Od djetinjstva provedenog u ritmu pjesme i plesa, preko školovanja u glazbenoj školi i nezaboravnih godina u Putokazima, pa sve do najvećih pozornica s legendama domaće scene. Njezin put oduvijek je vodio samo u jednom smjeru. U otvorenom razgovoru riječka pjevačica Ana Kabalin otkriva tko je prvi prepoznao njezin talent, kako je slučajan trenutak prerastao u dugogodišnju suradnju s Parnim Valjkom, koje joj suradnje najviše znače te koji veliki san još uvijek strpljivo čeka svoju priliku.

Foto: Privatni Album

Kako je zapravo počela Vaša glazbena priča? Sjećate li se trenutka kad ste pomislili: “Okej, glazba je to što želim raditi”?

Uopće se ne mogu sjetiti svog života bez glazbe, „kliše“ kojeg često čujemo, ali stvarno je tako. Otkad sam prohodala, pjevanje i ples bili su mi najvažnija zabava i aktivnost. Završila sam osnovnu glazbenu školu, klavir, koja mi je usadila radne navike i disciplinu. Tijekom srednje škole pjevala sam u zboru Putokazi, u kojem sam provodila svaki slobodni trenutak i tu sam si definitivno zapečatila sudbinu. Primjerice, nisam otišla ni na maturalno putovanje jer su mi probe i druženja u zboru bila važnija. Kasnije, svaki dnevni posao koji sam radila bio je potreban zbog egzistencije, ali se uvijek čekao onaj trenutak, predvečer ili navečer, kad se snimalo, nastupalo ili jednostavno živjelo glazbu.

Tko je prvi prepoznao Vaš talent?

Nisam sigurna, vjerojatno moji roditelji u trenutku kada su shvatili da imam sluha.

Jeste li oduvijek znali da ćete završiti na sceni ili ste u nekom trenutku razmišljali o potpuno drugačijem zanimanju?

Odgojena sam tako da je bilo „normalno“ završiti fakultet pa se zaposliti, ali ja sam uvijek malo prkosila. Odradila sam sve obaveze na faksu i niz različitih poslova, od trgovine do odvjetničkog ureda i korporacije, no pjevanje je uvijek bilo najveći gušt i prioritet.

Nastupali ste s Parnim valjkom od 2014. i još uvijek ste s njima. Kako je započela Vaša suradnja?

Točnije, s Valjkom nastupam od 2013. Krenulo je tako da im je trebao još jedan back vokal, a ja sam doslovno par dana prije toga prekinula suradnju s Tonijem Cetinskim. Ispala je to jedna jako dobra vremenska podudarnost, jedno od onih iznenađenja u životu koje, eto, traje već dosta godina na obostrano zadovoljstvo.

Koja Vam je od Vaših pjesama osobno najdraža i zašto?

Najdraža mi je definitivno „Nikad ne“, jer sam za nju napisala tekst i dio glazbe. To mi je bio veliki izazov, a ispalo je odlično i nema razloga da ne nastavim u tom smjeru, samo treba fokusa i inspiracije, kojih ponekad nedostaje u ovom užurbanom stilu života.

Više volite studijski rad ili nastupe uživo? Što Vam svaka od tih strana glazbe donosi?

Najviše volim nastupe uživo, tu se razmjenjuje energija s publikom, što je divno i odmah vidljivo. Volim i studijski rad, jer on je stvaranje, zapis nečeg što si zamislio i izveo, i to ostaje. I jedno i drugo mi je predivno na svoj način.

S kojim ste kolegama najviše uživali surađivati i zašto?

Mogućnost suradnje s različitim glazbenicima za mene je neizmjerno bogatstvo. Svaka suradnja ima svoje lijepe i manje lijepe strane, ali iz svakog projekta nešto naučiš i gradiš neki svoj put. Voljela sam Ri Rock, Melodije Istre i Kvarnera, svoj bend Metrobolik, pjevanje pratećih vokala na Dori i Eurosongu, Runjićeve večeri, koncerte u Olimpiji u Parizu s Terezom i Royal Albert Hallu u Londonu s Oliverom, u House of Blues u Chicagu s Nenom Belanom, koncerte s Radojkom Šverko i Jazz orkestrom HRT-a, kao i suradnju s Parnim Valjkom i rad na svom solo albumu.

Foto: Privatni Album

Imate li neko “tajno” glazbeno partnerstvo o kojem sanjate – domaće ili regionalno?

Imam, naravno, i baš radim na realizaciji takvog jednog sna na domaćem terenu.

Kako danas doživljavate domaću glazbenu scenu? Što Vam se sviđa, a što biste promijenili?

Domaća glazbena scena oduvijek je bila bogata i takva je i danas. Sviđa mi se ta raznolikost, ali ono što mi se ne sviđa jest da zbog količine informacija i brzine konzumacije, ispod radara prolaze neki jako dobri projekti, dok neki već izlizani ili nedovoljno kvalitetni, po inerciji, ostaju najprisutniji u medijima.

Što Vas opušta kad niste na sceni? Imate li hobi uz koji se “isključite” od svega?

Volim se naspavati, družiti se s dragim ljudima, putovati, skijati, jedriti, rolati, vježbati, hodati…

Jeste li osoba koja rado dijeli privatne trenutke s publikom ili ipak volite zadržati jasnu granicu?

Na društvenim mrežama ponekad dijelim i privatne trenutke, ali glavninu volim zadržati za sebe. Smatram da je granica nužna.

Na čemu trenutno radite? Možemo li uskoro očekivati novi singl ili možda album?

Nakon velikog slavlja 50 godina Parnog Valjka u Areni Zagreb, nastavljaju se koncerti do kraja godine, kao i nastupi s Nenom Belanom i Fiumensima. Paralelno radim i na novom singlu, nema stajanja.

Foto: Privatni Album

Imate li neki veliki san ili cilj koji još čeka “pravu priliku” da ga ostvarite?

Uvijek, ali to vam još neću otkriti.

POGLEDAJTE VIDEO: Sukob mišljenja o zastavama, simbolima i pjesmama: Nino Raspudić i Tesa Goldstein