Za taj gušt kupci prve linije od milijun novih modela dobiju užitak imanja mp3 verzije albuma Magna Charta Holy Grail. To je zadovoljstvo naplaćeno pet dolara po komadu, preračunato u jasno je dolara lake love i nepovratnog avansa.
Do pozicije da može ostvarivati takve profite od svoje glazbe trajalo je godina uspinjanja, povlačenja mudrih poslovnih poteza i oplemenjivanja svojih rap korijena. Širenje na tržište obuće, suvlasništva sportskih klubova, vođenje diskografskih kompanija, paralelno održavanje aktivnim reperskog flowa, privatni život i brak s Beyonce Knowles učinili su od Jay-Z-ja glazbenog biznismena s pokrićem i najveće rap čunke 21. stoljeća, uz Dr. Drea i njegov 'skriveni' laboratorij. Na showbizz planu u prijevodu radi se o dupleksu medijske pažnje kakvu garniraju Angelina Jolie i Brad Pitt.
U tom kontekstu svaki glazbeni korak mora biti promatran kroz prizmu najvećeg povećala na svijetu. Tako će već od naslova albuma naglasiti o kolikoj se ambicioznosti radi, referirajući naslovom na kombiniranje velike povelje slobode/Magna Charta Libertatum i Sveti gral.
//www.youtube.com/embed/G02PJkzwsWg
U Jigginom kontekstu to će značiti album iznimno ispovjednog karaktera s tom razlikom da u rijetkim trenucima graniči s 'i bogati plaču' momentom. Uglavnom, vješto izbjegavajući patetiku, Jay-Z se koncentrira na objašnjavanje pogleda na svijet s pozicije rap multimilijunera. U tome mu ritmički pomaže Timbaland s povremenim sugestijama Pharrella (ili nekreditiranog maga Ricka Rubina čija je prisutnost u studiju za vrijeme snimanja itekako dovoljna za sumnje da nije ostalo samo na slušanju Jigginih ideja).
Tako se u svijetu busanja u prsa vlastitim podhvatima kakvim dobar dio rapa odiše, Jay-Z više koncentrira na uvjetno rečeno misaono refleksivni trenutak u kojem si dozvoljava metaforički lamentirati o svijetu slikarstva Picasso baby, mode (Tom Ford), crnačke stvari (Oceans), obračunavanja s hejterima (FuckWithMeYouKnowIGotIt, FUTV), suradnji s Timbalandovom bebom Justinom Timberlakeom čiji falsetić mijenja uloge ženskih vokala u dva vjerojatna singla (Holy Grail i Heaven) ili krosanju sa svojom suprugom u Part II (On the Run) te redaljki BBC u kojoj se javljaju Pharrell Williams, Swizz Beatz, Justin Timberlake, Beyoncé, Nas i Timbaland, a da ta njegova vizura šaranja posvuda ne ispadne neutemeljenom i nimalo smiješnom.
Na žalost, ne radi se o albumu koji kreativnim dosegom komunicira s njegovim remek djelom Black Album ili jednako interesantnim prvim Blueprintom već je težina stavljena na njegov status pa si može dozvoliti pribrajanje milijuna prosječnim stvarima. U takvom omjeru snaga on ne može isporučiti loše djelo, ali nije ni impresivnim kako se moglo naslućivati bombastičnim video teaserima koji su najavljivali potencijalno razvaljujući verbalni striptiz.
