Ovoga tjedna potaknuta istupima u javnosti Marijane Mikulić, Mirele Čavajde, Severine Vučković i drugih majki heroina znanih i neznanih, te činjenicom da se u Hrvatskoj skoro ništa ne rješava dok ne izađe u medijima, javila mi se čitateljica koja sa svima želi podijeliti svoju tužnu i mučnu priču, pa sam odlučila cijelu kolumnu posvetiti isključivo njoj. Ona zbog umiješanosti raznih institucija i straha od odmazde bivšeg supruga želi ostati anonimna, pa ću je zvati "Božena".
Dakle, Božena je mlada, inteligentna, naobrazovana, lijepa… Život je za nju trebao biti bajka i jedno vrijeme bio je doista takav. Udala se dosta rano i rodila sina. Emocionalno se davala cijela i svom snagom samo onako kako jedna mlada zaljubljena djevojka koja je našla svog "princa na bijelom konju" može. No, njena obiteljska idila, kada je ostala trudna s drugim djetetom, urušila se poput kule od karata i pretvorila u zastrašujuću noćnu moru. Njen princ, ispao je gnjusni gnom te ju je ostavio zbog druge žene.
Bilo joj je stravično, no odlučila je da neće dopustiti da je tuga i depresija progutaju. Dignula je glavu, lupnula šakom o stol i odlučila da će dati sve od sebe da bude sretna i snažna zbog svoje dječice koja su joj postala jedini centar života. Ubrzo je Božena rodila predivnog sinčića, no nakon dvije godine pokazalo se da ima poteškoće u razvoju. Nešto što je u početku izgledalo kao da je samo "lijen pričati jer je muško" pretvorilo se u sumnju na autizam.
"Kakav šok. Nijednom roditelju ne moram puno objašnjavati koliko je teško nešto tako prihvatiti. Stariji sin je dijete uredne razvojne linije i uopće nisam znala kako se s time nositi", rekla mi je nemoćno me pogledavši sa suzama u očima.
No, Božena ne bi bila Božena (pogledajte značenje tog imena, ako već niste) da nije odlučila da će biti još snažnija i predanija majka. U tome su joj svesrdno emocionalno i financijski pomagali roditelji, braća i sestre. Njena majka živi u istoj zgradi kao i ona, pa joj je uvijek bila pri ruci, osim tog kobnog dana kada se po treći put za Boženu cijeli svijet potpuno okrenuo naglavačke.
'Prijetila je da će me prijaviti policiji'
"Majka bi nakon posla uvijek dolazila i pomagala, a otac je zadnjih godina u Njemačkoj kako bi mogao financijski pomoći. Ona je otišla njemu u posjet. Inače, moja mama ima zdravstvenih problema pa se otišla malo odmoriti i 'doći k sebi'. Uz posao i brigu oko djece i unuka, stradalo je i njeno zdravlje. U tom periodu više sam puta bivšeg supruga tražila pomoć. On bi na moje molbe samo generički odgovorio: 'Mogu živjeti sa mnom, ako ti to ne možeš…'. Djeca s poteškoćama inače jako pate na vremenske promjene i taman u tom periodu mojeg sina je uhvatio tzv. meltdown. Ljudi bi to mogli povezati s tantrumima, ali meltdown je puno kompliciraniji jer može potrajati danima", ispričala je Božena.
Njezin sin tada nije mogao spavati, niti se mogao smiriti. Bio je budan par noći za redom i radio je buku. Božena mu, kaže, unatoč silnoj želji i volji, nije mogla pomoći jer na hrvatskom tržištu ne postoji lijek koji bi mogao ublažiti tegobe djetetu s teškoćama.
"Nije bilo pripravka da mu se pomogne i da ga se smiri. Situacija je eskalirala kada mi je jedno nedjeljno jutro pozvonila susjeda i prijetila se da će me prijaviti policiji i Centru za socijalnu skrb ako, citiram, 'ne smirim TO DIJETE'. Ponijela se kao da je riječ o zločestom dječaku koji nešto namjerno radi, a ne o djetetu s poteškoćama. Uplakana, pokušala sam joj objasniti da moj sin ima poteškoće i da nije on kriv što se nije mogao smiriti i spavati po noći. No, ona nije imala razumijevanja."
Očajna Božena zatražila je pomoć bivšeg supruga kojemu je do tada opraštala neredovito plaćanje alimentacije i samo povremeno uzimanje sinova. On ih je pristao uzeti na četiri dana.
Nesretna žena požalila se u Facebook grupi "Mamine tajne anonimne i javne" na svoju zlu svekrvu koja joj uništava brak i supruga koji je, nakon što se požali na njegovu majku, vrijeđa.
"Moja susjeda nije stala samo ne pukim prijetnjama, nego je nekako stupila u kontakt s mojim bivšim suprugom i on je zbog njenih izjava djecu odlučio uzeti k sebi. Nešto što je u početku izgledalo kao pomoć, naposljetku se pretvorilo u otmicu", rekla mi je uplakana Božena.
Sinove nije vidjela mjesec dana
Ona je, naime, bivšeg muža zamolila da joj vrati sinove te da dalje nastave s roditeljskom dužnostima i obavezama kako su si zacrtali nakon razvoda, no umjesto toga, privedena je u policijsku postaju zbog prijetnji, gdje je i prenoćila. I to sve, kaže, jer njen bivši ima veze na policiji.
