STILLNESS - Stillness (Menart)
I dok Postolari kreću s zafrkancijama kao određenjem prema publici, prvi glas Stillnessa Ivan Jurić Yuri se više vidi u ulozi ozbiljnog komentatora sociopolitičkog okruženja u kojem se nalazi. Od antiglobalizma do apatridizma, od "Iluzija" do crne točke kao glasa njegove generacije "Moja generacija" Stillness su u vokalnoj dub formi tragači cestama utabanim od strane TBF-a, dok Jurić kritički i cinično pokušava poentirati raznim igrama riječima. Unatoč relativno rasviranom bendu i zgodnim zvučnim poigravanjima ("Naiva", odlična dionica i instrumentalni razvoj u pjesmi "Energija"), povremenim verbalnim pogocima u sridu, novi je album Stillnessa zadržavanje dosadašnjeg statusa ambicioznih momaka koji pikaju i bodu jedino meta uvijek izađe neoštećena. Pesimizam i mizantropija kao prirodno stanje i posljedica života mladog čovjeka u Hrvatskoj zamorni su sami po sebi u svakodnevnom životu, pa kako neće biti u formi mutiranih dub komada. Album kao cjelina ne zvuči kao revolucionarni soundtrack zeitgeista premda je očita namjera i tendencija realizirati se u tom smjeru. Vizualno je zgodno inlay rješenje referiranjem na Sgt. Peppera grupiranjem njihove pratnje, kolektiva, ganga i grupe ljude direktno i indirektno povezanih s podržavanjem zvuka i misije benda. S druge strane Stillness su jedan od onih izdržljivih i našiljenih bendova koji neće ovisiti o stagniranju već će gurati do sljedećeg albuma, pa sljedećeg. Takvom taktikom razvoja za očekivati je još boljih komada u budućnosti. 6/10
