Nakon raznih varijanti i vokalnih kombinacija s gostujućim ulogama, ovaj puta se radi o instrumentalnom djelu, osim u skladbi Eres La Luz.

Također, tematski se i porukom obraća domorodačkim manjinama od Aboriđana do Indijanaca apelirajući porukama na priznavanje jednakih životnih prava unutar zajednica u kojima funkcioniraju.

Jednako kao što se u pojedinim stvarima opasno približio našem susjedstvu klanjajući se Hungarima ("Macumba in Budapest", "Mr. Szabo").

Konceptualno se u njegovom muziciranju stvari bitnije ne mijenjaju niti pomiču od kraja Šezdesetih kada je kao predvodnik istoimenog benda prvi puta masovnu pozornost privukao nastupom na legendarnom festivalu "ljubavi, cvijeća i mira i još koječega" u Woodstocku.

Santana je gitaristički maher koji u okvirima prokušane i zadane forme postavlja glazbu imaginativno.

U komadima u kojima se prepušta osjećajima puštajući da mu prsti pituraju zvučne slike opisane naslovima pjesama zna biti iznimno efektan, poticajan i slušljiv, dotle u trenucima kada prevagne njegova potreba za manirističkim tehniciranjem, izvrsnošću, brzinama skaliranja po vratu gitare, postaje naporan i dosadan u toliko puta ponovljenim obrascima.

Na razmeđi vaganja ta dva principa podjeljen je novi album, ovisno o sklonostima kojem vidu izražavanja, efekt na slušatelja je polovičan. Ocjena: 5/10