To da su omiljenim bendom mnogih hrvatskih filmaša, publike sklone pitkijim alter rock izričajima, znalo se od debi albuma. Nastavkom Jug su podcrtali taj status, da bi trećim La La ponajviše zbog hita godine Treblebass postali masovnije prepoznatim bendom omiljenim radiofoničnoj javnosti, onim koji je pomirio alter pop kategoriju negdje na pola puta između lucidnosti i zatvorenosti Pips, Chips& Videoclips i Jinxa sudeći ih prema albumima snimljenima u tekućem stoljeću.
Karika koja nedostaje hrvatskoj pop glazbi sa stavom definitivno je popunjena još uvijek pretjerano usamljeničkim statusom grupe Svadbas.
Skladateljski dvojac Jura Ferina i Pavle Miholjević godinama su tvorili pokretačku snagu, motor, invenciju ali i inerciju benda, da bi novim studijskim albumom konačno dobili ravnopravnog partnera u pjevačici i povremenoj autorici Ljubici Gurdulić.
Što se sve moglo čuti na izvrsnom predniku La La to se u nekom logičnom slijedu događanja dobija aktualnim albumom. Naznake su dobile repove.
Skladateljska kombinatorika, produkcijska živost, svježina u ritmičkim rješenjima, česte konverzacije između instrumenata, dopuštanje gitarama da rukovode pjesmom, sljedećeg trena mijenjanje primata ugodnom, melodičnom i pitkom vokalu Ljubice Gurdulić, sve se slijevalo u bend rastegnut između američkih i engleskih indie principa.
Apstrakcija tekstualnih poruka svedena je na najmanju moguću mjeru ne bi li onaj fakt nerazumijevanja šire publike bio umanjen.
Dominacija spolova ono je čime Svadbas zveckaju. Tiha muška bendovska većina dozvoljava zavodljiva feminiziranja ženskim vokalima, njihov je nutarnji glas jednako efektan kad je dinamičan kao u Tvoja, Dani ili Daj ili usporavan poput baladnog dijela Gubimo, Crno bijelo ili Glas u ušima.
Svadbas su stjecajem okolnosti nastavljači traganja za izgubljenim vremenima kada se bogatstvo nekog benda mjerkalo njihovim idejnim rješenjima, sposobnosti reinoviranja sebe samih. Ako je suditi po njihovoj recepturi Svadbas drže da su dobitnu kombinaciju ulovili prošlim albumom te im je na ovom ostalo razgraditi je detaljnije.
Na ruku im ide činjenica siromaštva regionalne glazbene scene bendom ovih razmjera i proporcija pa bi uz srpski Vroom, slovenski Psychopath, makedonsku Bernays Propagandu, moguće sutrašnje pupanje još jednih filmskih kolega (Šerbedžija – Roščić kao Luni Megumi), mogli krojiti svojevrsni poker joker asova muško ženskih kombinacija bazno ustaljenih u rock formi.
Ocjena: 8/10
