ZA NET.HR /

Mahir Kapetanović bez zadrške: Od 'Večere za 5' do iskrene priče o glazbi i borbi s alkoholizmom

Gledatelji emisije "Večera za 5" zasigurno su zamijetili Mahira Kapetanovića, čija su energija i iskrenost ostavile snažan dojam. Riječ je o glazbeniku i frontmenu benda Mahkey, poznatom po autentičnom glazbenom izričaju i otvorenim istupima o osobnim izazovima

5.3.2026.

21:59

Ivana Bradić

Mahir Kapetanović/Privatna galerija

Mahir Kapetanović, karizmatični glazbenik i frontmen benda Mahkey, široj se publici nedavno predstavio i kroz sudjelovanje u emisiji "Večera za 5". U toplom i iskrenom razgovoru otkrio nam je koliko mu kuhanje predstavlja strast, ali i još jedan način kreativnog izražavanja, te progovorio o glazbi kao pozivu.

Bez zadrške se osvrnuo i na teže životne trenutke koji su ga oblikovali pa je otvoreno ispričao i kako su izgledali njegova borba s alkoholom i proces suočavanja s problemom.

U emisiji "Večera za 5" ste rekli da ste još kao dječak maštali o umjetničkom putu. Kakvu ste karijeru zamišljali?

Točno u smjeru u kojem se sada kreće, gledao sam kao mali spotove svih tih bendova i zamišljao sebe na pozornici sa električnom gitarom, najbolja je po meni ona karijera koju ne osjetiš da gradiš nego svaki dan se budiš, to si što jesi.

S vašim bendom Mahkey svirate glazbu koju ste opisali kao grunge u kombinaciji sa sevdahom. Kako se to dvoje spaja i kako ste započeli s tim žanrom?

Ta kombinacija je zapravo počela od kritičara na prvom albumu koji su opisivali taj neki spoj Boža Vreće i Nirvane, iako smo mi nekako neopterećeni imenima i titulama. Ali, ajde, paše uz ono što radimo, nije daleko od toga.

U "Večeri za 5" ste otkrili i da volite kuhati, ali vjerujemo da inače kuhate u sasvim drugačijim uvjetima. Kako ste se snašli s kuhanjem pred kamerama?

Definitivno duže traje kuhanje pred kamerama jer se inače ne okrećem po kuhinji i ne pričam o svakom svom koraku. Što se tiče samog snimanja, nakon više od 10 godina stvarno ne znam primijetim li uopće da je kamera oko mene. Uvjeti kuhanja se mijenjaju ovisno o tome gdje idem i koliko vremena imam, postoje jela koja radim koja završim u 30 minuta i imam 2 dana za jesti, a postoje i izleti koji me koštaju po cijeli dan, sve ovisi o uvjetima.

Kako ste osmislili vaš jelovnik? Niste kuhali baš neka jela koja se jedu na tjednoj bazi…

Popečke inače koje radim su puno “kompaktniji” i funkcioniraju bez umaka kad ih ponesem da uvijek imam za obrok i oni su "standardica" u mom jelovniku. Što se tiče bakalara, u Valenciji prošle godine kad smo snimali album Palo Santo sam vidio da Španjolci vole bacit na grill i onda sam ja to malo posudio i ponio doma to iskustvo. Tiramisu je možda jedan od onih recepata koji su jako jednostavni pa ako ne kompliciraš ispadnu najbolji. Cacio e Pepe recimo ima 3 sastojka, kreni. Omlet i slična jela često ispadnu “prosječna” jer se zaboravi činjenica da mali broj sastojaka ne znači i manje truda.

To vam je kao u glazbi, najbolja melodija naizgled djeluje tako banalno jednostavno, ali kako doći u tu situaciju graniči sa magijom.

Aktivni ste i na društvenim mrežama, a nedavno je veliku pozornost privukla i objava iz bolnice. O čemu je bila riječ?

