Istru danas mnogi poistovjećuju s turizmom, gastronomskim užicima ili pak zapanjujućom prirodom. No, prije nešto više od 50 godina veliki dio ove regije, točnije područje Labinštine, bilo je meka industrijalizacije, mjesto na kojem se radilo i živjelo zbog samo jednog razloga – crnog zlata tj. ugljena. U potrazi za pričom vozimo se 250 kilometara prema najmlađem gradu u Istri. Raša je sagrađena radi potreba tamošnjeg rudnika ugljena u svega 547 dana. Izgradnja naselja započela je krajem travnja 1936., u doba talijanske uprave pod palicom tršćanskog arhitekta Pulitzera.
Naselje je podijelio hijerarhijski, na radnički i službenički dio te na središnji trg koji je u službi povezivanja, ali i razdvajanja ova dva entiteta. Ukupno je izgrađeno 96 kuća, a grad planiran za 2000 do 3000 stanovnika, imao je sve potrebite sadržaje, od općinske zgrade i žandarmerijske postaje, do škole, vrtića, pošte, kavane, restorana, hotela, trgovina, kino dvorane i bolnice, sportskih igrališta pa čak i otvorenog bazena olimpijskih razmjera. Infrastruktura bila je također zavidno dobro riješena: vodovodna i kanalizacijska mreža, gradska rasvjeta i prometnice s asfaltnim tepihom, topla voda u svim javnim objektima. Naravno uz rub grada nalazila se i uprava rudnika. Srce grada bio je gradski trg, čijem je projektiranju arhitekt posvetio posebnu pozornost.
'Tračnice, vagoni, telefoni koji su u vrijeme upotrebe predstavljali zadnji krik tehnologije...'
Na njemu i danas dominira impozantna crkva sv. Barbare s pomno promišljenom krovnom konstrukcijom, koja je dobivena nizanjem armirano betonskih lučnih rebara. Sve to, prikaz je života na zemlji, a ispod njega – druga dimenzija, ona surovija.
"Cesta od makadama vodi nas do ulaza u tunel kojim su davnih dana koračali vrijedni rudari u potrazi za crnim zlatom – ugljenom. Sparinu ljetnog sunca, već nakon par koraka, mijenjamo tamom i hladnim zrakom, koji se više-manje tijekom cijele godine kreće oko 12 stupnjeva.", dočarava nam svoj prvi dojam Tatjana Horvatić, koja se s ekipom RTL Kockice uputila u rudnik Raša, a koji je od 1928. do 1966. zapošljavao više od 10 000 rudara othranjujući tako niz generacija.
"Pod budnim okom gospođe Elis Gobo, stručnog vodiča Kova Experience-a, ulazimo čak kilometar i pol u podzemlje, točnije u potkop Karlota, ne odupirući se potrebi za stalnim stajanjem i propitkivanjem ljudskih sudbina, jer sve je ovdje ostavljeno baš kako je i bilo: tračnice, vagoni, telefoni koji su u vrijeme upotrebe predstavljali zadnji krik tehnologije, postrojenje i koloturi za izvlačenje ugljena, čak i lift unutar samog potkopa'', vjerno nam dočarava Tatjana.
''Većina stanovnika ovog kraja ima barem jednog člana obitelji koji je na neki način povezan s rudarenjem. Biti rudar za njih je predstavljalo više od posla, to je bio način života, svakodnevica ispunjena strepnjom i velikom odgovornošću. Radilo se o teškom, ali dobro plaćenom poslu.'', objašnjava Elis, čiji je djed također bio rudar.
Ekipa RTL Kockice u tami je provela nešto više od tri sata. Željni topline sunca, na površinu izlaze prepuni dojmova s velikim osjećajem poniznosti i poštovanja prema svima onima koji su radili u labirintima ugljenokopa, onima koji su nosili teret rude na svojim leđima, ali i na duši. Jer posao je to koji ostavlja dubok trag na čovjeku.
Više o ovoj zanimljivoj temi, koja seže daleko u prošlost, saznajte u novoj sezoni serijala 'Jeste li znali' na programu RTL Kockice.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Otkrivena podzemna tvronica kopija
