Tko koga briše odmah na početku? Prvi autorski singl pa brisanje... Nekad treba pobrisati staro da bi napravio mjesta za novo. Kao kad ljudi čiste tavane, tako sam ja čistila svoj mentalni tavan, konkretno, pobacala sam isprike i strahove koje sam godinama stvarala da bih opravdala zašto se ne baviti pjevanjem.
Koliko je taj start najava nadolazećeg albuma? Uglavnom se pobaca tri-četiri komada prije kompleta. Tom logikom tebe ćemo slušati najesen? Prije godinu dana kad sam odlučila ući u profi pjevanje, mojoj je laičkoj logici isto bilo prirodno da napravim par pjesmica i onda bacim van album... I onda mi se stvarnost nasmijala. Shvatila sam vrlo brzo da su troškovi snimanja albuma kad nisi dio benda, te ne pišeš i ne skladaš sam pjesme vrlo veliki, a prihodi od gaža vrlo nesigurni i promjenjivi, što je kad se uzme u obzir da je hrvatsko tržište vrlo maleno, neisplativa investicija. Diskografija propada i čini mi se da postaje stvar kolekcionarstva. Pjesma po pjesma, zasad.
Je li taj plesni ritam dobra smjernica i ostatka stila i albuma ili... Generalno me vuče raditi upbeat pjesme. Ples volim jednako kao i pjevanje, pa mi je nekako prirodno da je i ritam plesan. Sumnjam da ću se toga slijepo držat. Promjena prirodno dođe. Radit ću po filingu.
http://www.youtube.com/embed/pq6837LiK4E Stvar potpisuješ uz suradnike. Prevedi mi, molim te, što to znači – pišeš stvari i skladaš ih ili govoriš ljudima kako želiš da zvuči, pa onda oni tako to i naprave jer te vole slušati... To znači da je beat, tj. glazbu napravio kolega, a vokalnu melodiju ja. Ni ja ni on nismo glazbeno obrazovani, pa mi riječ skladanje zvuči neprikladno – zvuči kao da smo znali što radimo, ha, ha, ha. Tekst je nastao tako što sam opisivala što i kako želim ispričati u pjesmi, a prijatelj koji je se bavi repanjem je stavljao na papir tok misli. Onda bih ja izbrisala pola i dodala nešto drugo. Onda bismo skužili da nešto funkcionira i brainstormali i dodavali se što staviti, koja rima, koja riječ. Mislim da napisati pjesmu ne znači isto što i biti tekstopisac. Da narednih pet godina sama pišem tekstove, ne bih se imala hrabrosti prozvati tekstopiscem. Mislim da će se opet događati da sam koautor, jer nitko ne može izraziti baš sve na način na koji ja želim izraziti što osjećam, a i volim raditi u paru – imaš se s kim dodavati idejama. Produkcijski sam tražila neko rješenje i od suradnika dobila prijedloge, te sam odlučila što mi najviše odgovara. U principu sam shvatila da dobro znam što ne želim i znam kakav zvuk i atmosferu pjesme želim, ali kad je došlo do tehničke realizacije, trebalo mi je dosta pomoći pošto nisam nikad radila pjesmu, pjevala u studiju i imala na umu aranžmanske i producentske mogućnosti promjene pojedinih dijelova.
Erykah Badu, Incognito, Sade, Estelle, Randy Crawford... Tko je još odgovoran za ono što jako voliš u glazbi? Koliko vremena imaš? R'n'b 90-ih – TLC, Aaliyah, Ginuwine. Od novijeg Destiny's Child i Usher na počecima. U neosoulu – Alicia Keys, Angie Stone, Jill Scott, IndiaArie, D'angelo, Musiq Soulchild, U soulu – Marvin Gaye, Stevie Wonder, Aretha Franklin, Donny Hathaway, Raphael Saadiq. U hip-hopu – Lauryn Hill, Salt n Pepa, Talib Kweli, Common, Bahamadia, Nas, Roots, Q-tip,Guru. Od popa – Michael Jackson, Jamiroquai, George Michael, Whitney Houston, Mariah na počecima, Simply Red.
Nakon karaoke reality showa uglavnom si zaživjela u nekoj klupskoj r'n'b varijanti, zar ne? O čemu se radilo uživo i kako bi to izgledalo? Pa u principu za te gaže se možda više znalo, ali pjevala sam generalno sve iz repertoara koji volim i još mnogo više neke aktualnije klupske hitove, koji su većinom bili pop i komercijalni house. Nastupala bih najčešće na matrice uz DJ-a, bez obzira radi li se o brzoj klupskoj gaži ili laganiniju za sjediti i piti piće. Bend je nastupao samo jednom javno jer nismo imali iste želje po pitanju gažiranja, pa smo se rastali vrlo brzo nakon prvog nastupa. Najdraže su mi lagane gaže uz gitaru i klavir, gdje se ispjevam za dušu. Njih sam imala gotovo koliko i klupskih.
