Prvi, točnije Nulti dan festivala, ugostio je Alice in Chains, čija publika, za razliku od samih članova benda, uopće ne stari. Nove generacije se jednostavno zaljubljuju u njihovu glazbu.
Prvi dan festivala obilježio je jedan laganiji tempo, koji je poslužio kao dobra priprema za dva dana koja slijede.
Sedam sati odlične glazbe na jednom mjesto, hladno zagrebačko večer te lagana kišica u kombinaciji s vjetrom koji baš i nije štedio publiku, odlične su kondicijske pripreme za gužvu koja će vladati Jarunom naredna dva dana.
Festival je otvorio peteročlani domaći sastav Popeye kojeg čine vokalisti Gianne i Fere, gitarist Zheeka, basist Mrlja i bubnjar Nadan. Iako iza sebe imaju dva studijska albuma, priliku da ih čujete imali ste u sklopu nastupa domaćih glazbenika kao što Urban&4 i Edo Maajka te sa svjetskim zvijezdama poput Sepulture, Korna i Asian Dub Foundationa.
Ovaj pulski sastav pred malobrojnom publikom predstavo je svoju zanimljivu glazbenu mješavini i opravdao svoje mjesto na ovom festivalu.
Kawasaki 3P koji je s posljednjim albumom Idu Bugari doživio velik uspjeh, a s njim i slavu i brojne gaže, nakon open aira ispred Močvare svoju svirku na otvorenom predstavio je i na jarunskom festivalu. Tehnički potkovani i sa moćnom brass sekcijom brzo su podigli atmosferu među još uvijek malobrojnim posjetiteljima.
Tek na nastupu TBF-a, koji je sa svirkom započeo u 21 sat, napunio se prostor ispred stagea. Splićani koji su već davno zauzeli mjesto jednog od najboljih domaćih benodva, bez pola muke su odradili sat i pol svirke ispred publike koja je naučili svaki stih s njihovog posljednjeg studijskog albuma Galerija Tutenplok.
Nakon odrađene unppluged turneje The Beat Fleet je i u 'uštekanu' svirku unio znatno više improvizacije, što je pokazao i jarunskim koncertom na opće oduševljenje prisutnih.
Bendovi i glazba koju ne čujete dugo, a nekad ste je voljeli jako, bude posebne emocije. Nastup Alice in Chains napravio je upravo to.
Gitarist Jerry Cantrell, bubnjar Sean Kinney i basist Mike Inez u Zagrebu su nastupili s pjevačem Williamom DuVallom koji je zamijenio legendarnog vokalistu Laynea Staleyja.
S Williamom DuVallom bend je snimio album Black Gives Way to Blue koji je pokupio dobre kritike i na zagrebačkom koncertu, kao i na ostatku turneje, bend je predstavio svega tri pjesme s novog uratka.
Ako ste preslušavali sam album, vjerojatno vam se činilo kako Williamov vokal odlično korespondira s glazbom Alice in Chains te da je upravo ono savršena Layneova zamjena. Nastup u živo stvara jednu sasvim drugačiju sliku.
Iako je sam nastup uistinu profesionalno odrađen nemoguće se oteti dojmu da su Alice in Chains došli u Zagreb godinama prekasno te da je bez originalnog vokaliste nemoguće okusiti bar dio bogate prošlosti ovog benda i vremena koje ga je iznjedrilo.
DuVall je svojom pojavom čista Layneova suprotnost, ali činilo se da bend svojom srčanom svirkom i spomenom samog pokojnog pjevača pokušava zadovoljiti njegov duh.
DuVall nije čovjek koji kopira svoga prethodnik, već svojim glasnom i vokalno izvedbom pokušava odati počast čovjeku i glazbi koju je radio.
Alice in Chains je s gotovo sat i pol svirke nagradio sve svoje fanove koji su prohladni prvi dan ljeta došli na jarunsko jezero.
Kao nagradu za upornost i iskazanu podršku, bend je na bisu odsvirao tri najveća hita iz 90-ih, Rooster, Would? i Nutshell i tako se definitivno urezao u pozitivno sjećanje svih prisutnih.
