Pitanje koje najčešće čujem već neko vrijeme je "Pa gdje si upoznala muža? Daj mi reci jer ja nemrem naći normalnog muškarca za vezu, a kamoli za brak…". Moja srodna duša i ja upoznali smo se na njegov rođendan na treningu parkoura. Kad smo ugledali jedno drugo, kao da nas je grom istovremeno spucao po glavama. Nismo se prestali gledati i ceriti se, a ponašali smo se kao da smo ćaknuti tinejdžeri i morali smo dobro paziti da ne padnemo sa zidova dok treniramo…
Tu sam priču ispričala skoro svakoj mojoj singl poznanici i prijateljici, a njima je, pak, zvučala poput SF romana, totalno nestvarno i mistično. Nisam odmah skužila u čemu je kvaka, pa sam im i dalje nadobudno sipala savjete kao neki mudrac koji je otkrio zlatni gral i dalje ne shvaćajući zašto me blijedo gledaju kao da sam prolupala. "Znači, odi u teretanu ili na neki trening ako si sportski tip ili u knjižnicu ako voliš knjige ili na neko predavanje ako voliš znanost…" I blejim li ga tako nadugo i naširoko, a one me gledaju k'o tele šarena vrata.
I onda mi je odjednom sinulo! Nešto definitivno ne štima s njima ili s muškarcima ili oboje ako im je tako veliki problem upoznati i zbližiti se s drugim ljudskim bićem. No, kamen spoticanja nije u upoznavanju, već u emocionalnom povezivanju. To mi nije odmah "sjelo" jer sam poprilično staromodna kad je romansa u pitanju. Naime, nikad nisam imala profil na aplikacijama za dejtanje i muškarce sam upoznavala uživo za razliku od većine ljudi koji svoju srodnu dušu traže preko aplikacija. No, možemo li se pouzdati u taj neki "ljubavni algoritam"?
Sudeći prema pričama mojih frendica - baš i ne. Dok je u mom slučaju sve uvijek bilo vrlo jednostavno, upoznaš nekog, svidi ti se, razviju se dublje emocije itd., moje singl frendice muku muče jer ne mogu pronaći partnera kakvog su si zacrtale, a velika većina njih mi se žali da ne mogu pronaći nikakvog. Mnogima od njih kosa se na glavi diže od same riječi "dejtanje". Ispraznih izlazaka s muškarcima im je preko glave.
Napad panike pri pomisli na spoj
U moderno vrijeme skoro sve se radi online: kupuje se, isprobava odjeća, balansiraju računi u banci, biraju se škole, trguje svim i svačim… i još samo fali da nam aplikacije kuhaju hranu i rađaju djecu i sve to lijepo izbace iz ekrana ispred nas. Mislim da je taj proces enormnog tehnološkog napretka usporio intelektualnu i emocionalnu evoluciju, a kod nekih ljudi ju je i dobrano zakočio. Nažalost, ima i onih kod kojih je to dvoje totalno degradirao. Izgleda da je određeni broj populacije postao doslovno - tulav.
Veliki broj žena i muškarca zbog aplikacija za upoznavanje postali su emocionalno površni prema potencijalnim partnerima, no ne zbog vlastite taštine, već zbog straha ili lijenosti ili mješavine toga dvoje koja ih sputava da istražuju i da se spontano upuste u ljubavnu pustolovinu. Umjesto toga, naši mozgovi nehotice rade svoje algoritme. No, matematika i osjećaji nikad ne idu zajedno. Dejtanje je proces istraživanja, zaljubljivanja i otkrivanja druge osobe, a to niti jedna apka ne može odraditi umjesto vas. Danas se sve više-manje svelo na listanje fotografija na zaslonima mobitela i neki od toga dalje ne miču.
Jedna od mojih dobrih prijateljica ima profil na Tinderu. Lijepa je i javlja joj se dosta muškaraca. No, ona se rijetko kad usudi s nekim od njih uživo naći. Dopisivanje do besvijesti nije joj nikakav problem, no pri pomisli da s nekim od tih muškaraca sjedne oči u oči, preplavi je strah i onda dobije napad panike. Moja jadna frendica nađe sto i jedan razlog zašto da ne izađe na dejt. U njenoj glavi pokrene se algoritam i tom nekom muškarcu, kojeg nikad nije upoznala uživo, nađe milijun mana i onda ga izbriše iz sistema te tako u začetku eliminira potencijalnu romansu.
Moja druga frendica, pak, koja isto ima profil na apki za upoznavanje, izlazi sa skoro svim muškarcima koji je pozovu vani. No, rijetko kad bude trećeg dejta, a ako kojim čudom do njega i dođe, onda se tu i završi. Nije to ničija krivica, niti ona "daje" na prvom ili drugom spoju. Dapače, na tim njihovim dejtovima prisutni su svi faktori za zaljubljivanje, a Kupid samo čeka pored njih da ih strelicom probode. Ona sva dotjerana, divna i krasna trepće okicama, a on, savršeni džentlmen, pažljivo je sluša dok priča i guta je očima…
Savršena instant romansa
Ipak, unatoč tome jadni Kupid pokupi se zbunjen od kud je i došao ne obavivši svoj zadatak, a moja frendica ode kući sretna jer je u par susreta proživjela savršenu instant romansu kao iz romana. Ukratko, kad se treba emocionalno povezati s nekim od muškaraca s kojima je izašla na spoj, njen algoritam izbaci ga iz sistema kao "syntax error". Moja frendica je isprogramirana da prakticira instant romansu, a to znači "konzumiraj i ispljuni" bez stvaranja dublje emocionalne veze.
No, to su neke krajnosti koje su, nažalost, sve učestalije kod današnjih muško-ženskih odnosa. Džaba vam trud ako muškarcu ili ženi koja sjedi preko puta vas na dejtu proradi algoritam jer je on definitivno u ovo moderno vrijeme jači od Kupida. Jednostrana simpatija i želja za emocionalnom vezom onda nije dovoljna.
Naravno, znam dosta i sretnih priča koje nisu završile eliminacijom ili "syntax errorom". Frendica je sadašnjeg muža upoznala, pogađate - preko apke, i uspjeli su nekako dogurati do četvrtog dejta. Ugasili su svoje mobitele i počeli su pričati. Taj razgovor trajao je cijelu noć i od tada su nerazdvojni. Njen algoritam izbacivao joj je razne errore, a bilo je i par pokušaja eliminacije, no moja frendica nije se dala. Nemilice ga je ignorirala i prepustila se isključivo emocijama i nikada nije požalila.
Drage moje, ljubavni algoritam je sve samo ne "ljubavni". Nije pitanje gdje upoznati onog pravog, već kako ugasiti taj prokleti program u glavama i prepustiti se emocijama. Voljela bih vam reći da za to postoji univerzalni recept, no ne želim vas lagati. Trebate biti hrabre, znatiželjne i spremne za pustolovinu i, naravno, detektirati i izbjegavati budaletine koje žele samo seks. Sljedeći put kad izađete na spoj pripremite se za avanturu poput nekog Indiane Jonesa ili Lare Croft, pustite osobu koja sjedi nasuprot vas da vam se približi, pa taman vam i srce slomio jer bolje je osjećati nešto nego ništa! Znam da to zvuči ocrtano, no to je živa istina.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
