Ovoga ljeta posjetit ćete Zagreb. To nije prvi put da dolazite u Hrvatsku? Ovo nam nije prvo gostovanje u Hrvatskoj. Već smo puštali glazbu na jadranskoj obali, u jednom mjestu blizu Splita. Sjećam se da smo tada prvi put jeli tartufe, gljive po kojima je Hrvatska jako poznata. Moram reći – imate odlične gljive! Uz njih smo pili i fino hrvatsko vino. Zapravo me vežu divna sjećanja uz Hrvatsku i jako se veselim povratku. Zaista imate divnu zemlju.
Koliko dugo ostajete, hoćete li imati vremena razgledati Zagreb? Ne znam, uglavnom, dođemo, odradimo i odemo. No, u ovom ću slučaju pokušati dogovoriti da ostanemo malo dulje i razgledamo Zagreb.
Svirate na Jarunu, na festivalu INmusic, što obožavatelji mogu očekivati? Svirat ćemo svima poznate hitove jer fanovi u Hrvatskoj itekako dobro poznaju Basement Jaxx. No, budući da trenutno radimo na novom albumu i izbacili smo novi singl, fanovi će imati priliku čuti i neke naše nove uratke. Recimo da će polovina seta biti klasični Basement Jaxx, a nekih pet do šest stvari bit će izvedene u 'punom sastavu', odnosno ja ću svirati klavijature i gitaru, dok će Felix biti za miks pultom. Dakle, cijeli bend i vrhunsko iskustvo!
Što očekujete od obožavatelja u Hrvatskoj? U sjećanju mi je ostalo da su Hrvati jako topli i pozitivni ljudi koji vole uzbuđenja i dobru zabavu. Očekujemo da ćemo to pronaći i ovoga puta.
U travnju ste izdali novi singl Back 2 The Wild. Kad možemo očekivati novi album? Nadamo se da će album biti gotov do kraja srpnja, pa bi se na policama trebao naći u početkom kolovoza. Posljednje dvije godine napravili smo pauzu i nismo stvarali. Ove smo godine počeli raditi na albumu, a sada smo krenuli ponovno s nastupima. Trenutno smo na kratkoj turneji koja će trajati tek nekoliko dana.
Jeste li uzbuđeni zbog ponovnog povratka na scenu nakon stanke? Jako! Prošlog smo vikenda imali prvu svirku i bilo je odlično. Puno toga ovisi o tome u kojoj zemlji nastupaš.
U kojoj zemlji najviše volite puštati glazbu? U Hrvatskoj je jako dobro, u Španjolskoj je odlično, a draga nam je i Australija. Uglavnom se u većini zemalja odlično provedemo.
Dugo ste na glazbenoj sceni, možete li izdvojiti najneugodniju ili najčudniju priču koja vam se dogodila u karijeri? Na samom početku karijere, kad smo otvorili klub Rooty, stvari su bile poprilično lude. U klubu su se okupljali veoma čudni ljudi širokog spektra i situacija je uvijek bila nepredvidljiva. Čudne stvari su se događale u klubu, no ne mogu trenutno izdvojiti nijednu priču koja bi bila za javnost.
U vašem dvojcu – Felix i Simon – tko je dečko za tulumarenje, a tko je odgovoran? Pa ne bi se to baš tako moglo podijeliti. Kad sam upoznao Felixa, ja sam bio više glazbenik koji je volio stvarati glazbu, a Felix je radio u klubovima kao DJ. Iako je provodio noći po klubovima, ne bih ga opisao kao 'party zvijer'. Oboje smo odgovorni kad je posao u pitanju, no zapravo smo potpuno drugačijeg karaktera i kao takvi sjajno funkcioniramo više od 20 godina.
Možete li reći da su 1990. bile bolje za stvaranje elektroničke glazbe? Smatram da sve ovisi o tome koliko imaš godina. Kao tinejdžer, dok još pronalaziš sam sebe, pronalaziš i glazbu. Ona je svojevrstan soundtrack tvog života i igra veliku ulogu u tvom odrastanju. Siguran sam da današnji klinci vjeruju da će glazba koju danas slušaju s njima ostati zauvijek. Dok će se starija generacija uvijek osvrtati za prošlošću i glazbom koju su slušali kad su bili mladi. Ne želim se početi žaliti da je prije bilo bolje, jer su takva razmišljanja, zapravo, veoma subjektivna. Konkretno, za nas, za Basement Jaxx, sada je odlično vrijeme za stvaranje glazbe. 1990-ih je elektronička scena obilovala house-glazbom koja nije 'vrištala na vas', nego je samo stvarala osjećaj ugode. Bilo je veoma pomodno u to vrijeme slušati house-glazbu, koja se sada ponovno vraća. Naime, posljednjih pet do šest godina elektronička je scena bila žestoka i uzbudljiva i bilo nam je jako teško uklopiti se. Sada se vraćamo.
Osvojili ste i Grammyja za album Kish Kash, gdje ga čuvate? Čuvam ga u dnevnom boravku i jako sam ponosan. Iskreno, kad su nas pozvali na dodjelu Grammyja, uopće nisam znao kakva je to nagrada i nije mi apsolutno ništa značila. Sada mi jako puno znači kad ljudi dođu u moju kuću i komentiraju: 'Opa, imaš Grammy!' Tada sam jako ponosan. No, kako je Grammy američka glazbena nagrada i u Engleskoj se uopće ne prati, niti prikazuje na TV-u, isprva je nisam toliko cijenio, no danas mi je jako drago da sam je dobio.
Moramo spomenuti da ste se okušali i u filmskoj glazbi, napisali ste soundtrack za film Attack The Block. Kakvo je to bilo iskustvo? Bilo je sjajno, zaista smo uživali. Potpuno je drugačije stvarati glazbu za film jer imaš ograničenja, imaš nekog tko ti sjedi za vratom i govori da se požuriš. Nema tu previše prostora za razmišljanje, stišću te rokovi i ti jednostavno moraš isporučiti proizvod. Iako je i ovo glazba Basement Jaxxa, potpuno se razlikuje od onoga što smo snimili na albumu. U svakom slučaju, bilo je veoma uzbudljivo iskustvo.
Surađivali ste s Lily Allen, Yoko Ono, Santigold, Robyn, Missy Eliot, Justinom Timberlakeom i mnogim drugima, tko je bio najteži za suradnju? Zapravo je uvijek sa svima pomalo teško raditi. Teško je kad se susretnu dva glazbena uma i pokušaju nešto napisati. U većini naših suradnji radilo se o remiksevima, što je puno lakše raditi od pisanja same pjesme. Pisanje glazbe s nekim uvijek je zahtijevan posao, dok kod remiksiranja imaš već gotovu pjesmu pa je puno lakše.
Koje su vaše želje za budućnost, želite li surađivati s još nekim imenima s glazbene scene? Trenutno još uvijek tražimo pjevače za novi album, a nama je najveće zadovoljstvo dovesti nove, mlade ljude za koje još nitko nije čuo. Ipak, veliko bi nam zadovoljstvo bilo surađivati s Princeom.
