Ivana Kindl (47) rođena je u Požegi 1978. i odmalena je pokazivala glazbeni talent, no tek se u tinejdžerskim godinama odvažila ozbiljnije zakoračiti na scenu. Nakon nastupa na lokalnim natjecanjima i televizijskim emisijama preselila se u Zagreb, gdje je kroz suradnje s glazbenicima i producentima postupno gradila karijeru. Debitantskim albumom Trenutak istine (2002.) nametnula se kao jedna od prvih domaćih r’n’b izvođačica, a niz uspješnih singlova, festivalskih nastupa i kasnijih albuma potvrdio je njezinu svestranost i vokalnu snagu.

Tijekom godina profilirala se kao autentična umjetnica koja spaja soul, pop i gospel utjecaje, osvojila je i diskografsku nagradu Porin te ostala prepoznatljiva po snažnom glasu i glazbenoj dosljednosti. Za Net.hr osvrnula se na 20-godišnju karijeru, mentalno zdravlje i kazala čime se trenutačno bavi te što planira. 

Više od 20 godina ste na sceni, uvijek autentični. Je li to bila svjesna odluka ili vaša priroda?

Moja karijera počela je r’n’b stilom koji na ovim prostorima nema široku publiku, ali početkom 2000-ih, kad sam se pojavila na sceni, bilo je puno glazbenih emisija i moje su pjesme kod mlađe publike bile hitovi. Mladima je to bilo zanimljivo i nešto novo, na top ljestvicama sam dominirala. Oduvijek volim urbanu zapadnu glazbu i s vremenom sam shvatila što ne želim. Nisam htjela odustati od onog što volim pjevati bez obzira na sve, nisam za velike mase, komercijalizaciju, ne bih podnijela da me prate papparazi na svakom koraku i da me mediji rastežu. Volim imati svoj mir, ne volim gužve i draže mi je raditi koncerte u manjim prostorima. To je definitivno svjesna odluka koja prati moju prirodu.

Foto: Andrea Mulder

Koliko vas je odrastanje u Požegi oblikovalo?

U Požegi je sve počelo, prvi nastupi, gažice. Imala sam sreću da su mi roditelji od početka velika podrška jer već s 15 godina znala sam da ću biti pjevačica. To mi je dalo potreban rast samopouzdanja da grizem, da se trudim i razvijam glas. Vjerovala sam u sebe i znala sam da ću uspjeti.

Album Put ka sebi mnogi doživljavaju kao vrlo osobno i introspektivno izdanje. Što je za vas značilo to „putovanje prema sebi“?

To mi je najosobniji album, opisivanje puta ka sazrijevanju i upoznavanju sebe. U tom periodu prolazila sam veliku bolnu životnu školu i naučila puno. Emocionalno sam sazrijela, još sazrijevam zapravo i shvatila sam da je rad na sebi najvažniji jer svi vučemo neke traume. U srednjim godinama najčešće se ljudi izgube, počnu se tražiti pa mnogi postaju destruktivni i ostaju nezreli emocionalno. Kad čovjek osvijesti da mora duboko zaroniti u sebe da bi si pomogao, tad kreće iscjeljivanje.

Prošli ste težak period nakon izlaska iz dugogodišnje veze. Jesu li rane zacijelile i jeste li spremni na novu ljubav?

Nijedan prekid nije lagan, ali kao što sam kazala, radom na sebi, koji je dug proces, dolazi do zacjeljivanja. Dobro mi je i dalje biti sama, ali nisam usamljena jer imam mačke i fenomenalan je suživot samo s njima. Imam nekoliko bliskih osoba, ali jako volim i cijenim mir kojeg sada imam.

Javnost ste dotaknuli i svojom otvorenošću kada ste progovorili o depresiji. Kako se danas osjećate?

Dobro se osjećam, ponekad osciliram kao i svi, osobito kad se mijenja vrijeme i kad dugo nema sunca. Ne družim se više s toksičnim osobama i to je jedan od važnijih situacija kad si u procesu rada na sebi.

Što vam je najviše pomoglo?

Naučiti zdravo voljeti sebe, prekinuti toksične odnose i postaviti granice.

Osvojili ste brojne nagrade, uključujući Porine. Koliko vam priznanja danas znače?

Nagrade su odlične, ali nema ljepšeg osjećaja kad vidim iskrenu reakciju publike na koncertima. Kad se energetski povežemo, kad me napune fantastičnom energijom, a ja im se uvijek dajem. To mi je najveća nagrada: reakcija publike.

Što vas trenutačno najviše veseli poslovno?

Generalno nam nedostaje glazbenih emisija, nemamo više prostora za promovirati glazbu izvedbom uživo kao nekad. Trenutno se pripremam za Zagreb fest koji će biti u travnju i to s predivnom pjesmom, jednom od zadnjih na kojoj je svirao Matija Dedić. Pjesma se zove 'Nestajemo' autor pjesme je Silvio Pasarić moj stari suradnik s kojim sam obnovila suradnju. Snimila sam i duet s Borisom Leinerom, to je još jedna zanimljivost. Osim toga radim na ljetnim svirkama i podučavam pjevanje.

Često naglašavate da žena ne mora slijediti unaprijed zadane obrasce kako bi bila ispunjena. Je li vam trebalo vremena da dođete do tog mira sa sobom?

Liberalno sam odgojena i moji roditelji nikad nisu stvarali pritiske oko udaje ili potomaka. Moj život, moje odluke i tu su mi uvelike olakšali. Što se tih pitanja tiče, bila sam na miru oduvijek, na sreću.

Velika ste ljubiteljica životinja i često pomažete napuštenima. Vidite li se jednog dana u potpunosti posvećenoj toj misiji?

Obožavam ih i pomažem kad mogu. To je misija koju ću uvijek živjeti koliko god budem mogla.

Na koju ste odluku najponosniji, a što biste promijenili?

Promijenila bih brzopletost i nestrpljenje koje sam imala u počecima i neke površne odluke koje sam tada donosila. Držati se svog stila bez obzira na sve i ne okretati se kako vjetar puše, na to sam ponosna.

Što biste poručili Ivani s početka karijere?

Poručila bih joj da stane na loptu i ide pomalo.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Baby Lasagna otvorio duši Mojmiri: 'Ne sviđa mi se što postajem. Pokleknuo sam u nekim trenucima'