Egzorcizam na filmu je patentiran kao uspješna špranca od kultnog Friedkinovog "Istjerivača đavola". Područje neistraženog, sugestibilnog, supernaturalnog kasnije će poslužiti nekoliko zgodnih i strašnih ekranizacija od "Egzorcizma Emily Rose", "Posljednjeg egzorcizma", preko "Sotone" i "Paranormalnog". U svim slučajevima radilo se o razmjerno uvjerljivim filmovima čijem je efektu pogodovalo pseudodokumentarno poigravanje temom.
Novi prilog filmskom boju protiv Nečastivog idu korak dalje promovirajući ga podatkom da je temeljen na istinitim događajima.
Dakle, nakon uvodne scene u kojoj saznajemo tajnu uklete kutije, djevojčica čiji su roditelji pred razvodom kupuje antičku dybbuk kutiju iz koje će biti oslobođeno zlo i naopako. Naoko plošan sinopsis danski je redatelj Ole Bornedal (odličan triler "Noćni čuvar") u produkciji majstora vizualno dobro upakirane strave Sama Raimija, pretvorio u zahvalan i gledljiv film. Ljubiteljima strave ponuđeno je redanje stereotipa i klasičnih scena napetica programiranih za plašenje (prsti u grlo prilikom gledanja u odraz u zrcalu), ali upakiranih s puno šminke. Odlični su nositelji glavnih uloga, osobito malecka Natasha Calis kao opsjednuta Em čija rola ne zaostaje puno za klasičnom vrištanju Linde Blair, dok su Kyra Sedgwick i J.D. Morgan jednako dobri kao roditelji u panici i borbi spašavanja kćeri. Tamo gdje svi skeneri, medicina i nauka nisu dali odgovore niti odgonetali čudna zbivanja i novi temperament njihove kćeri morali su posegnuti za demonolozima.
Variranje jeze odrađeno je s mjerom, pa ako se regrutirate iz redova ljudi koji će dozvoliti mogućnost ili bezrezervno vjerovati u "istinitost tvrdnje" bez prirodoslovnih dokaza, dobra je prilika da se film može doživjeti zaštrašujućim, što mu je i bila osnovna namjera. Ocjena: 7/10