Iza mene je dugo očekivana operacija koja me je godinama kočila. Iza toga sam imao još susreta sa doktorima, ali to je valjda onaj trenutak u životu "kada se prođe određena kilomteraža na autu, ide veliki servis". Hvala bogu, u pitanju nisu teške i duge bolesti, već je to nekakav trenutak u životu kada se malo zapitaš i odradiš to kako bi nastavio dalje.

U istoj ste objavi spomenuli i borbu s ovisnosti. Možete li se osvrnuti na taj dio života – koja je bila prekretnica koja vas je navela da krenete s liječenjem?

Prošlo je sad više od 3 godine, skoro 4 i sada mi je to neka “normala”. To je neka bitka bila kada sam navršio 30 godina gdje se čovjek zapita je li to smjer u kojem treba ići njegov život. Došao sam do zaključka da ništa od onog što želim od života neću ni približno moći dostići u tom stanju.

Sada dosta lagano to iznosim van, ali je bila dobra bitka protiv samog sebe. Ipak je 30 dovoljno puno godina da bi stekao nekakav osvrt na svoj život, ali i dovoljno malo da kažeš da ćeš sad raditi makar i pet godina da se dobiješ i opet ćeš imati samo 35 godina.

Prekretnica je bila u onaj trenutak u kojem sam prestao braniti sebi “zabranjene” stvari, već sam stavio karte na stol i reka: "Ok, slobodno idi tim putem. Ako napuniš 50 godina tim životom, to će biti sreća". Jedan dan sam se probudio, popio rakiju i cijeli život mi je prošao kroz glavu i to je bila zadnja rakija koju sam popio u svom životu.

To je nešto toliko "hororično" tada bilo za proći, a sada se vrlo rado toga sjetim jer to su trenuci kada čovjek misli da je sve "loše", a zapravo s vremenskim odmakom shvatiš da je upravo to ljubav koju sam sebi pokazuješ. To je ta unutarnja borba. Svi je imamo i nosimo kroz svoj život. Možda je to i neki pokazatelj unutarnje čovjekove zrelosti. Različiti smo svi. Različito prihvaćamo bol, ljubav, ljutnju i pobijediti sebe u tim trenucima je zadovoljstvo koje ti ostane, evo, i nakon 3-4 godine. Preporučam.

Kažu da je umjetnost lijek. Liječe li vas glazba i budući projekti na kojima radite?

Ima tu više varijanti, godinama je glazba više bila u mom životu kao neka zakrpa i bijeg od samog sebe, kao i glazba koju Mahkey radi. Diramo eskapizam vrlo često. Kroz taj neki put gore spomenutih borbi, čovjek postane svjesniji sebe, okoline i svijeta oko sebe. Jedno je sebe izražavati kroz umjetnost, što je sasvim uredu, ali smatram da je korak dalje staviti pjesme i poruku iznad sebe, jer tako će poruka doći do ljudi puno dublje i pridodat će ljudima i svijetu više nego samozadovoljstvo kojeg čovjek ima izražavajući se kroz umjetnost. Ugrubo, onaj trenutak kad shvatiš da si malo sebičan, daješ ljudima nešto, ali filtriraš im istinu, bol, lijek, iskustvo, tako gdje je tebi najugodnije. Po meni je “sweet spot” točno negdje između boli, neugode i te "nirvane" kada se riješiš onog što ti je u srcu i na glavi, otpuštanje. Hodaš po užetu dok žongliraš, ali ti je lijepo. Nema smisla, ali zapravo to je život. Sam sebi ga daješ.

Raduje me najviše event “Tri na Struju” u Vintage Industrial Baru u kojem sudjelujemo. To će ujedno biti naš najveći koncert kao bendu, Mahkey tu večer svira skupa sa Mile Mijačem i Donkey Hotom. I ta činjenica, u punom smislu riječi, me liječi.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Krankšvester kod Mojmire o šovinizmu i vojnom roku. Davor: 'Tad je to bilo iživljavanje', Hrvoje: 'Ja sam prizvao savjest'

Mahir Kapetanović Večera Za 5

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.