“Bio je jedan od najomiljenijih muzičara i izvođača na tlu bivše Jugoslavije. Jedan je od utemeljitelja žanra šansone na našim prostorima, prepoznatljivog vokalnog i dovitljivog pjesničkog stila, svestrani umjetnik, kompozitor, flautist, dirigent, aranžer, muzički producent i pjesnik”, ocijenila je Radio-televizija Srbije (RTS).
Uz detaljan životopis Arsena Dedića RTS podsjeća i da je “s velikim brojem nagrada i priznanja, s opsežnim umjetničkim opusom od preko 30 albuma, Arsen poslednjih godina, narušenog zdravlja, neumorno radio”.
“Ostat će upamćen kao romantik, šansonijer Balkana, sasvim osebujnog stila visoke umjetničke vrijednosti”, navodi RTS.
“Muzički pečat Arsena Dedića na muzičkoj sceni SFRJ je ogroman. Nećete pogriješiti ako kažete da ono što su Charles Aznavour, Jasques Brel, Leonard Cohen, Serge Gainsbourg i Scott Walker predstavljali za svjetsku, to je Arsen bio za muzičku scenu dvadesetdvomilijunske Jugoslavije”, ocijenjuje portal B92.
Ujedinjenost u tuzi
Arsenov odlazak potaknuo je brojne komentare na srpskim portalima, među ostalim: “Odlaze najbolji, ali ne umiru sve dok žive njihova djela, pjesme! Počivaj u miru, maestro!”; “Otišao je još jedan čovjek koji je simbolizirao duh onog prohujalog, južnoslavenskog, duha”; “Umro je najveći jugoslavenski kompozitor, pjevač, pjesnik, ali - prije svega - veliki čovjek, naš dragi Arsen”; “Ostat će upamćen kao romantik, šansonijer Balkana, sasvim posebnog stila visoke umjetničke vrijednosti”; “Ako bi moglo, molit ću, da Arsen nije samo hrvatski skladatelj’, jer on je svojom glazbom nadrastao ove prostore i naše primitivne nacionalizme”.
Štovatelji Arsena Dedića na portalima citiraju i njegove brojne stihove, uz ostalo “...od vremena poezije i mira ostala je samo prazna kuća...”, a među najbrojnijim poveznicama na Arsenovu glazbu na portalima su: “Ono sve što znaš o meni”, “Moderato cantabile”, “Tvoje nježne godine, “Djevojka za jedan dan”, “Ako priđeš bliže”, “Djevojka iz moga kraja”, te Ujevićev “Odlazak” -”Tamo da putujem...”
Slovenija se pozdravila s Arsenom
Iako je surađivao i nastupao s više generacija slovenskih glazbenika, skladatelja i pjevača, Arsen je Slovenkama i Slovencima ostao u srcu najbliži svojom interpretacijom skladbe "Pegasto dekle" koju je otpjevao na festivalu Slovenske popevke u Ljubljani 1972. godine.
Lirski tekst o "dječaku duge kose" koji se prisjeća prve ljubavi prema djevojčici iz iste ulice kojoj je lovio leptire i brao ruže sa susjedova vrta, a ona ga nije primjećivala, napisala je pjesnikinja Elza Budau, a glazbu Jure Robežnik.
Pjesma u Arsenovoj interpretaciji osvojila je drugu nagradu publike i stručnog žirija. U jednom intervjuu Dedić je prije pet godina naveo da su slovenski turisti ponekad znali pod prozorom njegove tada još žive mame u Šibeniku zapjevati pjesmu koja je u Sloveniji postala Arsenov zaštitni znak i veliki evergreen.
Svi slovenski mediji objavili su In memoriam povodom smrti umjetnika koji je skladao glazbu za 150 kazališnih predstava, 70 filmova, te izdao 40 glazbenih albuma i 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene i na slovenski, a čiju su glazbu voljele i generacije slovenskih slušatelja na čiji je glazbeni ukus znatno utjecao.
Slovenski mediji ističu da je Dedić tijekom duge karijere ostvario bogatu suradnju sa stranim glazbenicima poput Jacquesa Brela, Gina Paolija i Sergia Endriga, a rado je pomagao u karijeri i slovenskim kolegama.
Između ostalog prevodio je slovenske tekstove kantautora Andreja Šifrera na hrvatski za Šifrerov hrvatski album, a sa Zoranom Predinom je izdao zajednički album Svjedoci-Priče.
U komentarima slovenskih čitatelja i gledatelja u medijima i na društvenim mrežama uz izražavanje sućuti obitelji najčešće se dijele snimke i video materijali s Arsenovim pjesmama "Pegasto dekle", "Ne daj se Ines", "Kuća pored mora", njegovi dueti s Kemalom Montenom, te nastupi sa Radom Šerbedžijom.
HINA/Hot.hr
