U blagdanskom ozračju, kada se gradovi pretvaraju u bajkovite prizore, a domovi pune mirisom kolača i sjajem lampica, razgovarali smo s jednom od najinspirativnijih žena regije – Anom Bučević (47). U svom bečkom domu, gdje prosinac znači vrijeme za obitelj, prijatelje i zahvalnost, Ana je za Net.hr otkrila kako izgleda njezina blagdanska svakodnevica, koje uspomene nosi iz djetinjstva, ali i kako uspijeva održati ravnotežu između privatnog života, obitelji i uspješne karijere.

Otvoreno i iskreno govori o božićnim ritualima, ljubavi, osobnom rastu i trenucima koji su joj obilježili godinu – od velikih obiteljskih radosti do najintimnijih trenutaka koji ostaju urezani za cijeli život. U nastavku donosimo njezine blagdanske navike, male tajne odnosa sa suprugom, glazbenikom Markom Nikolićem, ali i moćne savjete o ciljevima i manifestaciji za sve one koji žele u novu godinu zakoračiti svjesnije i ispunjenije.

Foto: Zeljko Hladika/pixsell

Za početak, kako izgleda prosinac u vašem domu? Imate li neku posebnu tradiciju koju ne preskačete?

U našem domu prosinac je vrijeme za prijatelje i obitelj. Tijekom cijelog mjeseca nam stižu gosti, jer svi beskrajno vole doći u Beč na advent, a mi ih beskrajno volimo ugostiti i uživati u toj čaroliji. Vjerujem da su naše tradicije slične kao i kod drugih: kićenje bora, miris kolača, lampice, božićna glazba i sve ono što ovaj mjesec čini najljepšim u godini. Ono što svakako ne propuštamo jest šetnja po gradu na Badnje jutro, a navečer otvaranje darova i uživanje u iščekivanju Božića.

'Najviše radosti mi donosi da su sva djeca na okupu'

Koja je vaša omiljena blagdanska uspomena iz djetinjstva i trudite li se tu tradiciju prenijeti dalje?

Obožavala sam Božić sa svojom obitelji upravo zbog tog obiteljskog ugođaja i božićnog ručka kada smo svi za stolom i satima prepričavamo dogodovštine iz našeg djetinjstva. Uspomena na to mi je smijeh. Nikada se nisam mogla poistovjetiti s onim pričama kako se obitelj svađa na blagdane i da je to uvijek stresno. U našoj obitelji je uvijek bio mir, smijeh i zajedništvo. Na tome sam svojim roditeljima beskrajno zahvalna. I to je tradicija koju prenosim dalje.

Volite li više pripremati blagdanske dekoracije, poklone ili kolače? Što vam donosi najviše radosti?

Najviše radosti mi donosi da su sva djeca na okupu i da smo svi zajedno. Oni su već veliki, polako izgrađuju svoje živote i interese, što je sasvim logičan slijed. Pa su ti trenuci kada smo svi par dana pod istim krovom za mene nešto najvrjednije. I dekoracije, pokloni i kolači su sporedni u odnosu na emociju koju osjetim kad ih gledam sretne i koliko vole biti svi zajedno.

Kako provodite vrijeme s obitelji tijekom blagdana – imate li omiljeni ritual ili igru?

S obzirom na njihove obaveze na fakultetima i školama, to su dani kada imaju pravo na potpuno opuštanje. Nitko ništa ne mora. Ustaju kad žele i idu spavati kad žele. Rade ono što ih veseli. A supruga i mene to veseli. Svakako idemo na božićne sajmove, klizanje, gledanje filmova. Igre svakako, nemamo neku posebnu igru, igramo ono što nam dođe. Spontano i opušteno. Ono što nikada ne propuštamo jest da tijekom božićnog ručka svatko ispriča na čemu je zahvalan u protekloj godini i po čemu će je pamtiti. Time svi zajedno osvijestimo blagoslove života.

'Nama se karijera i brak isprepliću svakodnevno'

Kako balansirate profesionalni život i brak, osobito kada i vi i suprug imate javne karijere?

Oboje radimo ono što volimo i beskrajna smo podrška jedno drugome. Sreća onog drugog naša je vlastita sreća. Nama se karijera i brak isprepliću svakodnevno i sve nam je to jedno. Ne odvajamo to, upravo zato što oboje živimo autentičnost i u poslovnom svijetu, pa smo sve to mi. Putujemo zajedno bilo poslovno ili privatno, i jednako uživamo. Koncerti, seminari, odmori... sve je to dio našeg braka i odnosa. Sve je to nama povezano.

Koje su male stvari koje vas u braku najviše vesele i drže povezanima?

