Todorović otvara poglavlje o zemunskom klanu – kriminalnoj organizaciji koja je obilježila jedno mračno razdoblje balkanske povijesti. Gledatelji će kroz prizmu Sretka Kalinića, zvanog Zver, dobiti uvid u priču o brutalnosti, moći i posljedicama koje su ostale iza njega.

Foto: Rtl

Koji su Vam etički izazovi bili najteži tijekom snimanja i istraživanja osjetljivih slučajeva, i kako ste se nosili s njima?

Glavni etički izazov je koliko uporni možemo biti u pridobivanju sugovornika u slučaju kad su inicijalno rekli ne. Nekako sam ponosan na to što nikad nismo prešli crtu. Jako pazimo na to. Također, etički izazov je koji put i što staviti u finalnu epizodu od onih škakljivijih stvari. Ima tu fotografija s očevida kod kojih bismo neke prikazali zato da se brutalno i nedvosmisleno pokaže o kako je surovim zločinima riječ i koliko su ih nemilosrdni ljudi počinili, jer koji te put stvarno do kraja nešto pogodi tek kad vidiš takve fotografije. Kad ih vidiš, neko si vrijeme potpuno nijem. Međutim, tu osim zakonske postoji i ona etička komponenta jer je dio toga stvarno previše uznemirujući da bi se prikazivao. To je nešto što držimo za sebe.

Kakvu povratnu informaciju ste dobili od obitelji žrtava i kako ona utječe na Vaš pristup u daljnjem istraživačkom radu? Onih koji nisu stali pred kamere...

Oni koji nisu stali pred kamere to nisu učinili iz nekoliko mogućih razloga. Prvi je taj da se neki i dalje boje, što je razumljivo. Mnogi od onih koje smo zvali kad smo radili dvije priče o Srđanu Mlađanu odmah su se povukli već na sam spomen imena koje im je tako tragično obilježilo živote. Međutim, mnogi su nam zahvalili jer bi pričanje o starim i teškim temama bilo suviše bolno. I to je nešto što, naravno, razumijemo. A sad – kako to utječe na naš daljnji pristup istraživačkom radu? Pokazuje nam kako moramo biti još uporniji u pronalaženju drukčijih putova da priča dođe do gledatelja. Također, pokazuje nam da možemo biti još ponosniji na to što smo dosad uspjeli, unatoč silnim preprekama na putu.

POGLEDAJTE VIDEO || Sretko Kalinić Zver bit će tema novih epizoda Dosjea Jarak

Postoji li neki trenutak kada ste pomislili da je bolje odustati, ali ste nastavili jer ste vjerovali da će to biti korisno za društvo i publiku?

Prije nego što smo krenuli raditi jednu možda rizičniju priču, sazvao sam sastanak tima i sve ih pitao žele li raditi tu priču. Svi su bili za. Također sam ponudio da netko ne mora biti potpisan. Svi su rekli da žele biti i potpisani. Znači, odluka je bila jednoglasna i to dovoljno govori o timu koji radi Dosje. Moram reći da sam tada bio poprilično ponosan. Pokazalo se da je to bila društveno jako korisna priča nakon koje su nam mnogi iskreno zahvaljivali. To je bio jedan od “onih” trenutaka.

DOSJE JARAK /

Marijana Čikić za RTL.hr otkrila kako je dobila intervju sa 'Zveri' za 'Dosje Jarak': 'On je mene danima zvao, ali bila ga je trema'

Dosje Jarak je postao toliko prepoznatljiv, ali kako Vi osobno gledate na svoju ulogu u tom uspjehu? Osjećate li pritisak da uvijek morate podići ljestvicu s novim sezonama?