Kako su ono tepanja išla? Domaća J.Lo? Nova Remi? Nešto treće, uzbudljivije, veće (namig)... U koje su te sve ladice trpali? Super je primiti kompliment, ali kad usporedba postane poznatija nego ti, izgubi se smisao cijele priče. Rado bih da se glazbenike općenito, pogotovo nove, ne trpa u kalupe i uspoređuje, bar ne iz krivih razloga. Krivi razlog je po meni kad se čitatelje pokušava privući prepoznatljivim imenom u naslovu jer će članak biti čitaniji bez obzira koliko je usporedba realna. I onda dobiješ dojam da nikad ništa novo ne izađe, nego da se sve samo valjaju kopije, a mislim da nije tako. I taj žuti senzacionalizam koji se provlači po svim našim novinama, ne samo po časopisima koji se deklariraju kao žutilo, mi je grozan. Remi pak fakat volim kao autoricu, da ne spominjem da mi je kao ženi stvarno drago da na hrvatskoj sceni postoji jedna tako jaka žena, koja je pozitivan primjer za druge mlade žene. Nikad me nisu usporedili s njom, nego kad me pitaju za hrvatske glazbenike koje volim, često se nisam mogla puno njih sjetiti, a Elemental i Edo Majka su baš ono što sam slušala i doma. Ajde, ako se mogu konačno izjasniti, volim i TBF, Kristijana Beluhana, Yammat, Dinu Dvornika, Mayalesi su mi fantastični, Natali Dizdar, volim i Olivera, Josipu, Jinxe itd. Od novih bendova Sane.
A tko je tvoja publika, mislim profilno? Imaš li pregled ljudi koji bi trebali nositi Ines kroz profesionalno bavljenje glazbom, kad ćeš s Frankom Batelić igrati neku novu Nina Badrić – Vanna mrtvu trku oko najboljeg pop-vokala na domaćoj sceni? Bože, tko je uopće rekao da želim biti među najboljim vokalima na domaćoj sceni ili da uopće mislim da mogu biti tako nešto?! Ha, ha, ha... Što se mene tiče, moje pjevanje je u povojima i smatram se učenikom pjevanja. Jedino što trenutno mogu ponuditi ljudima je iskrenost u interpretaciji i eventualno zabavan nastup ako se radi o pjesmama gdje mogu raditi grimase i malo čagati (smijeh). A moja ciljanja publika – nema je jer nema cilja. Htjela bih da se na moje pjesme može zabaviti ili se pak poistovjetiti s njima i tinejdžer, i mladi roditelj, i poslovnjak, i ljudi godina mojih roditelja. Opće ljudske teme – ljubav, životni usponi i padovi, nesigurnosti, traženje sebe, sreća, svakodnevni mali događaji – to nas sve prati svaki dan, cijeli život i mislim da ako ne zabrijem u nekom određenom stilskom/žanrovskom smjeru, mogu bar tematski dohvatiti dosta ljudi. Granice zasad nemam. Prednost odluke da ne živim od glazbe je da se ne moram prilagođavati tržištu, nego mogu naprosto raditi kako mi se sviđa i kako osjećam, pa ako se nekom svidi i ako se ljudi mogu stvarno povezati sa mnom preko te mjuze, ako moja glazba može biti u pozadini dana koji netko živi – što mi više treba neka usporedba, neka utrka.
I onda su bile redaljke na onoj informaciji o farmaciji, zar ne? Iščuđavali su se svi živi i mrtvi kako farmaceutica (je li to isključivo apotekarica ili može biti još svašta s tabletama?) tako pjeva i izgleda, valjda navikli da tete moraju biti jako namrštene kad daju analgine ili te neke popularne svakodnevne tablete... Tete u ljekarni jesu dosta namrštene, a nakon godinu dana staža mogu reći i da znam zašto. Nakon pet godina hard core učenja, posao se svede na izdavanje aspirina i pastila za grlo i na hrpu papirologije i birokracije. Ne bih rekla da je uloga farmaceuta nestala, nego da nije popratila promjene koje su došle – u ljekarni se gotovo više ništa ne izrađuje i gotovo sve info o lijeku pišu na ekranu, a farmaceuti prolaze školovanje isto kao i prije 20 godina. Imate puno znanja i posao koji od vas zahtijeva dvije moždane stanice, kompjutorsku pismenost i malo uljudnosti. To uzrokuje frustraciju. Uloga farmaceuta bi trebala biti savjetodavna, po meni bi i ljekarne trebale imati farmaceute za kontrolu, poboljšanje terapije i promjene zdravstvenih navika, a tehničari bi mogli izdavati lijekove. Farmaceutski savjet bi se mogao i posebno plaćati. Naprimjer, takav je sistem u VB dokazano uštedio gomilu novca zdravstvenom osiguranju. Poboljšano je bolesnikovo praćenje terapije i bolja je kvaliteta života, da ne spominjem silne boravke u bolnicama koji se nisu dogodili jer osoba nije krivo uzimala lijek ili je poboljšala zdravstveni status. Bar bi se mjerenje šećera trebalo moći obaviti u ljekarni. Farmaceut pjevačica, dosta ljudi se iznenadilo. Valjda nije svakidašnja kombinacija, što ja znam. Treba li napomenuti da u labosu na fakultetu ili u ljekarni nisam izgledala kao u novinama? Blago rečeno, ha, ha, ha. Mislim da je par ljudi s fakulteta kad je vidjelo fotke pomislilo – ma to nije ona.
Pogled u budućnost. Nastavljaš klupski đir ili... koja je uopće ideja trajanja na sceni? Nema objave albuma, pa nema ni nekog pogleda u budućnost. Bit ću sretna ako drugi singl uspijem isfinancirati, a kamoli album. Cilj je zaposliti se, paralelno raditi glazbu i gaže koje radim za gušte. Poanta nije trajanje na sceni, nego bavljenje nečim što me usrećuje i nada da će se nekome to i svidjeti dovoljno da me prati kao izvođača i da dolazi na nastupe itd.
