Film 'Šesti autobus', koji se emitira u tri nastavka na platformi Voyo, jasno naglašava da prikazuje mogući scenarij jednog od najstrašnijih ratnih zločina Domovinskog rata – onog na Ovčari, prije 34 godine. No koliko god se pokušavalo, teško je povjerovati da će se potpuna istina ikada do kraja rasvijetliti. “Šesti autobus” ostaje jedna od najvećih nepoznanica rata.

Foto: Voyo

Redatelj Eduard Galić na ekranu rekonstruira jednu od verzija događaja, ali činjenice koje nitko ne osporava ostaju iste: u pokolju na Ovčari ubijeno je između 255 i 264 civila i vojnika, uglavnom Hrvata. Ovčara je bila farma u sklopu vukovarskog VUPIK-a, a srpske snage ondje su od hangara napravile improvizirani logor.

Nakon pada Vukovara 18. studenoga, brojni civili spas su potražili u vukovarskoj bolnici, vjerujući da će, pod nadzorom međunarodnih promatrača, biti evakuirani zajedno s ranjenicima. Umjesto toga, u noći na 21. studenoga na bolnicu dolazi srpska vojska, nastaje kaos, a oko 400 ljudi autobusima biva odvedeno na Ovčaru.

U hangarima ih dočekuju pijani četnici, šešeljevci, arkanovci. Zatvorenike tuku bejzbol palicama, motkama, lancima, kundacima. Mnogi od njih tamo će dočekati strijeljanje.

Što su pritom proživljavali, možda najbolje opisuje rečenica iz filma, kada četnik kaže glavnom liku: "Misliš da je smrt najgore što se može dogoditi?"

Misterij Šestog autobusa

Gdje su žrtve “šestog autobusa” i je li on doista postojao – ni danas se sa sigurnošću ne zna. Ni jedan povjesničar ne želi ulaziti u tu temu. Premalo je dokaza, previše različitih priča. Prema nekim informacijama, najteži ranjenici – koji se i danas traže – odvedeni su na neku drugu lokaciju, drugim vojnim vozilima.

Na Velepromet, nekoliko kilometara od Ovčare, Srbi su također dovodili civile i branitelje. Iz autobusa koji su ondje stajali izvlačeni su ljudi i pridodavani toj skupini teških ranjenika. Nitko sa sigurnošću ne zna kako su, kamo i čime prevezeni. Zna se samo da jedan dio ljudi nije bio ni u jednom od službeno zabilježenih autobusa, ili je već na Veleprometu izdvojen.

Foto: Voyo

Neke priče govore da je autobus otet negdje kraj Ovčare, druge da je krenuo s Veleprometa prema Mitrovici u Srbiji. Radi se o ljudima koji su izdvojeni s Veleprometa. Vozači, srpski rezervisti, navodno su izbačeni, a autobuse su preuzeli lokalni četnici.

Koliko je to točno, teško je dokazati, ali o tim događajima je, kaže, svjedočio i Bogdan Vujić u Haagu i u Beogradu. On je bio oficir JNA povučen iz mirovine upravo na dan pada Vukovara, kako bi na Veleprometu provodio trijažu ljudi.

Prema njegovu svjedočenju, uspio je spriječiti četnike da uđu u jedan autobus i poslao ga u pravcu Srbije. Kasnije je doznao da su mu vozači rekli kako je autobus otet. Na sudu se spominjalo pet ili šest autobusa.

Foto: Voyo

Redatelj serije' Šesti autobus', koju možete pogledati na Voyo, Eduard Galić, kaže: "Taj autobus sinonim je za nestale i tako je i u filmu".

Zato je danas manje važno je li to bio baš jedan konkretan autobus, oteti autobus, ili su nestali prevezeni vojnim kamionima. Ključno je pitanje – gdje su ti ljudi završili.

"Život je danas, nije jučer, svi zaboravljaju", kaže jedan lik u filmu 'Šesti autobus'. No, obitelji nestalih ne mogu zaboraviti, a pogotovo je bolan studeni svake godine i spoznaja da ni nakon 34 godine nemaju grob na kojem mogu zapaliti svijeću.