"Još uvijek mi nije jasno kako su me mogli privesti samo na osnovi razgovora kojeg je on izmislio. Mene nisu uopće pozvali da provjere istinitost njegovih tvrdnji… Djecu mi bivši nije vratio već mjesec dana i nema naznaka kad ću ih opet vidjeti. Dopustio mi je kratki videopoziv za Uskrs i više svoju dječicu nisam vidjela, ni čula… Iako sam doživjela razne lažne prijave i klevete od strane bivšeg supruga, ono što me najviše u ovom svemu brine je kako će se sve ovo odraziti na djecu. Tko će mojem neverbalnom sinu s poteškoćama objasniti gdje je mama i zašto više nije sa svojom mamom?!. Angažirala sam odvjetnicu da mi pomogne, no sistem radi jako sporo…
Umjesto da pomogne, bivši suprug je skupljao moje iskrene molbe za pomoć kao dokaze da sam nekompetentan roditelj. Uz to, u zadnjih mjesec dana dobio je podršku i Centra za socijalnu skrb gdje me prijavio za zanemarivanje djece. Ne razumijem njegov naum i njegovo lažno prijavljivanje. On je taj koji me ostavio u trudnoći i koji je svu brigu oko djece prepustio meni. Umjesto da udružimo snage u borbi za našu djecu, posebno zbog našeg djeteta s poteškoćama, sada novac kojeg smo mogli utrošiti na terapije, trošimo na odvjetnike. On se bori za skrbništvo i mene u potpunosti želi izbaciti iz života naše djece", ispričala mi je Božena.
Osim što joj bivši suprug doslovno "kopa jamu pod nogama", ni ljudi kojima je svakodnevno okružena nisu pokazali previše razumijevanja za nju i njenog mališana s autizmom.
"Već dvije godine susrećem se s čudnim pogledima, s nerazumijevanjem. Ponekad od srama moram otići iz dječjeg parkića. Znate li kako je tužan osjećaj osjetiti sram zbog djetetovog ponašanja? Dođe vam da vičete na sav glas: 'On nije zločest, on je dijete sa poteškoćama!'. Boli vas njihovo nerazumijevanje. Kod nekih drugih poteškoća na djeci je vidljivo da ih imaju. Postoje fizičke osobitosti. Vaše dijete sasvim normalno izgleda, ali zašto se onda tako ponaša? Zašto se tako glasa? Zašto ne govori? Gdje god dođete, nailazite na osude… Dijete nije ništa krivo. Krivi su ljudi koji ne razumiju!", istaknula je Božena koja mi je potom opisala kako se osjećala kad je saznala da njen sin ima poteškoće u razvoju.
'Vrijeme je da sustav više pruži'
"Unutarnji proces koji prođe jedan roditelj, jedna majka koja otkrije da njeno dijete ima teže poteškoće uglavnom se sastoji od tri faze. Prva faza je negiranje. 'Ma ne, nemoguće, ne moje dijete!'. Druga faza je ljutnja. 'Zašto baš ja? Zašto baš moje dijete?'… I treća faza je prihvaćanje. Dok se dođe do treće faze prođe dosta vremena i dolazi do psihičke i fizičke iscrpljenosti. Dijete je svaki dan s vama, na terapije se ide tri puta tjedno i jednostavno je teško 'ostati normalan'. Tu je još i financijska neizvjesnost."
Božena je jako zahvalna javnim osobama koje su počele preko medija ukazivati na probleme djece s poteškoćama u razvoju i njihovih roditelja. Po njoj, osim što društvu nedostaje razumijevanja, sustav premalo čini za takvu djecu.
"Liste čekanja za terapije koje sustav pruža su dugačke i u tom periodu jedino što roditeljima preostaje je potražiti pomoć privatnih kabineta. Takve terapije su jako skupe, ali s obzirom da je najbitnija rana intervencija, nema drugog izbora. Uz to, djeca s poteškoćama rijetko dobiju vrtićko mjesto, tako je moj sin, koji je redovno upisan, dobio mogućnost dolaska samo dva puta tjedno na dva sata zbog inkluzije i socijalizacije. S obzirom da živim sama s njim i starijim sinom, bila sam primorana svoj obrt staviti u mirovanje i otići na dopust zbog njege djeteta s težim razvojnim smetnjama", kazala mi je.
Unatoč svim poteškoćama, problemima i neopisivo stravičnom stresu, Božena je ostala neslomljiva, snažna, hrabra i nepokolebljiva te ima važnu poruku ze sve.
"Moja poruka je da se ljudi moraju informirati. Vrijeme je da se podigne svijest o djeci s poteškoćama, da mediji više o tome pišu. Vrijeme je da sustav više pruži, bilo terapija, bilo mjesta u vrtićima… Isto tako, razvedene ljude nije teško posvađati. Trebalo bi osmisliti neku vrstu podrške za njih koji imaju djecu s poteškoćama. Često se tu ljudi još više udalje i još više dolazi do nesuglasica. Mislim da općenito cijelom društvu nedostaje razumijevanja i podrške. Nemojte osuđivati na prvu i misliti: 'Gle ova/ovaj nešto pogrešno radi, ne zna s vlastitim djetetom'. Probajte se jednom staviti u tuđe cipele i pronađite u sebi empatiju za druge!"
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