Ne želim biti lažno skroman, pa ću reći da je moja uloga u uspjehu velika. S Andrijom sam osmislio projekt, okupio tim, pišem scenarije, režiram i odlučujem o svemu što će izići u eter. Međutim, jednako tako je moja uloga i mala jer ne bi značila ništa bez uskog, ali predanog tima. Budući da nas je malo, uzet ću nekoliko redaka da ih spomenem jer su zaslužili i mnogo više od toga.

Marijana Čikić je novinarka do same svoje srži koja će preokrenuti i nebo i zemlju da iskopa “ono nešto” što nitko drugi nikad nije objavio. Karla Vidović se iz dana u dan dokazuje neprocjenjivom u pripremanju priča, često mi pomaže oko režije i snimanja i mislim da je pred njom blistava karijera. Lutvo Mekić je direktor fotografije koji je, uz snimatelja Petra Janjića, najzaslužniji za to što je Dosje vizualno tako moćan, a Rudolf Sačer brine se u tome da i ton dosljedno prati bogatu sliku. Od ove je godine s nama i Jurica Nikolić, montažer s nekim posebnim artističkim osjećajem i za sliku i za zvuk.

A to što svojim imenom, životnim i profesionalnim iskustvom i energijom donosi Andrija Jarak, mislim da ne trebam ni posebno isticati. Njegovo ime i povjerenje koje je izgradio tijekom godina otvara mnoga vrata koja bi bilo komu drugome ostala zatvorena. Iako smo karakterno dosta različiti, jedno nam je svima ipak zajedničko - to da nam je jako stalo do projekta i da se ne zadovoljavamo odrađenim poslom.

Foto: Voyo

U emisiji se često bavite teškim temama, no postoje li trenuci kada morate stati i pitati se: "Kako ću se nositi s ovim nakon što završi snimanje?"

Čujemo i vidimo teške stvari, sa sugovornicima proživljavamo njihovu patnju i bol, ali i strahove. Naravno da to ima utjecaja na sve nas. No, želja da to sve na pravi način dočaramo i prikažemo gledateljima uvijek je jača i to je ono što nas stalno tjera prema naprijed.

Što privatno gledate i čitate? Kako Vas to oblikuje kao autora i redatelja, posebno u vezi s temama koje obrađujete?

Otkad sam počeo raditi na televiziji prije 17 godina, razvio sam profesionalnu deformaciju i ne mogu gledati film, seriju ili bilo što da ne proučavam kako je napravljena, kako je režirana, snimljena, kako je priča ispričana. Volim gledati dokumentarce, a s obzirom na to da režiram true crime emisiju, posljednjih nekoliko godina dosta gledam taj žanr na velikim platformama. Primijetio sam da se puno toga radi školski i šablonski i većina me true crimeova tamo uopće ne fascinira. Čak naprotiv. Mislim da su pronašli neku šprancu koja funkcionira i da je se samo drže kao po traci. S druge strane, ima true crimeova koji su me oborili s nogu na način kako su i snimljeni i ispričani i koji me guraju prema naprijed jer se od njih ima mnogo toga za naučiti.

Kada je riječ o čitanju, uvijek imam knjige koje mi stoje pokraj kreveta. Volim povijest i baš završavam ogromnu trilogiju o Drugom svjetskom ratu. Osim Kozmosa od Carla Sagana, koju smatram najvažnijom knjigom ikad napisanom i kojoj se često vraćam, upravo čitam i jednu jako zanimljivu knjigu Sapiens: Kratka povijest čovječanstva. Volim kad su knjige o kompleksnim, ali jako važnim temama napisane tako da ih može lako razumjeti i netko tko nije znanstvenik, već običan čovjek kao ja. Jako me zanima znanost jer mislim da je ona ključna za razumijevanje svijeta oko sebe i ljuti me što kao društvo dolazimo do toga da se znanost ne samo marginalizira, već i ismijava. Protiv toga se trebamo boriti.

POGLEDAJTE VIDEO || Mozaik 'pljačke stoljeća' i zloglasna Zver: Dosje Jarak uskoro donosi priču koja ledi krv