Onda će s dva tri studijska albuma dokazati ili promašiti očekivanja novih nada zbog kojih se zbrajaju zvijezde s kritičarskih recenzija, rezerviraju intervjui u najvrućljim rubrikama još uvijek relevantnih pop rock magazina.
No dotad, nakon nastupnog extended playa zarolalo se intrige oko novog benda iz Athensa, države Alabame.
Premda su počeli tek unatrag tri godine zajedničkom svirkom davati počast njima bitnim izvođačima, razvili su svoj jam session do prepoznatljivog južnjačkog soul suzvuka i organskog rythma and bluesa.
Nešto poput kombiniranja Bookerovih MG'sa, zatim pratećeg benda Otisa Reddinga, Kings Of Leona ili ekipe koja bi svirala iza Jamesa Browna i Macy Gray ili nešto u što se mogla razvijati Amy Winehouse da je nije skrahiralo među drogsanim dvadesetsedmogodišnjacima.
Alabama Shakes je izvrstna retro rock postava koja njeguje staru školu r`n`b zvuka i adekvatan akustični pristup. Na debi albumu kao da su servirani direktno iz vremena kada se r`n`b čitalo punim imenom i prezimenom, a ne pomodnim kraćenjem 'arenbi' u ime krštenja bazičnog popa mutiranog za slatke tamnopute pjevačice i meke pjevače.
Iznimno upečatljivog kolora glasa i izražajne interpretacije, pjevačica i gitaristica Brittany Howard frontira ispred rasviranog i raspoloženog benda fokusiranog na opušteni jam. Njihova praskavost mami na vrlo efektnu foru uvlačenja u mrežu zvuka.
To je jedan od onih sastava koji ne pričaju puno, uzimaju instrumente i glazbom uvlače u svoj bazično spori moving i groove. S puno puno prirodnosti na izvorištima muza i duša.
Tako je od početnog singla Hold On, bildanjem I Found You i Hang Loose preko ponajboljih komada albuma pri središnjici Rise To The Sun, You Ain`t Alone, Heartbreakera i Goin`To The Party sve do kraja baladne partijane s naslovnom i zaključnima Be Mine i I Ain`t The Same.
I dokle god je potrebe diskografske industrije za izmišljanjima hypeova ovog tipa, kada proglašavanje nečega izvrsnim ima korijene u njihovom sadržaju i glazbi, a ne paket mašnama i aranžmanima serviranim od menadžmenta, kada za bend ruku u vatru stavi Jack White, onda su hvalospjevi, 'sumnje' i polagane nade bile opravdane. Soul on! Ocjena: 8/10
