Jedan od njih svoj će osamnaesti studijski album složiti na nagovor viteza prvog buntovnog gitarističkog reda, Toma Morella iz Rage Against The Machine, jednog od zadnjih bitnih bendova scene.
Naime, High Hopes je kolekcija ranije snimljenih ili napisanih ali neobjavljenih stvari. Portfolio pjesama s izrazito nabildanim antropološkim karakterom, izvođača koji već četvrto desetljeće nesmiljenim žarom dokazuje kako se iskra i strast prema glazbi ne smije gubiti s godinama i kako su svi oni koji okoštavaju i podilaze publici zapravo licemjeri vrijedni prijezira.
Bruce Springsteen i njegova socijalna glazbena svijest izvirat će iz svakog tona novog albuma. No, uz njega kao glavne uloge sukrivac ove kolekcije je spomenuti briljantni, unikatni i originalni gitarist, istovremeno zadrti socijalist koji se po svim pitanjima našao podudarnim s Velikim Šefom. Kakva se tek turneja sprema ako se ostvare nagađanja o zajedničkim nastupima, jer spoj ljevičarskog agit propa Morella s Bossovim socio backgroundom i podrškom E Street Banda, moglo bi proizvesti novu dozu godišnje grmljavine.
Startajući od proklamateske naslovne Tima Scotta preko obrade SonicsaJust Like Fire Would do zaključne prerade stare Suicide stvari Dream Baby Dream naredalo se drugih aranžmana već poznatih Bossovih ježurki (American Skin (41 Shots), The Ghost Of Tom Joad koju su na albumu obrada već skinuli i RATM), do komada u kojima će se ukazati njegov neprežaljeni saksofonist Big Man Clarence Clemmons, preko onih vječno skrivenih dragulja zbog kojih njegova pjesmarica preživljava desetljeća, a duboko sam uvjeren i stoljeća, kada će se kompilirati doprinosti klasičnoj rock kulturi.
Čišćeg, jednostavnijeg, emotivnijeg, direktnijeg a još uvijek energičnog pristupa teško će se naći s tolikim rokom trajanja i mogućnosšću samoobnavljanja. Posluhnuti samo The Wall i preostale naslove koji ne spadaju u gornji dom autorstva ali su sabrani u novom ruhu i novim čitanjima jednako dojmljivi i imp resivni u poredbi s tragačima za Svetim gralom tog istog rock and rolla.
Istovremeno, sjajno je imati originalni role model i biti u prilici posvjedočiti što znači istinsko autorstvo ili pak švercanja na njega, tj. nedostojni klonovi na domaćoj sceni od Valjkova, Kazališta i svih onih pretendenata na pisanje sličnih MOR (middle orientated rock) pjesama.
Uz Bossa ovakvog, raspoloženog, hiperproduktivnog a kvalitetnog ima nade. Ima nade. Još kad bi se našlo dovoljno hrabrih dovući taj emotivni prasak na Maksimir, Poljud, Hipodrom, bilo koje mjesto s 50.000 kapacitetom, Hrvatska bi bar na jedan, dva dana opet bila mjestom isto takvih nada, visokih očekivanja i ljudi s iskrenim osmjesima na licima.
Ocjena: 8/10
//www.youtube.com/embed/rOPDhoZH91g
