Violončelistica Ana Rucner (37) za Story je ispričala kako se nosi s pandemijom koronavirusa, u kolikoj mjeri joj se život promijenio te kako provodi ljeto. Kazala je kako se ne boji Covida-19.
"Ne bojim se, ali sam svjesna situacije i maksimalno se držim propisanih mjera u ponašanju izvan svog doma. Meni je ova pandemija zapravo pročistila mnoge odnose, i dovela ljude koji ostaju za cijeli život. Mogu reći da nikad nisam bila mirnija i zadovoljnija. Strah kod mene ne postoji, samo oprez. Nastojim ne puniti glavu nepotrebnim informacijama, a ako i osjetim nelagodu zbog neke situacije pomolim se i primim bilo kojeg posla".
Sada se, kaže, održava više intimnijih koncerata u manjim dvoranama.
"Ovo vrijeme korone je drugačije, izazovno i nepredvidivo, ali za mene kao klasično obrazovanom glazbeniku otvorilo je prostor upravo za sviranje onog što najviše volim, a to su moji korijeni, klasična glazba koju sada imam prilike puno češće izvoditi. Puno koncerata mi je otkazano, ali i puno novih zakazano, a najviše ima intimnijih koncerata u manjim dvoranama s puno manje ljudi".
Ljeto provodi sa sinom
Ana nakon razvoda od glazbenika Vlade Kalembera živi povučeno te se posvetila karijeri i odgoju sina Darijana (13). U vrijeme pandemije se, kaže, ničega nije odrekla.
"Ničeg posebno se nisam odrekla jer ionako živim prilično povučeno i mirno. Kao i ranije, imam svoj krug ljudi s kojima se i dalje družim, držim se svoje najuže obitelji. Na putovanje van Hrvatske idem jedino ako to moj posao zahtijeva, a s obzirom da sam obišla gotovo cijeli svijet više puta, i da nikada više ne otputujem, opet dobro".
Ana ljeto provodi sa sinom te odmara i vježba.
"Na moru sam sa sinom kao i prethodnih godina, odmaram s njim između koncerata, vježbam violončelo i treningom održavam fizičku formu", kazala je te je naglasila kako želi živjeti što ispunjeniji život.
"Depresiju kao takvu ne poznajem niti ne priznajem, za to nema mjesta u mom životu. U konačnici, ja sam majka, zrela i odgovorna osoba, i zbog svog sina si ne bi nikad dozvolila da potonem nego s veseljem nosim svaki svoj križ jer u ovom ionako kratkom životu želim što ispunjenije živjeti. Nema odustajanja. Kako bismo opstali, moramo se prilagoditi vremenu u kojem živimo, a prilike ne smijemo čekati nego ih stvarati sami", rekla je Ana.
