Na ovim prostorima pobornike su našli u zaštitnicima tog zvuka Aleksandra Dragaša ili Ante Tomića kao kolega im iz Jutarnjeg lista, sisačkih Bambi Molestersa, susjednog ženika Chrisa Eckmana kao frontmena Walkaboutsa i producenta im novog albuma.
Novinar Luka Benčić i momci, potpomognuti Vavom (ex Laufer) i Dinkom Tomljanovićem (Bambi Molesters) na trećem studijskom albumu ispolirali su zvuk, ali ostali vjerni onim nostalgičnim širokopojasnim akordima, dešperatnim tekstovima (još uvijek nategnutog i tvrdog balkanskog engleskog). I pjevaju o vječnim temama, od ljubavi, preko životarenja, do trošenja ceste prije nego se cesta obračunava s njima.
U stihu 'still I wanna sunshine after the rain' vjerojatno je na najednostavniji način sabrano polazište My Buddy Moosea. A njihova uloga i unatoč ovoliko koherentnom gitarističkom materijalu na domaćoj glazbenoj sceni može prerasti dosadašnjie šačiće štovatelja i repetirati inozemni uspjeh Bambi Molestersa tek kad bi ih netko gurnuo Neilu Youngu a ovaj ih uzeo na neku zaštitničku foru.
Dotad su osuđeni na samoizabrano beatništvo i svojevrsnu rezignaciju i samozadovoljštinu ovim što i kako rade. Jer rade to dobro.
