Od Milane Vlaović do Drage Milane. Je li savjetodavna uloga teška u smislu odgovornosti ili već bude manirizam katkad u shemama problema čitatelja. Mislim, učine li se katkad ta pisma stereotipnima? Savjetodavna uloga u mom slučaju sastojala se u pričanju priča koje su ljudima nudile mo?žebitan odgovor ili bacale drugo svijetlo na njihov problem. Odgovor često lež?i u samom pitanju, ljudi ga podsvjesno već znaju, pa sam ja tu više igrala ulogu ogledala nego sveznajućeg mudraca. Obzirom da nisam davala klasične savjete, poput psihologa, nego pisala priče koje su imale veze s temom, interaktivna kolumna te vrste nije mi predstavljala problem.
Imaš li dojam da je sve te?že putem zadanih medija promovirati neke klasične vrijednosti i dobrote i apelirati na ljudskost kad je potraž?nja za senzacijama jača i veća od ž?elje za humanizmom ili nekim pozitivnim. Ups, oprosti, zvučim kao Branimir Bilić... Humanizam i dobrota nisu nestali, samo su potisnuti kao vrijednosti u drugi plan. Ti se, kao i ja, dobro sjećaš bivše drž?ave, koja je, naravno, bila sve osim rajskih vrtova. Međutim, socijalizam je ipak kao društveno uređenje zastupao neke vrijednosti poput solidarnosti, brige za drugoga, pristojnosti, osjećaja za mjeru, istinski su promovirane društvene vrijednosti koje nam danas nedostaju. To je zato što je socijalizam osim društvenog uređenja ujedno i ideologija.
Mi ž?ivimo u kapitalizmu, društvenom uređenju koje nije ideologija, kapitalizam nema ideju, samo ?želju da poveća zaradu onih koji su već bogati. Da poveća potrošnju, a posljedično profit. U tom smislu upregnuti su i mediji kao sredstvo, koji sve manje informiraju, a čiji sadr?žaj u velikoj mjeri kontroliraju oglašivači, pa su mediji postali površni i plitki, svoje konzumente tjeraju da misle o tome kako je iznimno važ?no i presudno izgledati dobro, onda će oni trošiti na izgled, kupovati novi auto, imati će boljeg komada i osjećati se uspješnijim.
Oglašivače ne zanimaju vrijednosti iz tvoga pitanja, od toga nemaju koristi. I onda se čitatelji ljute na medije, zbog onoga što im nude, a istovremeno najčitaniji tekstovi su upravo oni najtrivijalniji. Ista je stvar s televizijskim programom, najgledanije su sapunice i reality programi. Začarani je to krug, iz kojeg se samo osviješten pojedinac mož?e iščupati. Ako ?želiš malo dublje sadr?žaje, naprosto ih moraš potraž?iti.
Pisati. Pisati. Pisati. Prvo pisati je bilo Blato. Drugo Bomboni od meda. Treće je... …knjiga priča, koja će obrađivati značajan segment mog ž?ivota, jer uvijek nastojim pisati o temama koje su u izravnoj vezi sa mnom, koje me se tiču. I nadam se da ću je uskoro završiti.
Je li ikad tvoja obitelj bila predmetom stavljanja autobiografskih detalja u romane. Kćeri, suprug, roditelji, sestra, ... Obzirom na epizode priča iz starina. Uvijek su mi u fokusu teme kojima baratam, koje me ž?ivotno okupiraju i ljudi koje poznajem ili se s njima mogu poistovjetiti, njihove me sudbine iz nekog razloga diraju. To je i odgovor na tvoje pitanje.
Znaš. Obzirom na Vesnu Pisarović, Lanu Jurčević, još neke "iz sjene" epizode, kako to da nisi nastavila pjevačku epizodu od pratnje Tajči na Eurosongu. Je li ti se već tada taj svijet zdošao da si ga skenirala i odlučila ne biti izlož?ena. Ili je neki drugi razlog? Ne biti izlo?žena u toj mjeri bio je moj podsvjestan odabir, jer bila sam tada vrlo mlada. Epizoda s Tajči i Hajde da ludujemo u jednakoj mjeri me obogatila i prestravila. Dra?že mi je biti u sjeni nego u fokusu nečijeg zanimanja ili pozornosti, danas sam toga svjesna, a nekada to o sebi nisam sa sigurnošću znala. Na taj način lakše zadr?žavam vlastiti integritet, a onda i objektivnost, osjećaj da barem donekle upravljam svojim ž?ivotom, koji iako je laž?an, za mene je važ?an.
Tko te očarava od glazbenika i izvođača, kome se diviš? Ima ih puno kojima se divim. Prince, Iggy Pop, David Bowie, Bryan Ferry moji su omiljeni muški izvođači. Preširok je izbor ž?ena koje bih izdvojila, od Janis Joplin do Adele. Cijenim kad je netko vrhunski izvođač, no još malo više se divim osobama koje su ujedno i autori svojih djela, taj talent onda je raskošniji. Mislim da je Whitney bila nijansu bolja pjevačica od Mariah, ali ova potonja je sama napisala većinu svojih pjesama, dakle, kompletnija je umjetnica.
Pravni faks. Je li bilo strasti prema studiju i kako si se odlučila baš za to? Bio je to kompromis prema roditeljima između stomatologije, koju su zagovarali oni i knjiž?evnosti, koju sam ž?eljela ja. Onda je pravni faks bio odabir koji je trebao zadovoljiti njihovu ž?elju da ja od svog posla mogu ž?ivjeti i moju da na faksu kojeg studiram nema matematike i da je barem donekle zanimljiv kao izbor budućeg zanimanja, jer sam se mogla zamisliti u odvjetničkim vodama ili u sudstvu. Danas sam sretna što do toga nikada nije došlo i što ipak cijeli ž?ivot pišem.
Metković - Zagreb. Komparativne prednosti i nedostaci dva kontrastna mjesta i grada. Gdje ti više godi? Komparativne prednosti današnjeg Metkovića u odnosu na današnji Zagreb za mene ne postoje. Metković je grad mog rođenja i djetinjstva, u velikoj mjeri me obiljež?io i oblikovao, pa ovo što sam danas dugujem donekle i njemu. Bosanski pisac Semezdin Mehmedinović u svom romanu Ruski kompjuter čudi se kolika je Vltava rijeka, odmah je uspoređuje s Miljackom. Tako ja sve rijeke svijeta uspoređujem s Neretvom, to je taj Metković upisan u mene.
Na svoje djetinjstvo, koje je bilo prilično sretno, ne gledam kao na šećerlemu roza boje koju nisam nikad pojela, nego ga sagledavam objektivno, znam da je ono dio moje prošlosti, baš kao što je ona djevojka od 18 godina koja je s koferom stigla u Zagreb također dio moje prošlosti. Nikad se ne bih mogla vratiti ž?ivjeti u Metković, ali ga imam pravo čuvati u svome sjećanju kao mjesto s kojim se ni jedno mjesto na kugli zemaljskoj ne mož?e usporediti, jer upravo tamo sam odrasla i zato je jedinstveno. Odrastanje je i prihvaćanje činjenice da to mjesto ne postoji u stvarnosti, nego u mojoj glavi.
Obzirom na iznimnu ljepotu i tebe i sestre ti Branke (njena manekenska i miss iskustva) - je li između vas uvijek bila potpora i razumijevanje ili je postojalo neke vrste kompeticije? Ako je ikad između nas bilo kompeticije, bila je to ona vrsta koja postoji između sve djece ovoga svijeta, koja će dobiti veću naklonost roditelja, bolji komad pečenja i više bombona od rodbine. Nismo bile svjesne svog izgleda dok nismo došle u Zagreb, jer nas je majka odgajala da moramo biti pametne, a nije nam tepala da smo lijepe. U Zagrebu sam, baš na Eurosongu, slušala od raznih nepoznatih ljudi, stilista, viza?ista i ostalih da sam jako lijepa, a ja sam sa svojih 18 mislila da me ti ljudi zezaju. Onda sam Branki objasnila da ako sam ja lijepa, ona je još ljepša i trebala bi se shodno tome baviti manekenstvom i prijaviti za Miss, a ona me kao mlađa sestra poslušala.
Što se novinarstva tiče bila je i jedna TV epizoda pokušaja udruž?ivanja jakih ž?enskih snaga u noćne sate zajedno s Nadom Mirković. Kakvo je sjećanje na to vrijeme i iskustvo? Bi li ga ponavljala? Takvo iskustvo ne bih ponovila jer sve je u toj emisiji bilo pogrešno, osim početne ideje koja je bila dobra, ali se nikad nije uspjela razviti. Diplomirala sam novinarstvo i cijeli ž?ivot radim intervjue, posve mi je je svejedno pišem li ih za novine ili radim pred televizijskim kamerama. Ono što bih radila jest da intervjue kakve radim za Storybook u pisanom obliku, radim i za televiziju, ali kod odabira sugovornika za novine imam slobodu, a to u tv emisiji vjerojatno ne bih imala.
Snalaziš li se u pulpizaciji i estradizaciji i informacija i medija 21. stoljeća i jesi li nostalgična za dominacijom tiska i relativnom nevinošću TV-a prošlog stoljeća? Obzirom da si dijelom istih kakva je tvoja projekcija i prognoza oko smjera razvoja medija, gubi li TV i tisak bitku s internetom... TV sigurno gubi tu bitku. Baš kao i tisak. No, kod tv to ide nešto sporije. Mislim da će vrijeme biti sve gore i da ulazimo u sve okrutnija i rigidnija razdoblja kapitalizma, jer ono što smo mi nekad sanjali da je Amerika i bilo je tako daleko, došlo je tu. I sad vidimo da bajki nema. U koju bajku sad vjerujemo?
Kad bi sebe morala opisati kao osobu najdra?žim filmom, koji bi bio otisak tvog prsta i zašto baš taj? Moj najdraž?i film je Panov labirint, meksičkog redatelja Guillerma del Tora. Film o djevojčici koja svijet u kojem ž?ivi, a koji je zapravo už?asan, mijenja svojom maštom.
