Biti crn ili neke druge ne-bijele boje u Sjednjenim Američkim Državama nikada nije bilo lako. Stvari su se, naravno, s godinama promijenile, mnogi od njih imaju priliku ostvariti „Američki san“ u gotovo svim segmentima društva, pa ipak problem diskriminacije i etiketiranja i dalje nije nestao. Sve dok bude tako, neće se samo periodično prelijevati u obliku prosvjeda Black Lives Matters, nego će se reflektirati u umjetnosti i igranom filmu, kao u slučaju Emergency, najnovijeg filma američkog redatelja Caryja Williamsa i meksičko-američke scenaristice KD Dávilae koji se nedavno počeo prikazivati na Amazon Primeu.
Film je proširena verzija njihova kratkog istoimenog filma iz 2018., a inspiriran je vlastitim životnim iskustvima i osobnostima ljudi s kojima su autori bili okruženi. Dávila je objasnila u razgovoru za PopMatters da je centralna ideja u pozadini filma zabrinutost ljudi, posebice muškaraca tamne boje kože za to kako ih se percipira, u strahu da neće biti podvrgnuti diskriminaciji. Williams je nadodao da je jedna od stvari koje je želio istražiti u ovoj dužoj verziji osjećaj straha i tjeskobe koji mladi ljudi doživljavaju u zemlji, posebice mladi ljudi s drugačijom bojom kože. "To je stalna stvar o kojoj razmišljamo. Ako vozite i vidite policajca, obuzme vas napetost. Ne bi trebalo biti tako, ali tako je“, upozorio je Williams.
Premisa filma je vrlo jednostavna. Žanrovski polazeći od adolescentske komedije sazrijevanja tipa Superbad (2007.) i komedije krize srednjih godina The World's End (2013.), tiče se dvojice crnih studenata, Seana (RJ Cyler) i Kunleua (Donald Elise Watkins), zagrijanih da obore partijanerski rekord obilaskom sedam različitih zabava sve dok se film neočekivano ne transformira u društveno kritički triler-dramu na rubu horora nakon što u kući, gdje stanuju zajedno s latino cimerom Carlosom (Sebastian Chacon), pronađu bijelu, malodobnu djevojku u nesvijesti. „Da i? U čemu je problem? Nazoveš hitnu i to je to“, vjerojatno je prvo što ćete pomisliti. Međutim, očigledno, nije baš sve tako jednostavno ako ste crnac ili netko s drugačijom bojom kože u SAD-u.
Samoispunjavajuće proročanstvo
Film prikazuje kako zrno paranoje u neočekivanoj situaciji koja traži hitnu akciju može pokrenuti lavinu pa iz potpuno bezazlene situacije eskalirati do potencijalno smrtonosnog rollercoastera. Kao takav je sjajan primjer fenomena "samoispunjavajućeg proročanstva", u kojemu naša očekivanja od drugih ljudi, utječući na naše ponašanje prema njima, također utječu i na to da se takva osoba ponaša prema nama baš onako kako smo i očekivali. I tako smo napravili puni krug, dokazavši da su nam početna očekivanja bila istinita.
Konstantno napušeni Sean projicira svoja očekivanja na policiju, vjerujući da će ako pozovu hitnu završiti kao osumnjičenici za nepostojeće kazneno djelo samo zbog svoje boje kože. Raspirivši iracionalni, ali ne i potpuno neopravdani strah (s obzirom na povijest rasnog nasilja u SAD-u i da crnce još uvijek policija ubija češće nego druge skupine, prema podacima The Washington Posta) kod još uvijek naivnog biologa, primjerka "crne izvrsnosti", Kunlea i empatičnog gamera Carlosa, umjesto da nazovu 911, odluče se djevojku u stanju trovanja neimenovanom supstancom odvesti izravno u bolnicu uz ispriku da su je slučajno pronašli.
No, naravno, ono što se činilo kao jednostavna ideja ispostavi se kao savim pogrešna odluka koja će uzrokovati gotovo katastrofalnu kaskadu događaja, vodeći prema Seanovu samoispunjavajućem proročanstvu.
Aktivistička poruka
Dok dvojica afroamerikanaca i njihov latino prijatelj zapadaju tijekom jedne lude noći u sve dublje nevolje, Emergency definitivno ostavlja dojam generičnosti, kako stilski, tako i narativno, ali to što je neinventivan nimalo ne znači da je dosadan. Dapače, vrlo je zabavan prikazujući kako perspektiva može promijeniti značenje istog događaja i dovoljno zanimljiv da želite vidjet kako će se taj suludi koloplet konačno rasplesti. Tome doprinosi što su likovi jasno prepoznatljivi zbog efektivne karakterizacije kroz stereotipizaciju, uvjerljivu glumu i dinamiku među likovima te negdje manje a negdje više uspješan humor. Film je pritom školski izložen s tipično američkim kadriranjima i montažom, toliko da se može reći da je stil podređen priči koja je opet podređena aktivističkoj poruci autora o odgovornosti, problemu diskriminacije, rasizma, društvene stigme, perspektive i muškosti.
Kada pomislite da će Emergency eskalirati u čisti društveno-kritički horor, nešto poput sjajnog Get Out (2017.) Jordana Peelea, film radi još jedan neočekivani obrat, razbijajući gledateljeve žanrovske predrasude paralelno eventualnim društvenim i rasnim. Iako je više nego jasna namjera oslobađanja muškaraca od pritiska „toksične muškosti“ u odbacivanju „ženskih“ osjećaja, teško je oduzeti se dojmu razočaranja nakon tako antiklimaktičnog „feel good“ kraja. Gledajući blagonaklono, možda je dobro da film ovaj put nije otišao predvidljivom stazom tragedije, nego je razgradnjom pomno izgrađenog intenziteta i izbjegavanjem ocrnjivanja policije kao totalnog zla ponudio prvenstveno američkim gledateljima utjehu, smirenje, priliku za promjenu mišljenja i drugi pogled na zaštitnike prava i zakona.
„Bilo je važno da ovo ne bude film u kojem Kunle bude upucan i umre“, naglasila je Dávila pa nastavila: „Ovo je film o situaciji u kojoj svi prežive, ali samo zašto što ste preživjeli i niste doslovno upucani ili niste vidjeli nešto što se tradicionalno smatra traumatično, ne znači da to nije. Ono kroz što je Kunle prošao bio je gubitak nevinosti i to ostaje zauvijek s tobom.“
