U vrijeme kad se ovdašnji najgledaniji/najčitaniji mediji natječu u izmišljanju što pohvalnijih nastupa Severininoj dvoranskoj regionalnoj turneji ili pak pokušavaju nasiliti teme na uzorku novih singlova Jelene Rozge, najmanje se govori o glazbi.
Negdje postrani interesa provlače se autorice koje za razliku od prvospomenutih doista rade sadržaj a ne prodaju formu. Posljednjih godina se na domaćoj sceni iskristalizirala kantautorska ekipa momaka i djevojaka s akustičnim gitarama kao glavnim oružjem.
Od Bebe Na Vole preko Luke Belanija, Nine Romić, sve do Sare Renar, momci i djevojke su sveli svoj izričaj na minimalizam glazbe, ali pritom ne žrtvujući emotivni učinak predstavljene glazbe. Bar u namjerama. Jedna od trenutno najvrućljih imena je djevojka s gitarom i odličnim instrumentalistima kao back up bandom, Sara Renar.
http://www.youtube.com/embed/rcs9tqBEHTI Njen debi Djeca najavljen s nekoliko klasičnih MOR singlova ("U velikom stilu" i "Trebam te") u zatečenoj situaciji, na imitaciji scene, može djelovati kao roba za radio stanice i široki osmijeh. Tako je uglavnom zbog usaljene pozicije i manjka iole smislene konkurencije. Na tragovima Natalie Merchant, Sara pokušava iskombinirati emotivno zrele i socijalno svjesne pjesme. Lirski relevantne kojima će poručiti slušatelju neka od svojih buntovnih ili pak trezvenih razmišljanja o datom trenutku. Biti ambicioznim nije loše, ali držati se preozbiljnim zna biti zamkom za daleko iskusnija imena od dotične. Osim naslovne pjesme čiji refren doista zove na opetovanje i davanje povjerenja, Sara prečesto vrluda u velikim namjerama i upitnim dosezima ("Termopil", "Altruizam"). Daleko joj bolje stoji držanje generacijskih tema ("Mamurluk", "Zavedi me") nego kad osjeti potrebu biti pretjerano "revolu cionarnom". Tada je lakše primjetiti autoričin izgled nego sadržaj. U nekom drugom, ekonomski zdravijem vremenu, Sari bi bilo korisnije filtrirati autorske komade pa ih svesti na mjeru extended playa poput briljantne Irene Žilić čiji "Days Of Innocence" ostaje još uvijek daleko najboljim i nedostignutim djelom spomenutog kantautorskog minipokreta. Ocjena: 7/10