Svjesnost i zahvalnost naši su temelji. I prisutnost u sadašnjem trenutku. Ne propuštamo trenutke razgovora, prisnosti i nježnosti, smijeha, ali i obaveza koje imamo. Obožavamo biti zajedno i tada smo najsretniji. Oboje volimo davati. A kada se dvoje takvih nađe, brak je lakoća i prostor u kojem ljubav samo raste. Nas naš odnos puni iz dana u dan.

Imate li vi i Marko neku tradiciju darivanja božićnih poklona? Koji vam je poklon od njega do sada ostao najupečatljiviji?

Definitivno je to bio i ostat će zauvijek trenutak kada mi je Marko za Božić 2020. poklonio prvu pjesmu napisanu meni - Moje oko najljepše. Nikada neću zaboraviti to božićno jutro, nas dvoje, njega s gitarom. Plače on, plačem ja. Jedan od najljepših trenutaka mog života. Trenutak u kojem osvještavam da živim takvu ljubav i realnost u kojoj ti muškarac kojeg beskrajno voliš daruje pjesmu. I ta pjesma bila je naš prvi ples na svadbi. Nema te materijalne stvari koja se s tim može mjeriti. Što se mene tiče, može završiti s darovima do kraja života. Znam da neće, jer i nije, ali može slobodno. Na emociji tog dara mogu živjeti do kraja života.

'Ciljevi se ne postižu, ciljevi se žive'

Kako zadržavate motivaciju i fokus na osobni rast tijekom blagdanskog razdoblja, kada svi malo „usporimo“?

Svjesnošću. Usporiti ne znači stati. Odmor i opuštanje najljepši su dio kreiranja realnosti i osobnog rasta. Pogrešno je misliti da je osobni rast samo rad. Upravo u odmoru i trenucima za sebe možeš najviše saznati o sebi i svojim željama.

Blagdani su vrijeme zahvalnosti – što vam je ove godine donijelo najveću radost ili osjećaj ispunjenosti?

Jao, toliko toga. Ali da moram izdvojiti jedan trenutak, to bi bila promocija diplome moje Ani. Kada sam je vidjela u onoj diplomskoj odori, imala sam eksplodirati od sreće i zahvalnosti. Nisam prestala plakati od ljubavi i zahvalnosti cijelu promociju. Pred očima mi je bio naš cijeli put koji smo nas dvije prošle i sadašnji trenutak u kojem živi svoj san i u kojem smo je došli podržati svi zajedno u beskrajnoj ljubavi i radosti. Ta zahvalnost je meni toliko jaka da imam osjećaj da će me baciti na koljena.

Što biste savjetovali ljudima, kako da pametno postave ciljeve za sljedeću godinu, a da pritom ne izgube realnost i ravnotežu?

Realnost je jedan od najdiskutabilnijih pojmova. Ljudi često pod “realno” misle na ono što već znaju ili što su već doživjeli. A zapravo, sve što možete zamisliti, već je realno za vas. Ako nešto ne možete ni zamisliti, to je samo znak da za to još niste spremni u vlastitoj realnosti. Ciljevi se ne postižu, ciljevi se žive. Najveća je iluzija vjerovati da nešto moramo postati. Ništa se ne postaje, nego se bude. Danas. Sada. U vibraciji tog cilja. I zato je prvi korak jednako važan kao i sami cilj. Ljudi često gledaju prema “krajnjem rezultatu” kao prema nečemu dalekom, ne shvaćajući da svaki, pa i najmanji korak, već pripada ostvarenju tog cilja. Moj savjet je: svaki dan učinite barem jednu malu stvar koja vas povezuje s onim što želite. I ako vam se čini mala, upravo takvi koraci stvaraju novu realnost.

Koji su ključni koraci da želje i ciljevi koje postavljamo za iduću godinu postanu stvarnost, a ne samo popis želja?

Fokus na svoje zašto. Zašto imaš te ciljeve i želje? Ljudi izgube fokus s cilja. Zato je izuzetno važno naučiti držati fokus. Jer on kreira realnost.

Koje navike ili male svakodnevne prakse najviše pomažu u ubrzavanju procesa manifestacije?

Uvijek ću na ovo pitanje odgovoriti - zahvalnost. Ona je najmoćniji alat manifestiranja i kreiranja realnosti. Osoba koja ne uzima život i njegove blagoslove zdravo za gotovo, već ih je svakodnevno svjesna, osoba je koja vibrira obiljem. I zbog toga u svoj život manifestira još više obilja. Zahvalnost je onaj čarobni štapić kojeg svi traže. A već ga svi imaju, samo toga nisu uopće svjesni.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Slovenska purica, mađarski odojak, salata iz Italije... Stiže nam još jedan 'Božić iz uvoza'