VIDEO: /

Bijeli Vojvoda se sjeća rock and rolla

Sve vezano uz red i rad ovog čovjeka je vrijedno poštovanja. Jer je jedan od rijetkih koji je prihvatio svoj poziv kao izazov i kao vječno istraživanje unutar zadanih formi.

25.3.2013.
15:02
VOYO logo

Bowie i kad je griješio, činio je to artistički dostojanstveno. Njegovi su loši albumi tokom karijere imali opravdanje u stalnoj potrebi za mjenama i poštenom principu traženje uzbuđenja u rock glazbi, nikad se ne mireći s očekivanjima kritike, publike i inih čimbenika tog hranidbenog lanca. Tako će novi, povratnički album plasirati zapravo tragom njegove kultne berlinske trilogije (Low, Heroes, Lodger) ali s daleko više oslonca na posljednjim studijskim albumima i vrlo konkretnom gitarističkom radu albuma 21. stoljeća, objavljenih prije desetljeća. Nakon problema sa srcem Bowie je najavio povlačenje aktivnog bavljenja glazbom, ali tkogod bio upućen u rad tog velikog lika znao je da će kad tad doći kraj perioda hibernacije. Izdržao je dekadu, no autorski nemir morao je rezultirati novim tucetom pjesama. Od masterpisa samog omota albuma koji je fino revidirao prošlost i naslovnicu Heroes albuma postmodernistički ga 'krijući' iza bijele kvadrature, Bowiejev svaki naredni glazbeni dan je revitalizacija bolje gitarističke prošlosti, osobito one zatečene na albumu Diamond Dogs. Sa starim producentskim kužerom i suradnikom Tonyjem Viscontijem s kojim se već sudarao na nekoliko albuma (Heroes, Lodger, Scary Monsters, Low, Reality, Heathen...) ispričao je suptilne glazbene priče o nestajanju i traganju za smislom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako je naslovnim singlom Where Are We Now zavarao kako će se raditi o nostalgičnoj žalopojki, već je zabrujao aktualnim Stars (Are Out Toinght). Kompaktno je roknuo u naslovnoj pjesmi, funkerski se saksofonom zaigrao u nekoj suludo kabaretskoj verziji na tragu Toma Waitsa (Dirty Boys), pomazio nostalgijom Valentine`s Day, podijelio nešto ritmike Love Is Lost i How Does The Grass Grows.

Otkazao se potom s Boss Of Me, malo ritmički pretjerao u If You Can See Me, skliznuo 70-ima u I`d Rather Be High i Dancing Out In Space. Zatim podsjetio što je značilo režati tridesetak godina unatrag (You Will) Set the World On Fire, da bi zaključio usporavanjem apokaliptičnim valcerom You Feel So Lonely You Could Die i mahnuvši fanovima s Heat pokazao što znači dostojanstveno stariti i raditi to sa stilom ne gubeći autorski integritet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

8/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo